Search the Community

Showing results for tags 'anatomija'.

  • Search By Tags

    Type tags separated by commas.
  • Search By Author

Content Type


Forum

  • About the site
    • Forum Rules & Getting Started
    • Feedback, Suggestions & Support
    • Introduction
  • Download Section
    • Pretklinički predmeti
    • Klinički predmeti
  • Perpetuum-lab
    • MEF Zagreb
    • MEF Rijeka (MedRi)
    • MEF Split (MefSt)
    • MF Sarajevo & MF Tuzla & MF Beograd
    • Doctors' Lounge
    • Portal
    • Forum Nazionale y Internazionale
    • Ispit zrelosti
    • Oglasnik
  • General
    • Studentski život
    • Kreativni kutak
    • Etika, filozofija, religija
    • Politika, bez cenzure
    • Jadranka Kosor ™

Categories

  • Ošteæenje stanice
  • Upala i imunopatologija
  • Hemodinamièki poremeæaji
  • Novotvorine
  • Bolesti okoliša i prehrane
  • Srce
  • Dišni sustav
  • Glava i vrat
  • Jetra
  • Bubrezi
  • Muški spolni sustav i urinarni sustav
  • Ženski spolni sustav
  • Kosti i zglobovi
  • Endokrini sustav
  • Koža

Categories

  • A-B
  • C-D
  • E-F
  • G-H
  • I-J
  • K-L
  • M-N
  • O-P
  • Q-R
  • S-T
  • U-V
  • W-Z

Categories

  • Opæa patologija
  • Bolesti krvnih žila
  • Bolesti srca
  • Bolesti krvotvornih organa i limfnih èvorova
  • Bolesti pluæa i medijastinuma
  • Bolesti probavnog sustava
  • Bolesti jetre i bilijarnog sustava
  • Bolesti gušteraèe
  • Bolesti bubrega i mokraænog sustava
  • Bolesti muškog i ženskog spolnog sustava i dojke
  • Bolesti kože, kostiju, zglobova i mekih tkiva
  • Bolesti perifernog i središnjeg živèanog sustava

Categories

  • Anatomski termini i njihove derivacije

Categories

  • Anatomija
  • Patologija
  • Interna medicina
    • EKG vodiè
  • Traumatologija
  • Farmakologija
  • Mikrobiologija
  • Fiziologija
  • Propedeutika
    • Kardiovaskularni sustav
    • Respiratorni sustav
  • Biokemija
  • Neurologija
  • Praktièni postupci
  • Znanstveni rad

Categories

  • Anatomija
    • Središnji živèani sustav
  • Histologija
    • Epitelno tkivo
    • Vezivno tkivo
    • Hrskavica
    • Koštano tkivo
    • Mišiæno tkivo
  • Patologija
    • Bubrezi
    • Opæa patologija
    • Urinarni trakt
  • MKBK II

Categories

There are no results to display.

Categories

There are no results to display.


Found 103 results

  1. Potpuno očuvan 2. svezak 22. izdanja Sobotte (ono crveno, predzadnje, koje je dolazilo u 2 dijela). Sadrži i tablice. 550 kunica Lokacija Split. Šaljem preko Tiska.
  2. Cjelokupni treći kolokvij koji je ocijenjen kao "iznimno lagan" od strane studenata. A3 kolokvij 2017.pdf
  3. Preuzeto s LMS-a. Za internu uporabu. Autor: Ivan Banovac (posljednjih 4: prof.dr.sc. Zdravko Petanjek) Baza lubanje i Kosti lubanje.pdf Fascije vrata.pdf Grkljan.pdf Kranijalni zivci i cervikalni splet - ogranci.pdf Krvne zile glave i vrata.pdf Leda.pdf Misici glave i vrata.pdf Mozdano deblo i kraljeznicna mozdina.pdf Nosna šupljina.pdf PodjelaCNSBanovac.pdf Šitnjača i doštitne žlijezde.pdf Topografija glave i vrata.pdf Usna supljina.pdf Zdrijelo.pdf PET-LiquorOvojniceHandout.pdf PET-otvoriStrukture.pdf PET-periferni i kranijalci.pdf PET-SZSMorfoHandout.pdf
  4. Preuzeto s LMS-a, za internu uporabu. 1Kosti, zglobovi i misici - opcenito.pdf 2Kosti i zglobovi ruke.pdf 2b Saka.pdf 3Kosti i zglobovi noge.pdf 3b Stopalo.pdf 4Rebra i sternum.pdf 5Kosti i zglobovi zdjelice.pdf 6Kraljeznica.pdf 7 Misici ruke.pdf 8 Misici noge.pdf 9v10Zile i zivci noge.pdf 9v10Zile i zivci ruke.pdf
  5. Kupujem Nettera

    Kupujem Netterov anatomski atlas na hrvatskom jeziku
  6. Prodajem knjigu Sustavna i topografska anatomija čovjeka,Dubravko Jalšovec Knjiga je očuvana (praktički nekorištena,dakle nije podcrtavana ili šarana),tvrdi uvez,potpuno očuvan Cijena 300kn
  7. Prodajem knjige za 1.godinu

    Anatomija: Waldeyerova anatomija čovjeka - kopirano s tvrdim uvezom, 160kn Anatomija čovjeka, Krmpotić-Nemanić, Marušić - kopirana, 100kn Medicinska biologija: Stanica-molekularni pristup, Cooper - kopirano stvrdim uvezom, 100kn Medicinska kemija i biokemija 1: Zbirka zadataka iz kemije, Burger - nova, par puta korištena - 70kn Knjige nisu podcrtavane i u odličnom su stanju! javite se u inbox
  8. NETTER?!

    Htjela bih kupiti Nettera, pa ako je netko voljan prodati
  9. Prodajem skroz očuvanu Anatomiju čovjeka, kao nova. Nije šarana ni podcrtavana. 250 kn Za još slika ili bilo koje druge info, kontaktirati na 0989910113 ili tu na PM.
  10. Kupujem Nettera !

