Lili12

Gdje studirati medicinu?

31 poruka u ovoj temi

Moram se ne sloziti s ovim, najbolje je upisati fax što dalje od tvog mjesta stanovanja. Upravo i je poanta u privikavanju na samostalan život i sve što on donosi, al na koncu to rezultira nekom višom razinom samostalnosti i odgovornosti.

Držanje uz mamine skute je tužno i djetinjasto i mora prestati što prije, pogotovo ukoliko je financijski moguće, što danas nažalost u puno slučajeva nije. 

Tek odvajanjem od roditelja i od poznate sredine sebi omogućuješ da razviješ svoj puni potencijal, ali i da se u konačnici razviješ kao osoba, naučiš se sam nositi sa svojim krizama i problemima, riješavati te iste krize i probleme...

Naravno uvijek je moguća druga opcija, da u toku tog ponekad zaista teškog privikavanja i prilagodbe izgoriš, ali je kukavički ne pokušati...

Ja sam igrom slučaja otišao relativno daleko od roditelja i poznate i sigurne sredine, i sada poslije par godina smatram da je to najbolja stvar koji sam napravio za sebe i životu, i svakome tko ima financijsku mogućnost studirati daleko od kuće to toplo preporučujem :)

​Potpuno se slažem s boeingom. Studiranje jer period u kojem se čovjek treba osamostaliti, naučiti kako je to brinuti se za sebe, što ćeš sutra pojesti i obući na sebe.

Naravno da studiranje blizu doma ili od doma ima svoje prednosti: ne moraš se ni o čemu brinuti osim o tome kako ćeš učiti i položiti kolokvije, a poslije i ispite. Kad si prepušten sam sebi i svojim sposobnostima razvijaš se kao osoba, naučiš da je život malo teži nego što si možda dosad mislio da je. Raspolaganje novcem, organizacija vremena, kada ćeš učiti, kad ćeš se zabavljati - sve je u tvojim rukama. I to pruža jednu vrstu zadovoljstva. 

Evo uskoro ću 3. godinu biti u Rijeci koja mi je dosta daleko od doma, doma sam samo 3x godišnje, ali mi nije žao. Ljudi koji se ne odvoje od roditelja na vrijeme, kasnije se puno teže odvoje od njih ili se uopće ne odvoje. A svi trebamo živjeti svoj život. Najbolje vrijeme za tako nešto je studij. Jedno skroz novo poglavlje života, u svakom pogledu. :) 

 

Evo ja sam u Rijeci već 4 godine i zadovoljna sam faksom i preporučila bih ga. ( iako mi je Rijeka jako daleko od dom,al na sve se čovjek navikne ). Jedino što bih definitivno promjenila da mogu u zadnje 4 godine je zgrada u kojoj živim ( centar ). Nije potreba  biti u centru i što bliže faksa, bolje se maknuti negdje dalje gdje ima više zelenila a manje buke.

Što se tiče samog faksa, organizacija je vrhunska, nekad čak i malo pretjerano se drže pravila na pretklinici . Teško je imati dobre ocjene kao na drugim Mefovima, nema onih nagrada dekana da 15 ljudi s generacije dobije ( a to bi značilo dakako da ima, jer nažalost to gledaju pri prijavi za posao ). Po pričama koje kruže od starijih kolega u bolnicama se počinju najviše cijeniti Riječki Mefovci. Profesori i asistenti se maksimalno trude, grupe za rad su male, nastava i rokovi  su poznati i  isplanirani godinu dana unaprijed....

Ja sam odabrala Rijeku zbog preporuka. Al mislim da bi mi bilo totalno svejedno da sam pošla i u Zg ili u Sp. Sve je to isto, na sve se čovjek navikne. Bitno je samo posložiti sebi prioritete : obitelj, okruženje, klima, ekipa, dečko/cura, organizirana nastava, vrhunske bolnice....

Sretno :)

 

​Da, slažem se s Gabrielle Coco, stvarno treba kontinuirano raditi za neke super ocjene. Riječki sistem ne donosi toliko slobode koliko možda zagrebački, npr. ako imaš seminar u ponedjeljak, ne možeš odlučiti taj vikend odmoriti se i izići van nego moraš učiti ako misliš skupiti bodove koji ti kasnije utječu na ocjenu. Nema toga da ćeš neke dane koje si moda slabije učio ili nisi uopće učio nadoknaditi kasnije jer te se stalno ocjenjuje i boduje. Bez bodova nema uvjeta za ispit, a bez ispita plaćaš ECTS bodove, najčešće u cijelosti nagodinu slušaš predmet isponova i tako. 

