Pretraži forum

Prikaz rezultata pretrage za tagove 'ekg vodič'.

  • Pretraži po tagovima

    Utipkajte tagove, razdvojene zarezima
  • Pretraži po autoru

Tip sadržaja


Forum

  • About the site
    • Forum Rules & Getting Started
    • Feedback, Suggestions & Support
    • Introduction
  • Download Section
    • Pretklinički predmeti
    • Klinički predmeti
  • Perpetuum-lab
    • MEF Zagreb
    • MEF Rijeka (MedRi)
    • MEF Split (MefSt)
    • MF Sarajevo & MF Tuzla & MF Beograd
    • Doctors' Lounge
    • Portal
    • Forum Nazionale y Internazionale
    • Ispit zrelosti
    • Oglasnik
  • General
    • Studentski život
    • Kreativni kutak
    • Etika, filozofija, religija
    • Politika, bez cenzure
    • Jadranka Kosor ™

Categories

  • Ošteæenje stanice
  • Upala i imunopatologija
  • Hemodinamièki poremeæaji
  • Novotvorine
  • Bolesti okoliša i prehrane
  • Srce
  • Dišni sustav
  • Glava i vrat
  • Jetra
  • Bubrezi
  • Muški spolni sustav i urinarni sustav
  • Ženski spolni sustav
  • Kosti i zglobovi
  • Endokrini sustav
  • Koža

Categories

  • A-B
  • C-D
  • E-F
  • G-H
  • I-J
  • K-L
  • M-N
  • O-P
  • Q-R
  • S-T
  • U-V
  • W-Z

Categories

  • Opæa patologija
  • Bolesti krvnih žila
  • Bolesti srca
  • Bolesti krvotvornih organa i limfnih èvorova
  • Bolesti pluæa i medijastinuma
  • Bolesti probavnog sustava
  • Bolesti jetre i bilijarnog sustava
  • Bolesti gušteraèe
  • Bolesti bubrega i mokraænog sustava
  • Bolesti muškog i ženskog spolnog sustava i dojke
  • Bolesti kože, kostiju, zglobova i mekih tkiva
  • Bolesti perifernog i središnjeg živèanog sustava

Categories

  • Anatomski termini i njihove derivacije

Categories

  • Anatomija
  • Patologija
  • Interna medicina
    • EKG vodič
  • Traumatologija
  • Farmakologija
  • Mikrobiologija
  • Fiziologija
  • Propedeutika
    • Kardiovaskularni sustav
    • Respiratorni sustav
  • Biokemija
  • Neurologija
  • Praktièni postupci
  • Znanstveni rad

Categories

  • Anatomija
    • Središnji živèani sustav
  • Histologija
    • Epitelno tkivo
    • Vezivno tkivo
    • Hrskavica
    • Koštano tkivo
    • Mišiæno tkivo
  • Patologija
    • Bubrezi
    • Opæa patologija
    • Urinarni trakt
  • MKBK II

Categories

Nema rezultata za prikaz.

Categories

Nema rezultata za prikaz.