    Trazim Netterov atlas, bilo bi pozeljno da je na hrvatskom jeziku ali u obzir dolaze i engleska izdanja!
  11. prodajem Sobotta

    Prodajem jako dobro očuvan anatomski atlas Sobotta. 1. hrvatsko izdanje, 2 sveska. Nije podcrtavan ni šaran. 700 kn Za više slika ili druge info, kontaktirati na broj 0989910113 ili tu na PM.
  12. prodajem Waldeyer

    Prodajem jako očuvanog Waldeyera, kao nov ustvari. Nije šaran ni podcrtavan. 500 kn, novi košta preko 600 kn. Za još slika i bilo kakve druge info, kontaktirati na 0989910113 ili tu na PM.
  13. prodajem 1.g i 2g mefzg

    waldeyer kopirani 120kn cooper, u boji, dva sveska,hrvatsko izdanje, jako dobro očuvani 250 kn organska kemija, skripta i Burger zbirka zadataka : 50 kn imunologija, kopirana 100 kn zbirka ispitnih pitanja fizio i imuno 40 kn
  14. Svaki poster je laminiran te ima crni metalni zaštitni rub na gornjoj i donjoj strani postera, a kukica na gornjoj stražnjoj strani omogućuje vješanjena zid. Posteri nisu korišteni (kao novi). Naslovi na posterima su na njemačkom jeziku, ali svi anatomski nazivi su na latinskom jeziku. Posteri se mogu kupiti pojedinačno ili kao paket. Poštarina je uključena u cijenu!!!Za detaljne informacije pogledajte web stranicu od Ruedger Anatomie GmbH.Roba se može pogledati kućnoj adresi - za dogovor kontaktirati na dolje navedeni broj.1. Limfni sustav čovjeka ("Das Lymphsystem des Menschen" )70 x 100 cm, 180kn 2. Fizioterapija V - inervacija kože ("Physiotherapie V – Peripherie + Segmentale Hautinnervation" )50 x 70 cm, 170kn 3. Autonomni živčani sustav ("DasVegetative Nervensystem")70 x 100 cm, 190kn 4. Mišići ruke čovjeka ("Handmuskulatur des Menschen"), 50 x 70 cm, 180kn 5. Duboki mišićni slojevi, pogled straga ("Tiefe Muskelschichten, rueckansicht")70 x 100 cm, 190kn
  15. Nervus Mandibularis (V3)

    Mandibularni živac (lat. nervus mandibularis) najveći je od triju ogranaka petog kranijalnog živca trigeminusa. Mandibularni se živac sastoji od dvaju korijenova: veliki senzorički korijen koji potječe iz inferiornog dijela trigeminalnog ganglija; mali motorički korijen (motorički dio trigeminalnog živca), koji prolazi ispod ganglija te se udružuje sa senzoričkim korijenom odmah nakon izlaska živca kroz ovalni otvor (foramen ovale). N.mandibularis inervira motorički žvačne mišiće i m.tensor tympani, a senzibilno inervira jezik, dio usne šupljine, zube i gingivu donje čeljusti, sluznicu obraza i kožu donjeg dijela lica i dijela vanjskog uha. Preko otičkog ganglija (ganglion oticum), parasimpatičkim vlaknima n.glossopharyngeusa inervira parotidnu žlijezdu. Preko submandibularnog i sublingvalnog ganglija[ vlaknima n.facialisa odnosno n.intermediusa, koja dolaze preko chorde tympani, inervira žlijezde dna usne šupljine glandulu submandibularis i glandulu sublingualis. Dva korijena mandibularnog živca (senzorički i motorički) izlaze iz fossae cranii media kroz foramen ovale, te se odmah ujedinjuju u infratemporalnoj udubini ispod baze lubanje. U infratemporalnoj udubini, živac odmah daje dva ogranka sa svoje medijalne strane: rekurentni ogranak (nervus spinosus) i živac za medijalni pterigoidni mišić. Zatim se mandibularni živac dijeli na dva ogranka: anteriorni i posteriorni. Ogranci mandibularnog živca Prije podjele na anteriorni i posteriorni ogranak s mandibularisa polaze: muskularni ogranci, tj. eferentna motorička vlakna za m. pterygoideus medialis, m. tensor tympani i m. tensor veli palatini; meningealni ogranak (ramus meningeus, nervus spinosus) za inervaciju durae mater. S anteriornog ogranka polaze: N.massetericus koji ide kroz mandibularnu incizuru za m.masseter, a daje i filamente za inervaciju temporomandibularnog zgloba: Nn.temporales profundi, anteriorni i posteriorni, za m.temporalis; N.buccalis, senzibilnu granu koja probija mišić bukcinator i inervira sluznicu i kožu obraza, te drugi i treæi kutnjak (nemojte ga zamijeniti s istoimenim motoričkim ogrankom n.facialisa za inervaciju m.buccinatora - samo se tamo zove r.buccalis); n.pterygoideus lateralis, motorički ogranak za m.pterygoideus externus. S posteriornog ogranka polaze: N.auriculotemporalis, senzorički živac koji nastaje od dvaju korijenova koji okružuju srednju meningealnu arteriju i zatim se ponovno ujedinjuju. Prolazi medijalno vratu mandibule i daje parotidne ogranke (rr.parotidei) za senzibilnu inervaciju parotidne žlijezde (što ne treba zamijeniti s