Search the Community

Showing results for tags 'mikrobiologija'.

  • Search By Tags

    Type tags separated by commas.
  • Search By Author

Content Type


Forum

  • About the site
    • Forum Rules & Getting Started
    • Feedback, Suggestions & Support
    • Introduction
  • Download Section
    • Pretklinički predmeti
    • Klinički predmeti
  • Perpetuum-lab
    • MEF Zagreb
    • MEF Rijeka (MedRi)
    • MEF Split (MefSt)
    • MF Sarajevo & MF Tuzla & MF Beograd
    • Doctors' Lounge
    • Portal
    • Forum Nazionale y Internazionale
    • Ispit zrelosti
    • Oglasnik
  • General
    • Studentski život
    • Kreativni kutak
    • Etika, filozofija, religija
    • Politika, bez cenzure
    • Jadranka Kosor ™

Categories

  • Ošteæenje stanice
  • Upala i imunopatologija
  • Hemodinamièki poremeæaji
  • Novotvorine
  • Bolesti okoliša i prehrane
  • Srce
  • Dišni sustav
  • Glava i vrat
  • Jetra
  • Bubrezi
  • Muški spolni sustav i urinarni sustav
  • Ženski spolni sustav
  • Kosti i zglobovi
  • Endokrini sustav
  • Koža

Categories

  • A-B
  • C-D
  • E-F
  • G-H
  • I-J
  • K-L
  • M-N
  • O-P
  • Q-R
  • S-T
  • U-V
  • W-Z

Categories

  • Opæa patologija
  • Bolesti krvnih žila
  • Bolesti srca
  • Bolesti krvotvornih organa i limfnih èvorova
  • Bolesti pluæa i medijastinuma
  • Bolesti probavnog sustava
  • Bolesti jetre i bilijarnog sustava
  • Bolesti gušteraèe
  • Bolesti bubrega i mokraænog sustava
  • Bolesti muškog i ženskog spolnog sustava i dojke
  • Bolesti kože, kostiju, zglobova i mekih tkiva
  • Bolesti perifernog i središnjeg živèanog sustava

Categories

  • Anatomski termini i njihove derivacije

Categories

  • Anatomija
  • Patologija
  • Interna medicina
    • EKG vodiè
  • Traumatologija
  • Farmakologija
  • Mikrobiologija
  • Fiziologija
  • Propedeutika
    • Kardiovaskularni sustav
    • Respiratorni sustav
  • Biokemija
  • Neurologija
  • Praktièni postupci
  • Znanstveni rad

Categories

  • Anatomija
    • Središnji živèani sustav
  • Histologija
    • Epitelno tkivo
    • Vezivno tkivo
    • Hrskavica
    • Koštano tkivo
    • Mišiæno tkivo
  • Patologija
    • Bubrezi
    • Opæa patologija
    • Urinarni trakt
  • MKBK II

Categories

There are no results to display.

Categories

There are no results to display.