Pronađen(o) je 4 rezultata

  1. EKG - Primjer 1

    Upotrijebiti metodu od 12 koraka i pokušajte sami dokučiti odgovore prije nego pogledate rješenje! 32-godišnjak s produktivnim kašljem, glavoboljom, dispnejom i vrućicom. Pravilni ritam frekvencije oko 60 otkucaja u minuti. Postoji P val prije svakog QRS kompleksa, sa stabilnim PR intervalom (0,18 s). P val je pozitivan u odvodima I, II, aVF i V4-V6. P val ima normalnu morfologiju i trajanje (0,12 s). Stoga je ovo normalni sinusni ritam. Trajanje QRS kompleksa je normalno (0,08 s), i ima normalnu morfologiju. Progresija R vala je normalna na prekordijalnim odvodima, a tranzicijska točka (R/S veći od 1) je na odvodu V3. Os je normalna, između 0 i +90 stupnjeva (pozitivan QRS kompleks na odvodima I i aVF). ST segment, koji započinje u J točki i završava početkom T vala, nalazi se na osnovnoj liniji (koju definiramo prema TP segmentu), i ima normalnu konkavnu morfologiju. QT interval je 400 ms (QTc prema Bezzetovoj formuli QTc 400 ms). T val ima normalnu morfologiju, asimetričan je sa sporijim usponom i bržim silaskom. Val niske amplitude može se vidjeti nakon T vala u odvodima V2 i V3; to je U val. Stoga je ovo normalni EKG.
  2. Ostaje nam osvrnuti se na način kako organizirati sve ove spomenute podatke i naći jednostavan metodičan pristup koji se može primijeniti na svaki EKG. Bitno je da svakom EKG-u pristupite na uredan način, osobito dok ste još novi u ovome, tako da ništa bitno ne propustite. Kako gledate više i više elektrokardiograma, ono što Vam se u početku činilo usiljeno i mehanički brzo će se isplatiti i činit će Vam se kao da je očitavanje EKG-a urođeno. Dvije napomene: Upoznajte pacijenta. Istina je da se EKG može očitavati jako točno daleko od pacijenta, ali se moć ovog alata iskorištava samo ako je integriran u cjelokupni klinički kontekst. Očitavajte EKG-e. Onda očitavajte još. Očitavajte ih kad god naletite na njih u udžbenicima, radovima, kartonima, možda i na vratima WC-a u NSB-u. I čituckajte i knjige o EKG-u, svaka može ponuditi nešto novo. Za EKG vele da mu ima pristupa koliko i kardiologa. Svatko eventualno nađe metodu koja mu najviše odgovara. Mi ćemo se osvrnuti na metodu u 12 koraka. Redoslijed analize EKG-a Frekvencija Za nepravilni ritam: prebrojati QRS komplekse između 2 znaka (10 sekundi) i pomnožiti ih s 10 Za pravilni ritam: naći R val koji pada što bliže vertikalnoj liniji velikog kvadrata i prebrojati kvadrate do sljedećeg R. ako je razmak 1 kvadrat, frekvencija je 300 ako je razmak 2 kvadrata, frekvencija je 150 ako je razmak 3 kvadrata, frekvencija je 100 ako je razmak 4 kvadrata, frekvencija je 75 ako je razmak 5 kvadrata, frekvencija je 60 Utvrditi pacemaker srca Pregledati P valove, i to tri komponente: njhovu prisutnost, lokaciju (prije ili poslije QRS-a) i morfologiju. SA porijeklo ritma pokazuju pozitivni P valovi na lijevim odvodima: I, II, aVF te V4-V6. Ako je P val negativan na bilo kojem od ovih odvoda, smjer impulsa u atriju nije normalan i porijeklo nije SA čvor, nego nešto drugo. Ako P val nije prije bilo kojeg QRS kompleksa, porijeklo impulsa nije SA nego nešto drugo. Utvrditi pravilnost ritma. Uočiti jesu li RR intervali pravilni, pravilno nepravilni (nepravilni ali ipak postoji uzorak), ili nepravilno nepravilni (nema uzorka). Odrediti električnu os u frontalnoj ravnini normalna, lijeva, desna, srednja? Učiniti to analizom I i aVF Izmjeriti intervale. Izmjeriti PR interval, trajanje QRS kompleksa i QT intervala. PR interval uključuje P val i PR segment i mjeri AV provođenje. Normalno mu je trajanje između 0,14 i 0,20 sekundi. Trajanje QRS kompleksa mjeri se od početka QRS kompleksa do kraja QRS kompleksa (J točka). Normalno trajanje je 0,06 do 0,10 sekundu. QT interval mjeri se od početka QRS kompleksa do kraja T vala i predstavlja repolarizaciju ventrikula. QT interval se mjenja s frekvencijom srca, pa se mora korigirati - QTc. To se čini Bazettovom formulom: QTc = QT ÷ √ RR interval (u sekundama). Normalno je trajanje manje od 0,44 do 0,48 sekundi. Procijeniti progresiju R vala na prekordijalnim odvodima. Na slici je prikazana normalna progresija R vala na prekordijalnim odvodima. Prekordijalni odvodi normalno pokazuju rS kompleks u odvodu V1, s postupnim povećanjem relativne veličine R vala prema lijevim prekordijalnim odvodima i smanjenjem amplitude S vala. Na V3 ili V4 obično R/S omjer postaje veći od 1. Procijeniti amplitudu P vala, trajanje i morfologiju. Normalni P val, pozitivan u odvodima I, II, aVF i V4-V6 normalno traje 0.12 sekundi ili manje amplituda mu je manja od 2,5 mV (2,5 malih kvadrata). Morfologija se odnosi na p pulmonale ili p mitrale. Utvrditi trajanje QRS kompleksa, amplitudu i morfologiju. Normalno trajanje QRS kompleksa je 0,06 do 0,10 s. Ako je trajanje QRS kompleksa duže od 0,12 s s tipičnim uzorkom, misliti na bundle branch block niska amplituda QRS-a je 5 mm ili manje na svakom odvodu s uda i manje od 10 mm na prekordijalnim odvodima (plućne bolesti, debljina, debeli perikard, perikardijalna efuzija, smanjenje mase miokarda) normalni QRS pozitivan je u odvodima I, II, avF i V1-V6, a negativan u aVR septalni Q val normalan je na odvodima I, V5-V6 i V1. Q val je patološki u V1-V3 ili ako traje dulje od 0,04 s i dublji je od 1 mm u odvodima I, II, aVL, aVF ili na dva uzastopna odvoda V4-V6 progresija R vala V1-V6 Hipertrofija (postoji još kriterija osim ovih, to ćemo prikazati kroz primjere): dijagnostički kriteriji za desnu hipertrofiju: amplituda R vala (u mm) u odvodu V1 > 7 mm, R/S omjer u V1 >, R/S omjer u odvodu V6 ili V5 <1 dijagnostički kriteriji za lijevu hipertrofiju: dubina S vala na V2 plus visina R vala na V5 više ili jednako 35 mm) Uočiti prisutnost patoloških Q valova (trajanja dužeg od 0,04 s) Procijeniti ST segment (morfologiju i elevaciju ili depresiju) i promjene J točke Uočiti abnormalnosti T vala T val je obično istog smjera kao i QRS kompleks - ako je QRS kompleks pozitivan, pozitivan je i T val, ako je negativan, negativan je T val. Normalni T val asimetričan je neovisno o amplitudi (sporiji uspon i nego pad). Normalni T val je gladak i na usponu i u padu. Bilo kakve kvrge ili nepravilnosti predstavljaju superimponirani P val. Uočiti prisutnost drugih oblika valova (U valovi, pacemakeri, artefakti)
  3. 1 - Osnove