kasnijom sekretomotornom inervacijom parotidne žlijezde putem inferiornog korijena). Prvi korijen, somatosenzorički (superiorni) korijen potjeèe od samog mandibularnog živca i prolazi kroz otički ganglij bez sinapsiranja. Daje grane za inervaciju vanjskog slušnog hodnika, n.meatus acustici externi, bubnjića, r.membranae tympani, kože vanjskog uha, nn.auriculares anteriores i kože sljepoočne regije, rr.temporales superficiales. Drugi korijen, parasimpatički (inferiorni) korijen nosi postganglijska vlakna na parotidnu žlijezdu. Ova parasimpatička preganglionska sekretomororna vlakna potječu od glosofaringealnog živca putem njegovog ogranka, nervusa petrosusa minora. Preganglionska vlakna prave sinapse na otičkom gangliju, a postganglijska vlakna tvore inferiorni parasimpatički korijen aurikulotemporalnog živca. Postganglijska parasimpatička vlakna za parotidnu žlijezdu n.auriculotemporalis predaje n.facialisu putem anastomotskih ogranaka, rr.communicantes cum nervo faciale; N.alveolaris inferior senzibilna je grana koja u početku leži između obaju pterigoidnih mišića, pa između medijalnog m.pterygoideusa i mandibule i zatim ulazi u canalis mandibulae. Kroz foramen mentale daje završnu granu za kožu brade, n.mentalis. Ogranci donjega alveolarnog živca opskrbljuju zube i gingivu kao rr.dentales et gingivales inferiores koji zajedno tvore plexus dentalis inferior. Donji alveolarni živac ima i motoričku granu, n.mylohyoideus, koji inervira istoimeni mišić i prednji trbuh digastričnog mišića. N.mylohyoideus odvaja se od donjeg alveolarnog živca prije nego živac uđe u kanal. N.lingualis također je senzibilna grana. Polazi ventralno od donjeg alveolarnog živca. Križa izvodni kanal submandibularne žlijezde s lateralne i donje strane i ulazi u jezik. Inervira meko nepce (rr.isthmi faucium), sluznicu dna usne šupljine (n.sublingualis) i sluznicu jezika (rr.linguales) od vrha jezika do ispred ograđenih i lisnatih papila. U infratemporalnoj udubini prima granu n.facialisa, chordu tympani koja vodi okusna vlakna od prednjeg dijela jezika (prednje dvije trećine jezika) u n.intermedius i daje parasimpatička vlakna za žlijezde dna usne šupljine putem submandibularnog ganglija. Submandibularni ganglij visi s lingvalnog živca uz pomoć dvaju živčanih filamenata. Parasimpatički gangliji povezani s mandibularnim živcem: Otički ganglij Otički ganglij (lat. ganglion oticum) parasimpatički je ganglij priključen uz medijalnu stranu mandibularnog živca. Okrugla je tvorba koja leži neposredno ispod foramena ovale. Ima i simpatički i parasimpatički korijen. Parasimpatički korijen (radix parasympathica) tvori n.petrosus minor, izdanak n.tympanicusa koji je pak ogranak glosofaringealnog živca. Parasimpatička vlakna polaze iz donje salivatorne jezgre u produženoj moždini, idu uz n.glossopharyngeus od kojega se odvajaju kao n.tympanicus. N.tympanicus ulazi u cavum tympani i tu oblikuje plexus tympanicus iz kojeg izlazi n.petrosus minor. Ganglij daje r.communicans cum n.auriculotemprali, kojemu tako predaje parasimpatička vlakna za parotidnu žlijezdu. Ta vlakna dalje predaje n.auriculotemporalis kao rr.communicantes cum nervo faciale dalje n.facialisu. Simpatički korijen (radix sympathica) donosi simpatička vlakna iz spleta oko srednje meningealne arterije. Kroz ganglij prolaze (ali na njemu ne prave sinapse) i motorički živci, n.musculi tensoris tympani i n.tensoris veli palatini. Submandibularni ganglij Submandibularni ganglij (lat. ganglion submandibulare) također je parasimpatički ganglij koji visi na konveksitetu n.lingualisa iza stražnjeg ruba milohioidnog mišića. Ganglion submandibulare dobiva parasimpatička vlakna od gornje salivatorne jezgre ponsa preko ogranka n.facialisa, chorde tympani, koji se sa stražnje strane priključuje na n.lingualis dok se taj živac nalazi u infratemporalnoj udubini. Parasimpatička se vlakna odvajaju od n.lingualisa i ulaze u ganglion submandibulare gdje se prekapčaju. Postganglijska vlakna idu dijelom u submandibularnu žlijezdu (rr.glandulares), a dijelom se vraćaju na n.lingualis i odlaze do sublingvalne žlijezde i žlijezda vrha jezika koje inerviraju. Ganglij daje rr.communicantes cum n.linguali. Simpatička vlakna koja ulaze u ganglij potječu od spleta oko facijalne arterije i ne prekapčaju se na gangliju.
  16. Preparati s praktičnog za dentalnu od ove godine. Anatomija - praktični.pdf
  17. Kupujem Platzera 3

