Sveučilište u Zagrebu ostvaruje svoje bilateralne kontakte sa sveučilištima u inozemstvu u okviru međusobno usklađenih i potpisanih bilateralnih sporazuma koji su u osnovi istovrsni i pokrivaju sve oblike suradnje; rad na zajednički dogovorenim temama i projektima, razmjenu nastavničkog kadra, individualnu i grupnu razmjenu studenata, zajedničko publiciranje, razmjena informacija od odostranog interesa te ostale aktivnosti kojima je svrha promoviranje akademske suradnje. Ovaj članak posvećen je jednom od programa razmjene, programu čije je vrijeme sada. Programu ERASMUS.

 

Program ERASMUS (European Region Action Scheme for the Mobility of University Students) je utemeljen 1987. i čini glavni dio programa dugoročnog obrazovanja 2007.-2013. To je osnovni koncept inicijative Europske Komisije za visoko obrazovanje, i nudi mogućnost jednostavne razmjene studenata u čak trideset i jednoj euoropskoj zemlji.

Cilj programa ERASUMS je ohrabriti i podržati akademsku pokretljivost studenata i profesora unutar zemalja Europske Unije, Europske Ekonomske Zajednice i zemalja kandidata za pristup Europskoj Uniji. Švicarska od kasnih 90-ih nije sudjelovala u ovom programu sve do 2007., no u tom razdoblju su švicarska sveučilišta razvila suradnju sa ostalim europskim  veučilištima na sistemu vrlo sličnom ERASMUS-u.

Program je dobio ime po Erasmusu iz Rotterdama, filozofu i poznatom protivniku dogmi, koji je živio i radio u brojnim europskim gradovima radi proširenja svojega znanja i stjecanja novih pogleda na svijet, a svoju je imovinu ostavio Sveučilištu u Baselu.

 

 

Program ERASMUS je 1995. skupa sa brojnim ostalim neovisnim programima priključen programu Sokrat, koji je iste godine i utemeljen. Program sokrat je završio 31. prosinca 1999., a 24. siječnja 2000. ga je zamijenio program Sokrat II. Sokrat II je pak, 1. siječnja 2007. zamijenjen programom dugoročnog obrazovanja 2007.-2013.

Erasmus Mundus je različiti, ali usporedni, program više usmjeren internacionalizaciji europskog obrazovanja. Dok je ERASMUS otvoren Europljanima, Erasmus Mundus je otvoren neeuropskim studentima, pri čemu su studenti sa područja Europe iznimke. Tipični primjer obrazovnog programa pod okriljem Erasmus Mundusa je EuMAS.

Trenutačno 2,199 visokoobrazovnih ustanova preko 31 države uključene u program Sokrat sudjeluje u programu ERASMUS, a preko 1,6 milijuna studenata je dosad sudjelovalo u programu ERASMUS.

Studenti koji žele sudjelovati u programu ERASMUS, moraju biti studenti predidiplomskog studija u trajanju od najmanje 3 godine ili diplomskog studija, a također moraju položiti sve ispite prve godine. Također moraju biti građani jedne od zemalja uključene u program dugoročnog obrazovanja.

Studenti koji se priključe programu ERASMUS studiraju u razdoblju od najmanje 3 mjeseca do jedne akademske godine u drugoj europskoj zemlji. Program ERASMUS jamči da će  sveučilište koje je student u matičnoj državi upisao priznati vrijeme provedeno u inozemstvu kada se student vrati natrag dokle god se student zadržao na stranom sveučilištu u prethodno navedenom razdoblju.

Glavni dio programa je što studenti ne plaćaju dodatnu cijenu obrazovanja na stranom sveučilištu. Studenti se također mogu prijaviti ERASMUS jamstvu koje im pomaže pokriti dodatne troškove života za vrijeme studija u inozemstvu. Studenti sa invaliditetom se također mogu prijaviti za dodatna jamstva radi pokrivanja izvanrednih troškova. To je dio EU programa koji želi promicati mogućnosti za invalidne osobe. Radi smanjenja troškova i povećanja pokretljivosti, brojni studenti također koriste smještajnu mrežu potpomognutu od strane europske komisije, CasaSwap. To je besplatna web-stranica gdje studenti i mlađi odrasli na nacionalnoj i internacionalnoj osnovi mogu iznajmiti, podnajmiti, ponuditi i razmijenti smještaj. Dobivena korist je što studenti usput mogu razmijeniti i savjete te korisne informacije prije nego otiđu u inozemstvo.

Program ERASMUS ima nekoliko posebnih ciljeva:

1. Poboljšati kvalitetu i povećati pokretljivost studenata i profesora kroz Europu, tako da se ostvari najmanje 3 miliijuna razmjena do 2012.;
2. Poboljšati kvalitetu i povećati udio multilateralnih suradnji između europskih visokoobrazovnih ustanova;
3. Poboljšati i povećati suradnju između visokoobrazovnih ustanova i poduzeća;
4. Proširiti inovacije i nove pedagoške metode i potpore između europskih sveučilišta.

Izuzev pokretljivosti studenata spomenute na početku, koja je najvidljiviji dio ovog programa, razvoj bolje povezanosti sveučilišnih institucija se također podupire.

 

Još prije srpnja 1987., kada je program ERASMUS usvojen, Europska komisija je 6 godina podupirala probne studentske razmjene. Izvorni program ERASMUS je predložen početkom 1986., ali su reakcije tadašnjih članica bile oprječne. Zemlje članice sa vlastitim programima razmjene studenata, posebice Francuska, Njemačka i Velika Britanija su bile izrazito protiv, dok su ostale zemlje članice bile naklonjene ostvarivanju ERASMUS-a. Izglasavanje prijedloga/programa je tada propalo, međutim, od početka 1987. do srpnja su postignuti određeni kompromisi sa većim dijelom zemalja članica te je u srpnju program ERASMUS usvojen natpolovičnom većinom. Ipak, taj oblik glasovanja nisu prihvatile sve zemlje članice, a upravo te su odlučile da usvajanje programa treba rezmotriti pred Europskim sudom pravde. Iako je sud smatrao da je usvajanje proceduralno neispravno, nije se protivio predmetu usvajanja. Daljnju odluku, usvojenu u svjetlu jurisdikcije, je brzo usvojilo vijeće ministara.

Iako je program sagrađen na probnim studentskim razmjenama u razdoblju od 1981. do 1986. službeno usvojen neposredno prije početka akademske godine 1987./1988., 3,244 studenata je imalo priliku sudjelovati u programu ERASMUS u prvoj godini njegovoga postojanja. Preko 150,000 studenata, odnosno 1% studentske populacije Europe, je 2006.sudjelovalo u programu ERASMUS. Iste godine je sudjelovao još veći postotak profesora, 1,9%, odnosno 20,877 osoba.

U proteklih 20 godina je preko jedan i pol milijuna studenata – od kojih je 60% ženskog spola – ostvario dobitak preko ERASMUS jamstava, a Europska komisija namjerava doseći brojku od 3 milijuna do 2012.

Program dugoročnog obrazovanja 2007.-2013. je zamijenio program Sokrat kao zajedničko okrilje pod kojim od 2007. djeluju ERASMUS i ostali programi.