    EKG vodič ► Uvod ► 1.poglavlje - Osnove ► 2.poglavlje - Hipertrofija i povećanje srca ►3.poglavlje - Aritmije ► 4. poglavlje - Kondukcijski blokovi ► 5. poglavlje - Preekscitacijski sindromi ► 6.poglavlje - Ishemija i infarkt miokarda ► 7. poglavlje - Dodatni poremećaji koje morate znati ► 8. poglavlje - Metoda očitavanja EKG-a u 11 koraka Srce pokreće urođeni, biološki elektricitet. EKG nije ništa više od snimke srčane električne aktivnosti, te kroz promjene normalnih električnih uzoraka možemo dijagnosticirati srčane poremećaje. Stanična elektrofiziologija Srčane stanice, u svom mirom, odmarajućem stanju, su eletrički polarizirane - tj. njihova unutrašnjost je negativno električki nabijena u odnosu na vanjsku stranu. Takvu električnu polarnost održavaju membranske pumpe koje omogućuju takvu distribuciju iona (kalij, natrij, klor i kalcij) nužnu da održavaju unutrašnjost ovih stanica relativno elektronegativnima. Slika 1. Srčana stanica u odmoru održava svoj električni polaritet uz pomoć membranske pumpe. Ova pumpa treba konstantnu opskrbu energijom, a gospoda iznad služe kao vizualna metafora takve pumpe. Srčane stanice mogu izgubiti svoju unutrašnju elektronegativnost u procesu koji se naziva depolarizacija. Depolarizacija je osnovna električna aktivnost srca. Depolarizacija se širi od stanice do stanice, stvarajući val depolarizacije koji se može prenositi kroz cijelo srce. Ovaj val depolarizacije predstavlja tok elektriciteta, električnu struju, koja se može detektirati elektrodama smještenima na površinu tijela. Nakon što je depolarizacija završena, srčane stanice mogu vratiti svoj normalni polaritet procesom koji se naziva repolarizacija. To također mogu detektirati elektrode za snimanje. Svi različiti valovi koje vidimo na EKG-u su manifestacije ovih dvaju procesa: depolarizacije i repolarizacije. Slika 2. Na slici A, depolarizirala se jedna stanica. Val depolarizacije se zatim širi sa stanice na stanicu (B) dok se sve ne depolarizicaju (C). Repolarizacija (D) zatim vraća odmarajući potencijal svake stanice. Stanice srca Sa stajališta nekoga tko očitava EKG, srce se sastoji od triju tipova stanica: pacemakerske stanice - normalni izvor elektriciteta u srcu (zamislite ih kao iskru ili bateriju) provodne stanice - “žice” srca stanice miokarda - radne stanice koje uzrokuju kontrakciju. Pacemakerske stanice su male stanice, veličine 5 do 10 mikrometara, koje se mogu spontano depolarizirati opet i opet, određenom brzinom. Brzina depolarizacije je određena urođenim električnim karakteristikama stanice i vanjskim neurohormonskim utjecajima. Svaka spontana depolarizacija služi kao izvor vala depolarizacije koji započinje jedan kompletan ciklus srčane kontrakcije i relaksacije. Slika 4. Spontano depolarizirajuća pacemakerska stanica. Ako snimimo jedan električni ciklus depolarizacije i repolarizacije jedne jedine stanice, dobijemo električni zapis koji se zove akcijski potencijal. Sa svakom spontanom depolarizacijom stvara se novi akcijski potencijal, koji zatim stimulira susjedne stanice da se depolariziraju i stvore svoj vlastiti akcijski potencijal, te tako dalje i dalje, dok se cijelo srce ne depolarizira. Slika 5. Tipični akcijski potencijal. Akcijski potencijal srčanih pacemakerskih stanica izgleda malo drukčije nego generički akcijski potencijal prethodno prikazan. Pacemakerska stanica nema stvari potencijal odmaranja. Njen električni naboj padne na minimalni negativni potencijal koji održava samo na trenutak (ne odmara se), i polako raste dok ne dosegne prag za naglu depolarizaciju. Slika 6. Električni depolarizacijsko-repolarizacijski ciklus srčane pacemakerske stanice. Točka A je minimalni negativni potencijal. Blagi uzlazni nagib između točaka A i B predstavlja sporu, postupnu depolarizaciju. U točki B, prag je preskočen i stanica se brzo depolarizira, tj. stvara se akcijski potencijal. Silazni nagib između točaka C i D predstavlja repolarizaciju. Ovaj ciklus će se ponavljati opet i opet, nadamo se, mnogo godina. Dominantne pacemakerske stanice srca smještene su visoko u desnom atriju. Ova skupina stanica naziva se sinoatrijski (SA) čvor, ili kratko - sinusni čvor. Ove stanice tipično “ispaljuju” brzinom 60 do 100 puta u minuti, no ritam može jako varirati ovisno o aktivnosti autonomnog živčanog sustava (npr. simpatička