    Kupujem treći svezak priručnog anatomskog atlasa Živčani sustav i osjetila, Platzer. ​
  18. Kiesselbachov pleksus

    Kiesselbachov pleksus je naziv za anastomozu četiriju arterija smještenih u istoimenom području (Kiesselbachovo područje, Littleovo područje) i krvlju opskrbljuju nosni septum. Kiesselbachov pleksus čine: anteriorna etmoidalna arterija (lat. a. ethmoidalis anterior), ogranak oftalmične arterije;sfenopalatina arterija (a. sphenopalatina) ogranak maksilarne arterije;velika nepčana arterija (a. palatina major), ogranak maksilarne arterije;septalni ogranak superiorne labijalne arterije (ramus septalis arteriae labialis superior), ogranka facijalne arterije. 90% krvarenja nosa dolazi iz Kiesselbachovog pleksusa, kako je ono izloženo sušenju zbog udisanja zraka.
  19. Dvanaesnik

    Duodenum (lat. dužine 12 prstiju) je prvi i najkraći (25cm) dio tankog crijeva, ali je također najširi i najučvršćeniji dio. Duodenum slijedi zavijeni C oblik oko glave pankreasa. Počinje od pilorusa na desnoj strani i završava duodenojejunalnim spojem na lijevoj strani. Ovaj spoj smješten je približno na razini L2 kralješka, 2-3 cm lijevo od središnje linije. Spoj obično ima oblik oštrog kuta - duodenojejunalna fleksura. Većina duodenuma je fiksirana peritoneumom za strukture posteriornog abdominalnog zida te je djelomično retroperitonealan. Anatomska podjela i položaj duodenuma Duodenum dijelimo na četiri dijela: Superiorni (prvi) dio: kratki (približno 5cm) i smješten je anterolateralno od tijela L1 kralješka.Silazni (drugi) dio: duži (7-10cm) i silazi duž desne strane L1-L3 kralježaka.Horizontalni (treći) dio: 6-8 cm dugačak i prelazi preko L3 kralješka.Silazni (četvrti) dio: kratak (5 cm) i počinje lijevo od L3 kralješka te se penje superiorno gotovo do gornjeg ruba L2 kralješka. Prva 2 cm superiornog dijela duodenuma, odmah distalno od pilorusa ima mezenterij i mobilan je. Ovaj slobodni dio, nazvan ampula, ima različiti izgled od ostatka duodenuma kada se promatra radiografski uz pomoć kontrastnog sredstva. Distalna 3 cm gornjeg dijela i druga tri dijela duodenuma nemaju mezenterij i imobilizirani su jer se nalaze retroperitonealno. Duodenum, pancreas i slezena. (A) Duodenum, pancreas i slezena i njihova opskrba krvlju vide se nakon otklanjanja želuca, transverzalnog debelog crijeva i peritoneuma. (B) Anteriorna strana duodenuma, pancreasa i povezanih krvnih žila. Duodenum je zavijen oko glave gušterače. (C ) Posteriorna strana duodenuma i pancreasa. Abdominalna aorta i vena cava inferior zauzimaju vertikalni konkavitet posteriorno od glave gušterače i trećeg dijela dvanaesnika. Processus unicatus je produžetak glave pankreasa koji prolazi posteriorno od gornjih mezenteričnih krvnih žila. žučovod silazi niz usjek u posteriornom dijelu glave pankreasa. SMV = v. mesenterica superior Superiorni dio dvanaesnika spušta se od pilorusa prekriven jetrom i žučnim mjehurom. Peritoneum prekriva njegovu anteriornu stranu, ali nije prekriven peritoneumom posteriorno, osim na ampuli. Proksimalni dio hepatoduodenalnog ligamenta (dio omentuma minusa) prijanja superiorno, a omentum major prijanja inferiorno. Silazni dio duodenuma teče prema dolje, zavijajući se oko glave gušterače. U početku, leži desno i paralelan s v. cavom inferior. žučni i glavni pankreasni odvod ulaze u njegov posteromedijalni zid. Ovi odvodi se obično udruže tvoreći hepatopankreatičnu ampulu, koja se otvara u točki nazvanoj papilla duodeni major, smještenoj posteromedijalno u silaznom duodenumu. Silazni dio dvanaesnika je u potpunosti retroperitonealan. Anteriorna površina njegove proksimalne i distalne trećine prekrivena je peritoneumom; međutim, peritoneum se podvostručuje na njegovoj medijalnoj trećini kako bi stvorio dvoslojni mezenterij transverzalnog debelog crijeva, mesocolon transversum. Odnosi duodenuma Inferiorni ili horizontalni dio duodenuma teče transverzalno ulijevo, prelazi preko v. cavae inferior, aorte i L3 kralješka. Preko njega prelaze a. mesenterica superior i v. mesenterica superior te korijen mezenterija jejunuma i ileuma. Superiorno od njega je glava gušterače i njen processus unicatus. Anteriorna površina horizontalnog dijela prekrivena je peritoneumom, osim na mjestu gdje preko nje prelaze gornje mezenterične krvne žile i korijen mezenterija. Posteriorna strana odvojena je od kralješnice desnim m. psoas majorom, v. cavom inferior, aortom i desnim testikularnim ili ovarijskim krvnim žilama. Gušterača, dvanaesnik, žučni vodovi i slezena. (A) Pancreas, ekstrahepatični žučni vodovi, ductus pancreaticus i duodenum. (B) Ulaz žučnih vodova i ductusa pancreaticusa u duodenum kroz hepatopankreatičnu ampulu u proširenju unutar velike duodenalne papillae koja normalno prima žučni vod i glavni pankreatični vod. Sfinkteri od glatkih mišića okružuju žučne i gušteračine kanale i hepatopankreatičnu ampulu. (C ) Unutrašnjost silaznog dijela duodenuma pokazuje veću i manju duodenalnu papillu. Postoji 'svod' preko veće papile u koju se hepatopankreatična ampula otvara. žučovod i glavni pankreasni odvod otvaraju se odvojeno u papilu kod približno 5% ljudi. Akcesorni pankreatični odvod otvara se u manjoj duodenalnoj papili. (D) Struktura acinusnog tkiva (tkiva koje proizvodi enzime). Vide se sekretorni acinusi i pankreasni otočići. Uzlazni dio duodenuma teče superiorno duž lijeve strane aorte kako bi došao do donje granice tijela pankreasa. Ovdje zavija anteriorno kako bi se spojio s jejunumom na deudenojejunalnom spoju, poduprt hvatištem suspenzornog mišića duodenuma (ligament Treitz). Ovaj mišić sastavljen je od snopa skeletnih mišića s dijafragme i fibromuskularnog snopa glatkog mišića s trećeg i četvrtog dijela duodenuma. Kontrakcija ovog mišića proširuje kut duodenojejunalne fleksure, olakšavajući pokretanje intestinalnog sadržaja. Suspenzorni mišić prolazi posteriorno od pankreasa i v. splenicae te anteriorno od lijeve v. renalis. Krvna opskrba i venska drenaža Arterije duodenuma odvajaju se od truncusa celiacusa i a. mesentericae superior. Truncus celiacus, putem a. gastroduodenalis i njenog ogranka arteriae pancreaticoduodenalis superior opskrbljuje duodenum proksimalno od mjesta ulijevanja žučovoda u silazni dio duodenuma. A. mesenterica superior, kroz svoj ogranak, a. pancreaticoduodenalis inferior, opskrbljuje duodenum distalno od mjesta ulijevanja žučovoda. Aa. pancreaticoduodenales uložene su u zavoj između duodenuma i glave pankreasa te prokrvljuju obje strukture. Anastomoze superiorne i inferiorne pacreaticoduodenalne arterije, koje se događaju približno u razini ulijevanja žučovoda (ili na spojištu silaznog i horizontalnog dijela duodenuma), nastaju između a. celiacae i superiornih mezenteričnih arterija. Važan se prijenos krvi u probavnom sustavu ovdje događa: za dijelove proksimalno prema ustima, uključujući abdominalni dio jednjaka krv dobavlja truncus celiacus; distalno do flexure coli sinistre krv dobavlja a. mesenterica superior. Osnova za ovakvu raspodjelu je embriološka, jer je to mjesto spajanja prednjeg i srednjeg primitivnog crijeva. Vene želuca, duodenuma i slezene. Venska drenaža iz želuca i duodenuma je u portalnu venu, ili direktno ili indirektno putem v. splenicae ili v. mesentericae superior. V. splenica obično prima v. mesentericu inferior i zatim se ujedinjuje s v. mesentericom superior kako bi stvorile portalnu venu. Vene duodenuma slijede arterije i ulijevaju se u v. portau, neke direktno a druge indirektno kroz v. mesentericu superior i splenične vene. Limfne žile i inervacija Limfne žile duodenuma slijede arterije. Anteriorne limfne žile duodenuma dreniraju se u pancreticoduodenalne limfne čvorove, smještene duž superiorne i inferiorne pancreticoduodenalne arterije, i u pilorične limfne čvorove, koji leže duž a. gastroduodenalis. Posteriorne limfne žile prolaze posteriorno od glave gušterače i ulijevaju se u superiorne mezenterične limfne čvorove. Eferentne limne žile iz duodenalnih limfnih čvorova dreniraju se u celijačne limfne čvorove. živci duodenuma dolaze od n. vagusa i splanhničnih živaca putem celijačnog i superiornog mezenteričnog pleksusa, odakle se vode u duodenum perarterijskim pleksusima uz aa. pancreaticoduodenales.
  20. Oglavak

