crnimarko

Dojmovi sa staža

3 poruke u ovoj temi

Sad nakon prvog tjedna staža, zanima me kakvi su vam dojmovi. Čini mi se da sam suočen s nedostatkom vještina. I to onih koje bi svakako trebali imati, propedeutičke. Sestrinske da ne spominjem uopće. Dok smo se predstavljali kao studenti, moglo nam se pregledati kroz prste, ali sada smo doktori koji će uskoro liječiti ljude. Meni je malo neugodno i žao mi je što se nisam gurao da vie napravim na faksu. If I could turn back time...

Podijeli ovu poruku


Poveznica na poruku
Podijeli na drugim stranicama

Evo cjelokupni dojmovi.

Na stažu se pohvataju neke stvari, poglavito administrativne. Što se tiče medicine, skoro pa ništa što će koristiti kasnije na prvom poslu, hitnoj. Ako je nekome na obiteljskoj koristilo, ne znam. 

Opći dojam je da se izgubila godina dana, od toga se 3 mjeseca čekalo na natječaj i papirologiju, 2 da počne staž i kasnije mjesec dana za licencu. To je pet mjeseci kojih nemate nikakve pare i opet ovisite o roditeljima. Što je ok ako živite s roditeljima. Ako ne i ako vam je stiska za novce, a novci sa staža i nisu nešto bajni, onda jebiga, opet gledaš svaku kunu. Dobivali ste 5 mjeseci 5000-njak kuna, kad podijelite na mjesece koje ste čekali, dobijete finu svoticu od otprilike 2000 kn mjesečno. Više biste zaradili da ste išli raditi u praonici auta ili neki banalni manualni posao.

Cijelo vrijeme ste mogli raditi za 10-11 tisućica u hitnoj, ili bar za 7-8 u obiteljskoj, s istim znanjem i vještinama. Administrativne stvari i ispijanje kava u bolnicama koje u potpunosti svladate neće vam puno pomoći na prvom poslu, osjećat ćete se prvi dan jednako nesposobno kao i dan kad ste izašli s faksa. To što ste na stažu uzeli 150 anamneza i što vam je kirurg objasnio baš lijepo Whipplea i što ste se osjećali baš lijepo i važno na jutarnjem sastanku koristi ko goli k kad vam je prva intervencija hipoglikemijska kriza a vi gledate u tehničara molećivo da kaže koliko ampula glukoze.

Postoji sreća u nesreći: svi su se prvi dan tako osjećali. I oni prije 20 godina, i vi danas. I nakon par dana ste sasvim OK, ko rutineri, i radi toga se ne isplati žrtvovati godinu dana života na stažu.

Eto.

Podijeli ovu poruku


Poveznica na poruku
Podijeli na drugim stranicama

Staž i čekanje istog treba iskoristi da se ponove hitna stanja i što više mogućih smjernica. To je po meni glavna korsit tih 5 mjeseci. Pokušati uhvatiti neke korisne vještine koje bi mogle koristiti u samostalnom radu ( za to se treba posebno potruditi i žicati da vam netko pokaže ).

Podijeli ovu poruku


Poveznica na poruku
Podijeli na drugim stranicama

  • Recently Browsing   0 korisnika

    Ni jedan registrirani korisnik ne pregledava ovu stranicu