stimulacija adrenalinom ubrzava sinusni čvor, dok ga vagalna stimulacija usporava) te potrebama tijela za povećanim minutnim volumenom srca (vježbanje ubrzava frekvenciju srca, dok ga poslijepodnevno spavanje usporava). Slika 7. Sinusni čvor “okida” 60 do 100 puta u minuti, stvarajući pravilnu seriju akcijskih potencijala, gdje svaki započinje val depolarizacije koji će se širiti kroz srce. Svaka stanica srca zapravo ima sposobnost ponašati se kao pacemakerska stanica. Ta tzv. automatska sposobnost je normalno suprimirana osim ako dominantne stanice sinusnog čvora zakažu ili ako nešto u vanjskom ili unutarnjem okruženju (simpatikus, bolest srca, itd.) stimulira njeno automatsko ponašanje. Ovo će biti bitno kada budemo govorili o “ektopičnom ritmu” kasnije. Provodne stanice srca su dugačke, tanke stanice. Kao žice elektroničkog kruga, ove stanice brzo i učinkovito prenose struju u udaljene regije srca. Električne provodne stanice ventrikula ujedinjuju se i stvaraju zamjetne električne puteve. Provodni putevi atrija su anatomski varijabilniji; među ovim vlaknima ističu se ona na vrhu intraatrijskog septuma u regiji koja se zove Bauchmanov snop, a koji omogućava brzu aktivaciju lijevog atrija s desne strane. Slika 8. “Žice” srca (provodni sustav). Stanice miokarda čine daleko najveći dio srčanog tkiva. Odgovorne su za teški rad srca koje se stalno kontrahira i relaksira, tako dostavljajući krv ostatku tijela. Stanice miokarda sadrže mnoštvo kontraktilnih proteina koji se nazivaju aktin i miozin. Kada val depolarizacije dosegne stanicu miokarda, u njoj se otpušta kalcij, uzrokujući kontrakciju stanice. Ovaj proces, u kojoj kalcij igra ključnu posredničku ulogu, naziva se ekscitacijsko-kontrakcijska sprega (eng. coupling). Slika 9. Depolarizacija uzrokuje otpuštanje kalcija u stanicama miokarda. Ovaj utok kalcija dopušta da aktin i miozin, kontraktilni proteini, međusobno interagiraju, uzrokujući kontrakciju stanice. (A) Stanica miokarda u odmoru. (B) Depolarizirana, kontrahirana stanica miokarda. Stanice miokarda mogu prenositi električnu struju kao bilo koja stanica provodnog sustava, no čine to s mnogo manje učinkovitosti. Stoga, val depolarizacije, kada dosegne stanicu miokarda, širi se polako preko cijelog miokarda. Vrijeme i napon Valovi koji se pojavljuju na EKG-u primarno su odraz električne aktivnosti stanica miokarda, koje, kako je spomenuto, čine većinu volumena srca. Pacemakerska aktivnost i prijenos provodnim sustavom uglavnom se ne vide na EKG-u - ovi događaji jednostavno ne stvaraju dovoljno visok napon kako bi ih snimile elektrode na površini srca. EKG papir Valovi koje proizvodi depolarizacija i repolarizacija miokarda snimaju se na EKG papiru i, kao bilo koji drugi valni zapis, ima tri glavne karakteristike: trajanje, mjereno u djelićima sekunde amplitudu, mjerenu u milivoltima (mV) konfiguraciju, subjektivniji kriterij koji se odnosi na oblik i izgled vala. Slika 10. Tipični val koji bi se mogao vidjeti na bilo kojem EKG-u. Amplituda mu je dva velika kvadrata (ili 10 malih), trajanje tri velika kvadrata (ili 15 malih), te je malo asimetričan konfiguracijom. EKG papir je dugačka, kontinuirana rola papira, obično crvenkasta, s tamnim i svijetlim linijama koje teku vertikalno i horizontalno. Svjetlije linije okružuju male kvadrate veličine 1x1 mm, a tamnije linije ograničavaju velike kvadrate 5x5 mm. Horizontalna os mjeri vrijeme. Udaljenost od jednog malog kvadrata predstavlja 0.04 s. Udaljenost preko jednog velikog kvadrata je pet puta veća, odnosno predstavlja 0.2 sekunde. Vertikalna os mjeri napon. Udaljenost duž jednog malog kvadrata predstavlja 0.1 mV, a jedan veliki kvadrat 0.5 mV. Ove brojke morate zapamtiti, pa učinite to sad. Slika 11. Oba vala traju 1 veliki kvadrat (0.2 sekunde), no drugi val ima dvostruko veći napon nego prvi (1 mV u odnosu na 0.5 mV). Ravni segment koji povezuje dva vala traje pet velikih kvadrata (5x0.2 sekunde je 1 sekunda). P valovi, QRS kompleksi, T valovi i neke ravne linije Idemo slijediti jedan ciklus srčane kontrakcije (sistole) i relaksacije (dijastole), s naglaskom na električnu aktivnost koja proizvodi osnovne valove i linije standardnog EKG-a. Depolarizacija atrija Sinusni čvor okida spontano (događaj koji se ne vidi na EKG-u), i val depolarizacije se počinje širiti prema vani u atrijski