    Oglavak (eng.scalp), epicranium, se sastoji od kože (prekrivene kosom) i potkožnog tkiva, koji prekriva neurokranij, od superiornih nuhalnih linija na zatiljnoj kosti, os occipitale, do supraorbitalnih rubova čeone kosti, os frontale. Lateralno, skalpe se širi preko temporalne fascije do zigomatičnih lukova. Skalp se mora maknuti kako bi se ušlo u kranijalnu šupljinu, jer se slojevi skalpa nastavljaju na slojeve kranija i moždane ovojnice, a neurovaskularne strukture epikranija su blisko povezane s tim strukturama lica. Slojevi oglavka, lubanje, i moždanih ovojnica. Koža je pričvršćena za epikranijalnu aponeurozu, koja se slobodno giba preko perikranija i lubanje zbog labavog vezivnog međusloja. Aponeuroza je tanka intermedijarna tetiva m. occipitofrontalisa, skupa sa svojim ocipitalnim i frontalnim trbuhom i epikanijalnom aponeurozom. Prikazana je inervacija obaju trbuha posteriornim aurikularnim i temporalnim ogrankom n. facialisa. Oglavak se sastoji od pet slojeva, a prva tri su povezana tako da se kreću kao jedinstveni sloj (primjerice, kada namrštite čelo ili pomičete oglavak). Svako slovo u riječi skalp (scalp) služi kako mnemotehnika za pamćenje slojeva: Koža (S - skin): tanka, osim u zatiljnoj regiji, sadrži mnogo znojnih i lojnih žlijezda, te folikula dlaka. Ima obilnu arterijsku opskrbu i dobru vensku i limfnu drenažu.Vezivno tkivo (C - connective tissue): tvori debeli, gusti, bogato vaskularizirani potkožni sloj, također dobro opskrbljen kožnim živcima.Aponeuroza (A - epikranijalna aponeuroza): široki, jaki, tetivni sloji koji prekriva lubanju i služi kao hvatište mišića koji se šire od čela i zatiljka, musculus occipitofrontalis, i s temporalnih kostiju s obiju strana (m.temporoparietalis i m.auricularis superior). Zajedno, ove strukture čine muskuloaponeurotski epikranij. Prednji trbuh m. occipitofrontalisa vuče oglavak anteriorno, nabire čelo, i podiže obrve: ocipitalni trbuh m. occipitofronsalisa vuče oglavak posteriorno, ravnajući kožu čela. M. auricularis superior (zapravo specializirani dio m. temporoparietalisa) podiže ušku vanjskog uha. Sve dijelove epikranija inervira nervus facialis.Labavo aorealno tkivo (L - loose areolar tissue): spužvasti sloj u koji su uključeni potencijalni prostori koji se mogu proširiti u slučaju punjenja tekućinom pri ozljedi ili infekciji. Ovaj sloj dopušta slobodno kretanje prva tri sloja oglavka preko lubanje.Perikranij (P - pericranium): gusti sloj vezivnog tkiva koje tvori vanjski periost neurokranija. Èvrsto se hvata, ali se može lako odvojiti o lubanje živih ljudi, osim na mjestima gdje se nastavlja na fibrozno tkivo kranijalnih šavova. Ozljede oglavka Epikranijalna aponeuroza je klinički važna. Zbog jačine ove aponeuroze, rane u površinskom oglavku ne 'zjape', tj. njihovi se rubovi drže zajedno. Dalje duboki šavovi nisu potrebni za površinske rane jer epikranijalna aponeuroza ne dopušta šire odvajanje rane. Duboke rane na oglavka su široke kada je probijena epikranijalna aponeroza u koronalnoj ravnini zbog povlačenja frontalnog i ocipitalnogtrbuha ocipitofrontalnog mišića u suprotnim smjerovima (anteriorno i posteriorno).
  21. Abdominalna aorta