Found 20 results

  1. Prodajem knjige Harperova ilustrirana biokemija - nedirnuta, tvrdo ukoričena kopija 90kn Jawetz - Medicinska mikrobiologija - nova, nedirnuta kopija 100kn
  2. U ovim ogromnim prezentacijama, imate SVE za polaganje prvog praktičnog kolokvija: bakteriologija i mikologija. Tu je kombinacija dvije prezentacije s perpetuuma + visokokvalitetnih fotografija preparata. Spremljeno je i u PPT i u PDF, good luck! Ivana K. pdf Miko-MAKRO+mikro.pdf pdf Bakt-mikro.pdf pdf Bakt-MAKRO.pdf Miko-MAKRO+mikro.pptx Bakt-mikro.pptx Bakt-MAKRO.pptx Bakt-Ponavljanje.pdf
  3. Mikrobiologija - pitanja s pismenog ispita MefZG Pismeni 2008., 2009, .2010. Mikrobiologija-ispiti.pdf Pismeni 2011- 2013 molimo sve da šalju nova pitanja jer je u opticaju nova baza! (zadnji apdejt 18.12.2013.) Mikrobiologija pitanja 2011-2013.pdf Kolokviji 2011-2012 - hvala elly - kolokvij paraziti 30092011.pdf MEF Mostar pismeni ispit 21.03.2009. (prof. Kalenić) Mikrobi_21.3.2009._MEF_Mostar.pdf Hrpa pitanja - 12 stranica (pročišćeno iz svih starih fileova - opća virologija, herpesvirusi, retrovirusi, virusi hepatitisa, bakterije, gljivice, općenito, antibiotici, paraziti) HrpaPitanja.pdf Galerija makromorfoloških preparata iz bakteriologije i mikologije (agari) Galerija mikromorfoloških preparata iz bakteriologije i mikologije (mikroskopski) Galerija mikroskopskih preparata iz virologije Galerija mikroskopskih preparata iz parazitologije Člankonošci Serologija Napomena modereatorima: Senty ima original fajlova.
  4. Prodajem knjige Sobota karte za ponavljanje anatomije: Kosti, sveze, zglobovi 1 i Mišići 2 100kn Harperova ilustrirana biokemija - nedirnuta, tvrdo ukoričena kopija 90kn Jawetz - Medicinska mikrobiologija - nova, nedirnuta kopija 100kn Kostović - Temelji neuroznanosti - kopija 30kn Damjanov, Jukić, Nola: Patologija 2. izdanje 100kn Sve kopije su u savršenom stanju. Patologija je starije 2. izdanje, ali su poglavlja malo opsežnija nego u novom izdanju + sadrži poglavlje bolesti okoliša koje nema u novome izdanju. (učeći sam posezala za starijim izdanjem). Nije podcrtavana, u odličnom stanju.
  5. Infekcije uha - otitis media