miokard (zamislite ga kao kamenčić koji pada u mirnu vodu). Depolarizacija stanica miokarda atrija rezultira kontrakcijom atrija. Slika 12. Svaki ciklus normalne srčane kontrakcije i relaksacije započnje kada se sinusni čvor spontano depolarizira. Val depolarizacije se zatim širi kroz oba atrija, što uzrokuje njihovu kontrakciju. Tijekom depolarizacije i kontrakcije atrija, elektrode smještene na površinu tijela snimaju mali izboj električne aktivnosti koji traje djelić sekunde. To je P val. Snimka je to širenja depolarizacije kroz miokard atrija, od početka do kraja. Slika 13. EKG snima malu deflekciju, P val. S obzirom na to da je sinusni čvor lociran u desnom atriju, desni atrij se počinje depolarizirati prije lijevog atrija i također ranije završava. Stoga, prvi dio P vala uglavnom predstavlja depolarizaciju desnog atrija, a drugi dio depolarizaciju lijevog atrija. Slika 14. Komponente P vala. Kada je depolarizacija atrija završena, EKG opet postane električni tih. Pauza razdvaja provođenje iz atrija u ventrikule U zdravim srcima postoje “električna vrata” na spoju atrija i ventrikula. Val depolarizacije, nakon što je završio svoje putovanje kroz atrij, spriječen je u komunikaciji s ventrikulom zalistcima koji razdvajaju atrije i ventrikule. Električno provođenje stoga se mora usmjeriti kroz intraventrikularni septum, zid koji razdvaja desni i lijevi ventrikul. Ovdje struktura koja se naziva atrioventrikularni (AV) čvor usporava provođenje impulsa na minimum. Ova pauza traje samo djelić sekunde. Fiziološka odgoda provođenja esencijalna je i dopušta atrijima da se kontrahiraju prije nego se ventrikuli počnu kontrahirati. To je pametan način da se dopusti da atriji isprazne svoj volumen krvi u potpunosti u ventrikule prije nego se ventrikuli kontrahiraju. Poput sinusnog čvora, AV čvor je također pod utjecajem autonomnog živčanog sustava. Vagalna stimulacija još usporava struju, dok je simpatička aktivnost ubrzava. Slika 15. Val depolarizacije se kratko zadržava u AV čvoru. (B) Tijekom ove pauze, EKG je tih - nema električne aktivnosti koja bi se mogla detektirati. Depolarizacija ventrikula Nakon otprilke desetinke sekunde, depolarizacijski val bježi iz AV čvora i brzo se širi niz ventrikule duž specijaliziranih provodnih stanica. Ventrikularni provodni sustav ima složenu anatomiju, no esencijalno se sastoji od triju dijelova: Hisov snop Provodni ogranci terminalna Purkinjeova vlakna. Hisov snop izvire iz AV čvora i gotovo odmah se dijeli u desni i lijevi glavni ogranak. Desni provodni ogranak nosi struju niz desnu stranu interventrikularnog septuma skroz do vrha desnog ventrikula. Lijevi provodni ogranak je malo kompliciraniji. Dijeli se u tri veća snopa: septalni snop, koji depolarizira interventrikularni septum (mišićni zid koji razdvaja desni i lijevi ventrikul) u smjeru lijevo prema desno anteriorni snop, koji teče anteriornom površinom lijevog ventrikula posteriorni snop, koji ide posteriornom površinom lijevog ventrikula. Desni glavni provodni snop i lijevi glavni provodni snop i njegovi snopići završavaju bezbrojnim Purkinjeovim vlaknima. Ova završna vlakna dostavljaju struju u miokard ventrikula. Slika 17. Ventrikularni provodni sustav, detaljno prikazan. Ispod Hisovog snopa provodni se sustav dijeli na desni i lijevi ogranak. Desni ogranak ostaje kakav jest, dok se lijevi dijeli u tri odvojena snopa. Depolarizacija ventrikularnog miokarda, i time ventrikularna kontrakcija, obilježena je novim otklonom na EKG-u koji se zove QRS kompleks. Amplituda QRS kompleksa je puno veća nego ona atrijskog P vala pošto ventrikuli imaju puno veću mišićnu masu nego atriji. QRS kompleks je također mnogo kompliciraniji i više varira oblikom, što odražava veću kompleksnost puta depolarizacije ventrikula. Slika 18. (A) Ventrikularna depolarizacija stvara (B) kompleksni val na EKG-u koji se zove QRS kompleks. Dijelovi QRS kompleksa QRS kompleks sastoji se od nekoliko različitih valova, a svaki ima ime. S obzirom na to da precizna konfiguracija QRS kompleksa može tako puno varirati, standardni format imenovanja svake komponente je napušten. Možda će se sada činiti nebitno, ali ima smisla. Prvi otklon je prema dolje i naziva se Q val prvi otklon prema gore nazova se R val ako postoji drugi otklon prema gore, naziva se R’ (R-prim) prvi otklon prema dolje