    Većina arterija koje opskrbljuju posteriorni adominalni zid dolaze od abdominalne aorte. Subkostalne arterije odvajaju se od torakalnog dijela aorte i distribuiraju se ispod dvanaestog rebra. Abdominalna aorta je približno 13 cm dugačka. Započinje na aortalnom hiatusu dijafragme u razini T12 kralješka i završava u razini L4 kralješka dijeleći se u desnu i lijevu a. iliacau communis. Razina aortalne bifurkacije je 2-3 cm inferiorno i ulijevo od pupka u razini cristae iliacae. Aa. iliacae communes divergiraju i teku inferolateralno, sljedeći medijalni rub m. psoasa majora do pelvičnog obruča. Ovdje se svaka a. iliaca communis dijeli u a. iliacu internu i a. iliacu externu. A. iliaca interna ulazi u zdjelicu, a a. iliaca externa slijedi m. iliopsoas. Prije izlaska iz abdomena, od a. iliacae externae odvaja se a. epigastrica inferior i a. circumflexa ilium profunda koje opskrbljuju anterolateralni abdominalni zid. Odnosi abdominalne aorte Od superiornog prema inferiorno, važni anteriorni odnosi abdominalne aorte su s: celijačnim pleksusom i ganglijemtijelom gušterače i spleničnom venomlijevom bubrežnom venomhorizontalnim dijelom dvanaesnikazavojima tankog crijeva. Abdominalna aorta spušta se anteriorno od tijela T12-L4 kralježaka. Lijeve lumbalne vene prolaze posteriorno od aorte kako bi došle do v. cavae inferior. S desne strane, aorta dodiruje v. azygos, cisternu chyle, ductus thoracicus, desni crus dijafragme i desni celijačni ganglij. Slijeva, aorta dodiruje lijevi crus dijafragme i lijevi celijačni ganglij. Pulzacije aorte i aortalna abdominalna aneurizma Zbog toga što aorta leži posteriorno od gušterače i želuca, tumori ovih organa mogu prenositi pulzacije aorte koje se mogu zamijeniti s abdominalnom aortalnom aneurizmom, lokaliziranim povećanjem aorte. Dubokom palpacijom može se detektirati aneurizma, koja je obično rezultat kongenitalnih ili stečenih slabosti arterijskog zida. Pulzacije velike aneurizme mogu se osjetiti lijevo od središnje linije; pulzirajuća masa može se lako pomicati s jedne strane na drugu. Različitim metodama snimanja može se potvrditi diagnoza ako postoji sumnja. Akutna ruptura abdominalne aortalne aneurizme povezana je s jakom boli u abdomeni ili leđima. Ako se ne prepozna, takva aneurizma ima stopu smrtnosti blizu 90%, zbog velikog gubitka krvi. Kirurzi mogu popraviti aneurizmu njenim otvaranjem, umetanjem proteze i zašivanjem zida aneurizmatične aorte preko proteze kako bi je zaštitili. Mnogi vaskularni problemi danas se liječe postupcima endovaskularne kateterizacije. Kada je anteriorni abdominalni zid opuštem, posebice kod djece i mršavih odraslih osoba, inferiorni dio abdominalne aorte može se pritisnuti uz tijelo L4 kralješka čvrstim pritiskom na anteriorni abdominalni zid, preko pupka. Ovakav pritisak može se primijeniti za kontrolu krvarenja u zdjelici ili donjim udovima. Ogranci abdominalne aorte Ogranci silazne (torakalne i abdominalne) aorte mogu se opisati upotrebljavajući tri ravnine u kojima polaze i teku, 'vaskularne ravnine' i mogu se klasificirati kao visceralne ili parijetalne, i sparene ili neparne. Parni parijetalni ogranci aorte prokrvljuju dijafragmu i posteriorni abdominalni zid. Za a. sacralis mediana, neparni parijetalni ogranak, može se reći da zaokuplja četvrtu (posteriornu) ravninu jer polazi s posteriorne površine aorte, upravo prije njene bifurkacije. U tablici je naveden popis ogranaka. OGRANCI ABDOMINALNE AORTE [Tablica] Površinska anatomija abdominalne aorte Abdominalna aorta može se prikazati na anteriornom abdominalnom zidu vrpcom (približno 2 cm širokom) koja se širi središnjom linijom, približno 2.5 cm superiorno od transpilorične ravnine do točke malo inferiorno i ulijevo od pupka. Ova točka oslikava mjesto bifurkacije aorte u zajedničke ilijačne arterije. Kao mjesto aortalne bifurkacije također se uzima lijevo od središta crte koja spaja najviše točke crista iliaca. Ova zamišljena linija pomaže kada se pregledava pretile osobe kojima pupak nije pouzdani orijentir.
  22. Karpalne kosti (Ossis Carpi)

    Neke vrlo korisne slike da smanje malo muku zvanu karpalne kosti. Sretno !
  23. Uho