Dosta puta me to zna jako naživcirati, ali to je tu samo zbog toga da bi se studente potaklo na kontinuirani rad i disciplinu, da se ljudima ne bi dogodilo da se prekasno sjete učiti i da ih se potakne na to da što više gradiva nauče.

 

Što se tiče priča starijih kolega da se riječki medicinari počinju najviše cijeniti, to ne znam, ali ako je tako veselim se . :D 

Uredio *Caesia*

Podijeli ovu poruku


Poveznica na poruku
Podijeli na drugim stranicama

​Potpuno se slažem s boeingom. Studiranje jer period u kojem se čovjek treba osamostaliti, naučiti kako je to brinuti se za sebe, što ćeš sutra pojesti i obući na sebe.

Naravno da studiranje blizu doma ili od doma ima svoje prednosti: ne moraš se ni o čemu brinuti osim o tome kako ćeš učiti i položiti kolokvije, a poslije i ispite. Kad si prepušten sam sebi i svojim sposobnostima razvijaš se kao osoba, naučiš da je život malo teži nego što si možda dosad mislio da je. Raspolaganje novcem, organizacija vremena, kada ćeš učiti, kad ćeš se zabavljati - sve je u tvojim rukama. I to pruža jednu vrstu zadovoljstva. 

Evo uskoro ću 3. godinu biti u Rijeci koja mi je dosta daleko od doma, doma sam samo 3x godišnje, ali mi nije žao. Ljudi koji se ne odvoje od roditelja na vrijeme, kasnije se puno teže odvoje od njih ili se uopće ne odvoje. A svi trebamo živjeti svoj život. Najbolje vrijeme za tako nešto je studij. Jedno skroz novo poglavlje života, u svakom pogledu. :) 

 

​Da, slažem se s Gabrielle Coco, stvarno treba kontinuirano raditi za neke super ocjene. Riječki sistem ne donosi toliko slobode koliko možda zagrebački, npr. ako imaš seminar u ponedjeljak, ne možeš odlučiti taj vikend odmoriti se i izići van nego moraš učiti ako misliš skupiti bodove koji ti kasnije utječu na ocjenu. Nema toga da ćeš neke dane koje si moda slabije učio ili nisi uopće učio nadoknaditi kasnije jer te se stalno ocjenjuje i boduje. Bez bodova nema uvjeta za ispit, a bez ispita plaćaš ECTS bodove, najčešće u cijelosti nagodinu slušaš predmet isponova i tako. 

Dosta puta me to zna jako naživcirati, ali to je tu samo zbog toga da bi se studente potaklo na kontinuirani rad i disciplinu, da se ljudima ne bi dogodilo da se prekasno sjete učiti i da ih se potakne na to da što više gradiva nauče.

 

Što se tiče priča starijih kolega da se riječki medicinari počinju najviše cijeniti, to ne znam, ali ako je tako veselim se . :D 

Mislim da se netko moze osamostalit i dok zivi s roditeljima, ne mislis? Mislim da ti u 4 srednje nece mama govorit sto ces obuc na sebe. Neke stvari se mogu naucit i bez odlaska sto dalje na studiranje. Fakultet je novo poglavlje, ali osobno nevidim smisao u tome da ako netko tko zivi u splitu ode u zg ili ri a ima faks pred nosom. 

Ne postoji tocno određeno vrijeme za odvajanje od roditelja, ne? To je odluka koja lezi na pojedincu. Svoj zivot ces zivjet svakako, bio blizu roditelja a bio na drugom kraju drzave.

Podijeli ovu poruku


Poveznica na poruku
Podijeli na drugim stranicama

Mislim da se netko moze osamostalit i dok zivi s roditeljima, ne mislis? Mislim da ti u 4 srednje nece mama govorit sto ces obuc na sebe. Neke stvari se mogu naucit i bez odlaska sto dalje na studiranje. Fakultet je novo poglavlje, ali osobno nevidim smisao u tome da ako netko tko zivi u splitu ode u zg ili ri a ima faks pred nosom. 