nakon otklona prema gore naziva se S val. Stoga, prvi val kompleksa je R val, a sljedeći otklon prema dolje naziva se S val, ne Q val. Otklon prema dolje može se nazivati Q val samo ako je prvi val kompleksa. Bilo koji drugi otklon prema dolje naziva se S val. Ako se cijela konfiguracija sastoji samo od otklona prema dolje, val se naziva QS val. Na slici ispod prikazane su neke najčećše QRS konfiguracije. Najraniji dio QRS kompleksa predstavlja depolarizaciju interventrikularnog septuma septalnim ogrankom lijeve provodne grane. Desni i lijevi ventrikuli se zatim depolariziraju otprilike istovremeno, no većina onoga što vidimo na EKG-u predstavlja aktivaciju lijevog ventrikula zato što je mišićna masa lijevog ventrikula oko tri puta veća nego ona desnog ventrikula. Slika 20. Početni dio QRS kompleksa predstavlja depolarizaciju septuma. Ponekad, depolarizacija septuma može izgledati kao mali, diskretni, negativni pomak - Q val. Repolarizacija Nakon što se stanice miokarda depolariziraju, prolaze kroz kratki refrakterni period tijekom kojega su otporne na daljnju stimulaciju. Zatim se repolariziraju, tj. vraćaju elektronegativnost svojih unutrašnjosti da se opet mogu stimulirati. Kao što postoji val depolarizacije, tako postoji val repolarizacije. I to se može vidjeti na EKG-u. Ventrikularna repolarizacija upisuje treći val na EKG-u, T val. Valja spomenuti da postoji i val atrijske repolarizacije, no vremenski se podudara s ventrikularnom depolarizacijom i stoga je skriven puno istaknutnijim QRS kompleksom. Slika 21. (A) Ventrikularna repolarizacija stvara (B) T val na EKG-u. Imenovanje ravnih linija Različite ravne linije povezu različite valove i također imaju imena. Stoga, govorimo o PR intervalu, ST segmentu, QT intervalu itd. Kako se segment razlikuje od intervala? Segment je ravna linija koja povezuje dva vala, dok interval uključuje bar jedan val plus vezanu ravnu liniju. PR interval uključuje P val i ravnu liniju koja ga povezuje s QRS kompleksom. Stoga mjeri vrijeme od početka depolarizacije atrija do početka depolarizacije ventrikula. PR segment je ravna linija koja teče od kraja P vala do početka QRS kompleksa. Stoga mjeri vrijeme od kraja depolarizacije atrija do početka depolarizacije ventrikula. ST segment je ravna linija koja povezije kraj QRS kompleksa s početkom T vala. Mjeri vrijeme od kraja depolarizacije ventrikula do početka repolarizacije ventrikula. QT interval uključuje QRS kompleks, ST segment i T val. Stoga mjeri vrijeme od početka depolarizacije ventrikula do kraja repolarizacije ventrikula. Termin QRS interval upotrebljava se za opis trajanja QRS kompleksa samog, bez segmenata povezanih s njim. Očito, mjeri trajanje depolarizacije ventrikula. Sažetak Svaki ciklus srčane kontrakcije i relaksacije započinje se spontanom depolarizacijom sinusnog čvora. Ovaj događaj se ne vidi na EKG-u. P val snima atrijsku depolarizaciju i kontrakciju. Prvi dio P vala odraz je aktivnost desnog atrija, a drugi dio aktivnosti lijevog atrija. Postoji kratka pauza kada električna struja dosegne AV čvor, a EKG je tada tih. Val depolarizacije zatim se širi duž ventrikularnog provodnog sustava (Hisov snop, provodni ogranci i Purkinjeova vlakna) i u ventrikularni miokard. Prvi dio ventrikula koji se depolarizira je interventrikularni septum. Depolarizacija ventrikula stvara QRS kompleks. T val snima repolarizaciju ventrikula. Repolarizacija atrija se ne vidi. Različiti segmenti i intervali opisuju vrijeme između ovih događaja: PR interval mjeri vrijeme od početka depolarizacije atrija do početka depolarizacije ventrikula PR segment mjeri vrijeme od kraja depolarizacije atrija do početka depolarizacije ventrikula. ST segment snima vrijeme od kraja ventrikularne depolarizacije do početka ventrikularne repolarizacije. QT interval mjeri vrijeme od početka ventrikularne depolarizacije do kraja ventrikularne repolarizacije. QRS interval mjeri vrijeme ventrikularne depolarizacije. Stvaranje valova Elektrode se mogu smjestiti bilo gdje na površini tijela kako bi se snimila električna aktivnost srca. Ako ovo napraviomo, brzo otkrivamo da valovi koje snima pozitivna elektroda na lijevoj ruci izgledaju drukčije od onih koje snima pozitivna elektroda na desnoj ruci (ili desnoj nozi, lijevoj nozi, itd.). Lako je uočiti zašto se to događa. Val depolarizacije