    Uho se anatomski dijeli na vanjsko, srednje i unutrašnje uho. Vanjsko se sastoji od uške i zvukovoda, srednje od bubnjišta, Eustachijeve cijevi, mastoidnog antruma i ćelija temporalne kosti, a unutrašnje od pužnice, predvorja i polukružnih kanala. Bubnjić je granica vanjskog prema srednjem uhu; vanjski sloj bubnjića, kojeg pokriva tanka koža, pripada vanjskom uhu, a unutrašnji sloj, kojeg pokriva epitel sluznice, pripada srednjem uhu. Vanjsko uhoUška ima hrskavičnu podlogu koja je prekrivena kožom. Prema dolje završava resicom (uvulom), mekanim i dobro prokrvljenim dijelom uške. Zvukovod je cjevasti dio vanjskog uha, dužine oko 3 cm, koji se sastoji od vanjskog hrskavičnog (pomičnog) i unutrašnjeg koštanog (nepomičnog) dijela. U sredini je sužen (istmus), a čini ga prijelaz hrskavičnog u koštani dio. U hrskavičnom dijelu zvukovoda nalazimo dlačice sa folikulima, žlijezde lojnice i ceruminalne žlijezde. Funkcija vanjskog uha je da djeluje poput akustične antene koja prenosi zvučne valove u osjetljive strukture srednjeg uha na diskriminirajući način. Aurikula i zvučni kanal skupa čine jedinicu koja pojačava određene frekvencije zvuka, uglavnom u rasponu od 1000 do 4000 Hz. Ta amplifikacija se ne odnosi na povećanje amplitude zvučnih valova, nego znači da određene valne duljine vibriraju bolje. Rezonantnu frekvenciju može promijeniti primjerice cerumen. Zbog diferencijalne refrakcije zvučnih valova oblikom aurikule, tvore se dva različita akustična puta: direktni put kroz konhalnu šupljinu i indirektni put kroz uzvojnicu uške. Ovaj lagano duži put stvara kratku odgodu zvuka od otprilike 0.2 ms, što ima bitnu ulogu u lokalizaciji zvučnog izvora u vertikalnoj ravnini. Stoga gubitak aurikule ne uzrokuje značajno zvučno oštećenje, ali utječe na sposobnost osobe da lokalizira izvor zvuka u prostoru. Srednje i unutrašnje uhoU srednjem uhu nalazi se lanac slušnih košćica: čekić (malleus), nakovanj (incus) i stremen (stapes). Pločica stremena smještena je u ovalnom prozorčiću (fenestra ovalis), i čini granicu srednjeg i unutrašnjeg uha. Sve što je iza ovalnog prozorčića, retrofenestralno, pripada unutrašnjem uhu. Dva mišića, m. tensor tympani i m. stapedius vezana su na slušne košćice. Osim slušnih košćica, srednjem uhu pripada i Eustachijeva tuba (Tuba pharyngot›ympanica, Tuba auditiva), 3,5 cm dugačka cijev koja povezuje ždrijelo i srednje uho. Medijalne dvije trećine Eustachijeve tube čini hrskavični, a lateralnu trećinu koštani dio. Položena je od gore i lateralno, prema dolje i medijalno, u neposrednoj blizini unutrašnje karotidne arterije. Bubnjištu još pripadaju i izbočina bazalnog zavoja pužnice (promonturij), okrugli prozorčić (fenestra ovalis), koštani kanal ličnog živca (n. facialis). Mastoidni antrum je prva i najveća ćelija mastoida, a ćelije mastoida su pneumatizirani i međusobno dobro povezani prostor temporalne kosti. Pužnica je zavijena dva i pol puta, i u njoj se nalaze tri prostora: scala media, scala vestibuli i scala tympani. FIZIOLOGIJA SLUHA Uška prikuplja zvuk, a vanjski sluhovod ga prenosi do bubnjića. Pod utjecajem akustičke energije bubnjić zatitra i prenosi zvuk lancem slušnih košćica na pločicu stapesa. Zbog razlike u površinama pločice stapesa i bubnjića, odnos tlaka je 1:17. To znači da je tlak na pločici stapesa 17 puta veći negoli na površini bubnjića. Osim toga, u srednjem uhu je prisutna poluga nejednakih krakova, koju čine manubrium maleusa i dugi nastavak incusa. Odnos između dugog nastavka incusa i manubriuma maleusa je 1:1,3. Ukoliko se pomnoži 17, što predstavlja razliku tlakova između bubnjića i pločice stapesa, i 1,3, što predstavlja razliku između manubriuma maleusa i dugog nastavka incusa, dobije se 22,1. To znači da se tlak akustičke energije povećava 22 puta na ulazu u unutrašnje uho, prema tlaku na ulazu u srednje uho. Taj tlak potreban je da bi se mehaničko valovito gibanje moglo prenijeti u tekući medij unutrašnjeg uha. Poput vanjskog uha, i srednje uho ima rezonantnu frekvenciju, na oko 1000 Hz. U unutrašnjem uhu (labirintu) nalazi se nestlačiva tekućina slična likvoru; perilimfa u skali timpani i skali vestibuli, te endolimfa u skali mediji. Gibanje pločice stapesa uzrokuje titranje tekućine unutrašnjeg uha. Titraji se prenose na osjetne i potporne stanice bazilarne membrane. Osjetne stanice imaju na površini dlačice, koje oplakuje endolimfa (bogata kalijevim ionima – pozitivnog naboja), dok tijelo osjetnih stanica oplakuje kortilimfa, slična perilimfi (bogata natrijevim ionima – negativnog? naboja). Pomicanjem dlačica pod utjecajem titranja tekućine, nastaje razlika u električnom potencijalu, a time i transformacija mehaničke energije u bioelektričku, koja podražuje završetke slušnog živca. Funkcija Eustachijeve tube Eustachijeva tuba je cijev koja spaja srednje uho i nazofarinks. Ona ventilira srednje uho zrakom i tako tlak zraka u uhu izjednačava s vanjskim, ali ima i funkciju zaštite srednjeg uha od nazofaringealnog sekreta. Također, tekućina koja se može stvarati u srednjem uhu (krv, gnoj i sl.) drenira se iz njega putem eustachijeve tube. Uvijeti koji mijenjaju funkciju tube mogu dovesti do nakupljanja tekućine u srednjem uhu, a to dovodi do upale kao što je akutni otitis i mastoiditis. FIZIOLOGIJA RAVNOTEŽE Tijelo mora svladavati prostor, u čemu mu pomaže sustav za percepciju prostora ili spaciocepcija. Ona se sastoji od osjetila opipa, propriocepcije, vestibularnog, slušnog i vidnog osjetila. Vestibularno osjetilo dijeli se na otolitičko i kupularno. Otolitičko osjetilo, smješteno u uticulusu, odgovorno je za registriranje promjene jačine i smjera sile teže, centrifugalne sile u velikom radijusu, te na ubrzanje i usporenje gibanja u pravcu. Kupularno osjetilo, smješteno u tri polukružna kanala, odgovorno je za registriranje promjene brzine i smjera kutnog gibanja. Osjetne stanice otolitičkog osjetila imaju velik broj stereocilija i jednu kinociliju, smještenu na rubu. Kad se cilije nagnu prema strani na kojoj je kinocilija, povećava se broj akcijskih potencijala, a smanjuje pomicanjem na suprotnu stranu. Kupularni receptor ima također stereocilije i kinociliju, i isto tako pomak kupule na stranu kinocilije povećava broj akcijskih potencijala, a na suprotnu stranu ih smanjuje. Iz perifernih receptora živčane niti idu do gangliona vestibulare Scarpe, zatim do moždanog debla, te djelomično ulaze u vestibularne jezgre (gornju-Bechterew, postraničnu-Deiters, medijalnu-Schwalbe i donju-Roller), a djelomično u retikularnu formaciju. U obradi podataka s periferije sudjeluju: vestibularne jezgre, retikularna formacija, arhicerebelum i vestibulocerebelum. Iz vestibularnih jezgara idu tri puta; 1. vestibulocerebelarni, 2. fasciculus longitudinalis medialis i 3. tractus vestibulospinalis.
  24. Abdomen