Ne postoji tocno određeno vrijeme za odvajanje od roditelja, ne? To je odluka koja lezi na pojedincu. Svoj zivot ces zivjet svakako, bio blizu roditelja a bio na drugom kraju drzave.

​Naravno da ti mama neće govoriti što da obućeš, ali opet je život s roditeljima drugačiji nego kad si daleko od njih u drugom gradu. Ipak moraš misliti na to da ako sam ne kupiš, da će ti hladnjak biti prazan, moraš naučiti raspolagati s većom količinom novca nego inače, računati hoće li ti se roba osušiti i tako.

Jer dom pruža određenu sigurnost pa onda se više možeš posvetiti isključivo učenju nego kad si sam. Mislim da je fakultet u tom slučaju više suočavanje s novim sustavom, većim količinama gradiva nego osamostaljivanje. 

Ne kažem da bi netko nužno morao ili trebao otići iz svog grada u kojem postoji fakultet koji želi studirati, ali ako je to financijski moguće, smatram to pozitivnim potezom. 

Djeca koju se ne odvoji od roditelja onda kad treba, još u ranim godinama djetinjstva npr. za vrtić kasnije se isto teško odvajaju od njih, za fax i kasnije. Odvajanje potiče socijalni razvitak u fazama života.  

Podijeli ovu poruku


Poveznica na poruku
Podijeli na drugim stranicama

​Naravno da ti mama neće govoriti što da obućeš, ali opet je život s roditeljima drugačiji nego kad si daleko od njih u drugom gradu. Ipak moraš misliti na to da ako sam ne kupiš, da će ti hladnjak biti prazan, moraš naučiti raspolagati s većom količinom novca nego inače, računati hoće li ti se roba osušiti i tako.

Jer dom pruža određenu sigurnost pa onda se više možeš posvetiti isključivo učenju nego kad si sam. Mislim da je fakultet u tom slučaju više suočavanje s novim sustavom, većim količinama gradiva nego osamostaljivanje. 

Ne kažem da bi netko nužno morao ili trebao otići iz svog grada u kojem postoji fakultet koji želi studirati, ali ako je to financijski moguće, smatram to pozitivnim potezom. 

Djeca koju se ne odvoji od roditelja onda kad treba, još u ranim godinama djetinjstva npr. za vrtić kasnije se isto teško odvajaju od njih, za fax i kasnije. Odvajanje potiče socijalni razvitak u fazama života.  

Da, ali ovo ne vrijedi za sve, kazem mozes se osamostalit i bez da odes. Netko kome oba roditelja rade, ili ako je sam radio sezonu ili sl zna brinut o tome sto ce bit u hladnjaku i hoce li imat suhe odjece. 

Jer u nekim obiteljima se nemozes posvetit samo ucenju vec uz to imas i rucak, masinu i sl obaveze koje se ocekuju od tebe.

Kako kome , to ovisi od osobe do osobe. Postoji puno djece koja vrtic nisu ocima vidjela pa nisu ostali socijalno zakinuti kasnije u zivotu.

Podijeli ovu poruku


Poveznica na poruku
Podijeli na drugim stranicama

Da, ali ovo ne vrijedi za sve, kazem mozes se osamostalit i bez da odes. Netko kome oba roditelja rade, ili ako je sam radio sezonu ili sl zna brinut o tome sto ce bit u hladnjaku i hoce li imat suhe odjece. 

Jer u nekim obiteljima se nemozes posvetit samo ucenju vec uz to imas i rucak, masinu i sl obaveze koje se ocekuju od tebe.

Kako kome , to ovisi od osobe do osobe. Postoji puno djece koja vrtic nisu ocima vidjela pa nisu ostali socijalno zakinuti kasnije u zivotu.

​Naravno da uvijek postoje iznimke, ovo je više bila generalizacija. :D

Mislim da smo napravili dobru digresiju od teme, čini mi se da je poanta bila usporediti uređenost održavanja nastave i općenito atmosfera na pojedinom medicinskom fakultetu Lijepe Naše.  :hrvatska: 

Podijeli ovu poruku


Poveznica na poruku
Podijeli na drugim stranicama

  • Recently Browsing   0 korisnika

    Ni jedan registrirani korisnik ne pregledava ovu stranicu