koji se kreće prema pozitivnoj elektrodi uzrokuje pozitivni otklon na EKG-u. Val depolarizacije koji se odmiče od pozitivne elektrode uzrokuje negativni otklon. Pogledajte sliku ispod. Val depolarizacije kreće se s lijeva na desno, prema elektrodi. EKG snima pozitivni otklon. Sada pogledajte sljedeću sliku. Val depolarizacije kreće se s desna na lijevo - elektroda je smještena tako da se val depolarizacije odmiče od nje. EKG stoga snima negativni otklon. Što će EKG snimiti ako je pozitivna elektroda smještena u sredini stanice? Na početku, kako joj se val depolarizacije približava, snimit će pozitivni otklon. Onda, u točnom trenutku kada val dosegne elektrodu, pozitivni i negativni naboji su izjednačeni i praktički se poništavaju. EKG val se vraća na osnovnu liniju. Kako se val depolarizacije odmiče, piše se negativni otklon. EKG se napokon vrati na osnovnu liniju kada je cijeli miišić depolariziran. Na kraju, izgled depolarizirajućeg vala koji se pomiče okomito na pozitivnu elektrodu je bifazičan. Kako bi izgledao zapis ako se elektroda stavi iznad pacemakerskih stanica? Zapis bi pokazivao negativnu deflekciju, pošto se sva struja odmiče od mjesta na kojem se snima. Učinci repolarizacije na EKG su slični onima depolarizacije, osim što su naboji obrnuti. Val repolarizacije koji se pomiče prema pozitivnoj elektrodi piše negativni otklon na EKG-u. Val repolarizacije koji se miče od pozitivne elektrode stvara pozitivan otklon na EKG-u. Okomiti val stvara bifazični val, no ovaj put je negativna deflekcija bifazičnog vala prije pozitivnog otklona. Možemo lako primijeniti ove koncepte na cijelo srce. Elektrode smještene na površini tijela snimit će depolarizacijske i repolarizacijske valove kako se oni kreću kroz srce. Ako val depolarizacije prolazi kroz srce prema površinskoj elektrodi, ta elektroda će snimiti pozitivni otklon (elektroda A). Ako se val depolarizacije kreće od elektrode, elektroda će snimiti negativni otklon (elektroda B). Ako se val depolarizacije širi okomito na elektrodu, elektroda će snimiti bifazični val (elektroda C). Učinci repolarizacije su točno suprotni onima depolarizacije, kako je i logično očekivati. 12 pogleda na srce Da je srce jednostavno kao jedna stanica miokarda, nekoliko elektroda dalo bi nam sve informacije potrebne da opišemo njegovu električnu aktivnost. Ipak, kako smo već vidjeli, srce nije tako jednostavno. Srce je trodimenzionalni organ i njegovu električku aktivnost također treba razumjeti u tri dimenzije. Nekoliko elektroda nisu adekvatne za to, a to su prepoznali i izvorni izumitelji elektrokardiograma prije više od stoljeća kada su dizajnirali prve elektrode na udovima. Danas, standardni se EKG sastoji od 12 odvoda, gdje je svaki odvod određen svojim smještajem i orjentacijom na tijelu. Svaki odvod gleda srce iz jedinstvenoga kuta, pojačavajući osjetljivost na određenu regiju srca pod cijenu manje osjetljivosti na druge regije srca. Što je više pogleda na srce, više se informacija dobiva. Kako biste očitavali EKG i dobili što je više moguće informacija, morate razumjeti sustav s 12 odvoda. Kako bi se pripremio pacijent za 12-odvodni EKG, dvije elektrode se smještaju na ruke i dije na noge. One daju osnovu za šest odvoda s udova, perifernih odvoda. Šest elektroda se također smješta na prsa i čine šest prekordijalnih odvoda. Točnost snimke ovisit će donekle o preciznom smještaju elektroda. Stoga je pridržavanje standardnog pozicioniranja vrlo važno kako bi se mogli usporedit EKG-ovi snimani u različito vrijeme. Šest perifernih odvoda Odvodi s udova vide srce u vertikalnoj ravnini koju nazivamo frontalna ravnina. Frontalna ravnina može se zamisliti kao ogrmoni krug stavljen na tijelo pacijenta. Taj se krug zatim obilježava stupnjevima. Odvodi s udova vide električne sile (valove depolarizacije i repolarizacije) kako se kreću gore i dolje ili lijevo i desno ovim krugom. Kako bi se stvorilo šest odvoda u frontalnoj ravnini, svaka elektroda se varijabilno označava kao pozitivna ili negativna (to čini automatski elektronički krug u EKG uređaju). Svaki odvod ima svoj specifični pogled na srce, odnosno kut orijentacije. Kut svakog odvoda može se odrediti crtanjem linije od negativne elektrode u pozitivnu elektrodu. Rezultantni kut se onda izražava u stupnjevima prema krugu frontalne ravine.
  4. 0 - Uvod