    Abdomen je dio trupa izmedju toraksa i zdjelice. To je pokretni,ššš fleksibilni spremnik, gdje se nalazi većina organa probavnog sustava i dio urogenitalnog sustava. Zaštitu abdominalnim organima i njihovom sadržaju pružaju anterolateralni muskuloaponeurotični zidovi, dijafragma (ošit) i donji mišići zdjelice, koji se nalaze između i koje podržavaju dva koštana obruča (donja granica torakalnog skeleta gore i pelvični obruč dolje), povezana lumbarnim djelom kralježnice i stražnjim abdominalnim zidom. Abdomen je također sposoban obuhvatiti i zaštititi unutarnje organe dok omogućava fleksibilnost između tvrđeg dijela toraksa i zdjelice koja je nužna za disanje, držanje i pokretanje. Kroz svjesnu ili refleksnu kontrakciju, mišićni pokrov abdomena, anterolateralni zid i dno mogu povećati intraabdominalni tlak kako da pomogli istjerivanju iz abdominopelvične šupljine ili iz susjedne šupljine grudnog koša, ili izbacivanju zraka iz grudnog koša (pluća i bronhiji) ili tekućina (naprimjer: mokraće ili ispovraćanog sadržaja). Zidovi, šupljine, regije i ravnine abdomena Dinamični muskuloaponeurotski zid ne samo da se kontrahira kako bi povećao intraabdominalni tlak, nego se može i dosta širiti, prilagođavajući se potrebama probave, trudnoće, čuvanju masti ili pri patološkim procesima. Anterolateralni abdominalni zid i nekoliko organa koji su prislonjeni na posteriorni zid prekriveni su na svojoj unutrašnjoj strani seroznom membranom - peritoneumom, koji se također naslanja na abdominalne organe (abdominalna viscera) , kao što su želudac, crijeva, jetra i slezena. Time je formirana bursalna vreća, tj. potencijalni prostor (peritonealna šupljina) između zidova viscere koja inače sadrži samo određenu količinu ekstracelularne (parijetalne) tekućine koja služi lumbrikaciji membrane koja pokriva većinu površina struktura koje se nalaze u trbušnoj šupljini. Visceralni pokreti (pokreti organa) povezani sa probavom se odvijaju slobodno, te podvostručenja peritoneja koja prolaze između abdominalnih zidova i organa predstavljaju mjesto prolaska krvnih žila, limfe i inervacije. Varijabilna količina masti se može javljati između zidova i organa te peritoneja oko njih. Trbušnu šupljinu tvori gornji (superiorni) dio trbušno-zdjelične šupljine, koja se prostire između diaphragmae thoracicae (przne) i diaphragmae pelvis (zdjelične). Trbušna šupljina kako vidimo nema „dno" jer se nastavlja u zdjeličnu šupljinu. Ravnina zdjeličnog promijera, apertura pelvica superior, se može uzeti kao granica tih dvaju šupljina. Trbušna se šupljina proširuje prema gore u koštano-hrskavični prsni koš do četvrtog međurebrenog prostora. Posljedica toga je da su neki visočije smješteni trbušni organi (kao: slezena, jetra, dio bubrega...) zaštičeni sa prsnim košem. Gornji dio zdjelice, pelvis superior, podupire i pruža zaštitu donjim djelovima trbušne viscere (djelovi ileuma, caecum i colon sigmoideum). Dakle, trbušna šupljina je: Gornji dio abdominalno-pelvične šupljineSmještena između dijafragme i ulaza u malu zdjelicuOdvojena od prsne šupljine diaphragmom thoracicomU inferiornom dijelu u direktno spojena sa zdjeličnom šupljinomSuperiorno pokrivena sa prsnim košemPoduprta i djelomično zaštićena gornjim dijelom zdjelice u svom inferiornom dijeluPodručje gdje je smještena većina probavnih organa, dio urogenitalnog sistema (bubrezi i veći dio mokraćovoda), i slezena. Klinički je definirano 9 regija trbušne šupljine kojima se lakše opisuje smještaj trbušnih organa, boli, i patoloških promijena. Tih 9 regija je međusobno odvojeno četirima ravninama: dvije sagitalne (vertikalne) i dvije transverzalne (horizontalne). Dvije sagitalne ravnine su obično medioklavikularne koje prolaze sredinom ključne kosti (otprilike 9cm od središnje linije) i sredinom linije koja povezuje spinu iliaca anterior superior i symphysis pubica, na objema stranama. Katkad te ravnine prolaze polumjesečastim brazdama koje tvore lateralne granice ravnog trbušnog mišića (m. rectus abdominis). Također postoje varijacije i u transverzalnim ravninama kojima definiramo trbušne regije. Najčešće se za transverzalne ravnine uzimaju: subkostalna ravnina (koja prolazi donjom granicom desete rebrene hrskavice na objema stranama) i transtuberkularna ravnina (koja prolazi kroz tuberculum iliacum i kroz tijelo L5 kralješka). Obje ravnine obilježavaju palpabilne (opipljive) strukture. No neki kliničari koriste transpiroričnu i interspinalnu ravninu za određivanje tih 9 regija. Transpilorična ravnina (određena sredinom linije koja spaja vrh drška, manubrium sterni, i pubičnom simfizom) presjeca pylorus (distalni, tubularni dio želudca) kad je pacijent sagnut. Zbog visceralne vreće, pod utjecajem gravitacije, pylorus je obično smješten niže kad je pacijent u uspravnom položaju. Transpilorična ravnina je korisna za pozicioniranje jer presijeca mnoge važne strukture: fundus žučne vreće (vesica felae), vrat gušterače, polazište a. mesentericae superior i v. portae hepatis, polazište mesocolon transversuma, flexuru duodenojejunais te hilus bubrega. Interspinalna linija prolazi kroz lako opipljivu spinu iliacu anterior superior na objema stranama. Zbog lakše kliničke orijentacije, dvjema su ravninama definirana četiri kvadranta trbušne šupljine. Prva je transverzalna (horizontalna) transumbikalna ravnina koja prolazi kroz pupak, umbiculus, i intervertebralni diskus između L3 i L4, a razdvaja šupljinu na gornju i donju polovicu. Druga je vertikalna medijalna ravnina (mediosagitalna), koja prolazi longitudinalno kroz tijelo, razdvajajući ga na desnu i lijevu polovicu.Važno je znati koji se organi nalaze u kojoj abdominalnoj regiji ili kvadrantu tako da osoba zna gdje pregledati, udariti i opipati ih. Znanje o lokaciji pojedinih organa također je esencijalno za vrijeme pregleda.