    EKG vodič ► Uvod ► 1.poglavlje - Osnove ► 2.poglavlje - Hipertrofija i povećanje srca ►3.poglavlje - Aritmije ► 4. poglavlje - Kondukcijski blokovi ► 5. poglavlje - Preekscitacijski sindromi ► 6.poglavlje - Ishemija i infarkt miokarda ► 7. poglavlje - Dodatni poremećaji koje morate znati ► 8. poglavlje - Metoda očitavanja EKG-a u 11 koraka Iznad je slika normalnog elektrokardiograma, skraćeno EKG. U trenutku kada završite s ovim priručnikom, a neće Vam oduzeti puno vremena, moć ćete na prvi pogled prepoznati normalni EKG. Možda još važnije od toga - naučit ćete uočiti gotovo sve česte abnormalnosti koje se mogu pojaviti na EKG - u i bit ćete jako dobri u tome! Neki ljudi su usporedili učenje očitavanja EKG - a s učenjem čitanja glazbe. U oba slučaja student se suočava s potpuno novim notacijskim sustavom, koji nije ukorijenjen u konvencionalnom jeziku, punim nepoznatih oblika i simbola. Zaista, usporedba ne postoji. Jednostavni lab - dab zvuk srca ne može ni ''prismrditi'' suptilnoj kompleksnosti Beethovenovih kompozicija za gudačke kvartete, tonalitetima i ritmovima „Posvećenja proljeća" Stravinskog ili progresima akorda Led Zeppelina. Razlog je jednostavan: u srcu se ne događa toliko stvari. EKG je alat nevjerojatne kliničke važnosti. Zadivljujuć zbog lakoće kojom se može svladati kao i zbog neobično velikog broja situacija u kojima može pružiti korisne ili čak esencijalne informacije. Jednim pogledom na EKG može se dijagnosticirati razvijajući infarkt miokarda, identificirati potencijalno za život opasnu aritmiju, istaknuti kronične učinke hipertenzije ili akutne učinke masivne plućne embolije ili jednostavno dati mjeru sigurnosti nekome tko želi početi program tjelovježbe. Sjetite se kako je EKG samo alat i kao bilo koji drugi alat, sposoban je onoliko koliko je sposoban onaj koji ga koristi. Stavite klin u moje ruke, ali nije vjerojatna izrada Michelangelovog Davida. Devet poglavlja u ovom priručniku povest će vas na elektrificirajuće putovanje od ignorancije do kompetentnosti. Impresionirat ćete prijatelje (i što je još važnije, sebe ). Plan putovanja izgleda ovako: Poglavlje 1: Naučit ćete o električnim događajima koji stvaraju različite valove na EKG - u, a naoružani ovim znanjem, moć ćete prepoznati i razumjeti normalni EKG s 12 odvoda. 2. poglavlje: Vidjet ćete kako jednostavne i predvidljive promjene u određenim valovima omogućuju dijagnozu povećanja i hipertrofije atrija i ventrikula. Poglavlje 3: Upoznat ćete najčešće poremećaje srčanog ritma te naučiti zašto su neki opasni po život, dok su drugi samo iritantni. Poglavlje 4: Naučit ćete identificirati prekide normalnih puteva provođenja impulsa kroz srce te upoznati pacemakere. Poglavlje 5: Kao dodatak poglavlju 4, naučit ćete što se dogodi kada električni impuls preskače normalne kanale provođenja i stiže brže na svoju destinaciju. Poglavlje 6: Naučit ćete dijagnosticirati ishemijsku srčanu bolest: infarkt miokarda i anginu. Poglavlje 7: Vidjet ćete kako rani ne - srčani fenomeni mogu promijeniti EKG. Poglavlje 8: Posložit ćete svoje novostečeno znanje u jednostavnu metodu s 11 koraka za očitavanje EKG - a. Poglavlje 9: Nekoliko natuknica iz prakse koje će Vam pomoći testirati vlastito znanje i uživati u nevjerojatnom osobnom intelektualnom rastu. Cijeli proces je prilično direktan i nesofisticiran i ne bi Vam uopće trebao djelovati zastrašujuće. Nije potrebno puno razmišljanja i kreativne logike. Ovo nije vrijeme za duboko razmišljanje.