    Otitis media acutaAkutna upala srednjeg uha može se podijeliti u tri stadija: Prvi stadij je eksudativna upala i traje 1-2 dana. Dolazi do povišene tjelesne temperature (39-40ºC), bolova, koji su intenzivniji noću, pulsiranja u uhu, nagluhosti i šuma u ušima, te do bolne osjetljivosti mastoida na pritisak. Kod starijih bolesnika simptomi ovog stadija mogu biti blaži, pa uopće ne mora doći do povišene tjelesne temperature. Drugij stadij je stadij demarkacije i traje od 3 do 8 dana. Ukoliko je došlo do nakupljanja eksudata u srednjem uhu, u ovom stadiju bubnjić može spontano perforirati, poslije čega pada temperatura i smanjuje se bol u uhu. Ovaj stadij može kraće trajati ukoliko se na vrijeme primijene antibiotici, analgetici i vazokonstriktori, koji ujedno i sprečavaju spontanu perforaciju bubnjića. Treći stadij traje 2 – 4 tjedna, kada se sve vraća na normalu: nestaje nagluhost, bol, temperatura i pulsiranje u uhu. Dijagnoza se postavlja anamnezom, otoskopijom, a po potrebi i pretragama poput akumetrije, tonskog audiograma, timpanograma i RTG snimkama. U prvom stadiju otoskopija pokazuje hiperemiju i zamućenje površine bubnjića. Nestaju vidljive strukture malleusa, gubi se trokutasti odsjaj na bubnjiću. U drugom stadiju upale cijeli bubnjić je crven, a kod bolesnika se javlja provodno oštećenje sluha. Osim crvenila bubnjić može biti i izbočen ili pulsira, ili se vidi nivo eksudata u srednjem uhu. Bubnjić može spontano perforirati, što se vidi kao rupica malog promjera, kroz koju izlazi eksudat. RTG snimke mastoida po Schuelleru mogu pokazivati zamućenje mastoidnih ćelija. U trećem stadiju crvenilo se gubi, ponovno se javlja trokutasti odsjaj na bubnjiću, više nema izbočenosti niti pulsiranja, a ukoliko je došlo do perforacije bubnjića u drugom stadiju bolesti, vidi se ožiljak na mjestu perforacije. Sluh se vraća u normalu, nestaju šumovi. RTG snimka mastoida pokazuje da više nema zamućenja mastoidnih ćelija. Terapija akutne upale uha najčešće je konzervativna, a može biti i operativna. Konzervativna terapija sastoji se u davanju sistemskih antibiotika širokog spektra (npr. amoksicilina) u trajanju od 10 dana. Uz to se daju analgetici, kako bi smanjili bol, te vazokonstriktorske kapi u nos (napr. efedrin, naphasolin i sl.), za dekongestiju sluznice nazofarinksa, koja okružuje faringealno ušće eustachijeve tube. To je naročito važno, jer prohodna Eustahijeva tuba omogućuje urednu ventilaciju srednjeg uha, a time i brži oporavak bolesnika. Otitis media chronica Kronična upala srednjeg uha nastane ako se akutna upala ne liječi dostatno i pravovremeno, ako postoji patološki proces u području nosa i epifarinksa, ako su uzročnici jako virulentni, te ako je otpornost sluznice srednjeg uha smanjena, kao i otpornost cijelog organizma. Također, ukoliko funkcija Eustachijeve tube nije uredna, pa aerizacija i drenaža bubnjišta nije dostatna, vremenom može nastati kronična upala srednjeg uha. Kronična upala srednjeg uha obično je praćena perforacijom bubnjića. Ona može nastati na bilo kojem dijelu bubnjića; u pars tensi, u Schrapnellovoj membrani, može biti subtotalna ili totalna. Oko perforacije dešavaju se dvije stvari: stanice sluznice rastu iz bubnjišta prema van, a stanice kože nastoje urasti u bubnjište. O tome koji će proces prevladati ovisi i daljnji tijek bolesti. Perforacija može biti točkasta, bubrežasta, okrugla, ovalna ili nepravilna, a može se javiti centralno ili periferno u odnosu na anulus tympanicus. Kroz perforaciju, pri kroničnoj upali srednjeg uha, obično curi efluvij. To je sekret, koji može biti serozan, mukozan, gnojan i hemoragičan. U pravilu neugodno zaudara. Pošto istječe u zvukovod i kroz ušku, može macerirati kožu, pa nastanu reaktivne upala zvukovoda i uške. Ukoliko to dulje potraje, može nastati suženje zvukovoda, kao i stvaranje granulacija i polipa iz srednjeg uha u zvukovod. Sluznica srednjeg uha je zadebljana, pločaste stanice metaplaziraju u kubične i vrčaste, koje proizvode sekret. Uho vlaži, a može nastati i ishemija i nekroza. I to ne samo sluznice, nego i košćica srednjeg uha. Nastane ostitički proces, koji se širi košćicama i destruira ih. Najvažnije obilježje uznapredovalih kroničnih upala srednjeg uha je stvaranje kolesteatoma. KolesteatomKolesteatom je cistična tvorba, sedefasta na prerezu i sadrži deskvamirani višeslojni pločasti epitel u obliku orožnjelih lamela, izvana obožen ovojnicom. U sastavu ima i kreatinin, u koji su uklopljeni kolesterolski kristali. Ukoliko napreduje u rastu nastane pseudotumor, koji ima litičko djelovanje i razara kost. Kolesteatom može biti primarni i sekundarni. Primarni je urođen i nastaje od embrionalnog epitelnog tkiva. Sekundarni je stečen, a može nastati uvlačenjem epitela kože u srednje uho ili zbog urastanja kože kroz perforaciju. Destrukcija ovisi o smjeru širenja kolesteatoma, a može zahvatiti slušne košćice, lateralni polukružni kanal, koštane zidove prema duri srednje lubanjske jame i sinusu sigmoideusu, može oštetiti koštanu ovojnicu ličnog živca, koji prolazi kroz bubnjište, ili se može širiti kroz fenestru ovalis i rotundu u unutrašnje uho. O smjeru širenja ovise i simptomi; može se javiti vrtoglavica, upala labirinta i gluhoća, krvarenje, meningitis i slično (Vidi poglavlje: Komplikacije akutnih i kroničnih upala uha). Kada bolesnik s kroničnom upalom uho dođe na pregled, obično navodi vodeći simptom: sekreciju neugodnog mirisa iz uha, koja ne prestaje na konzervativnu terapiju, zatim oslabljen sluh, šum, vrtoglavicu i smetnje ravnoteže. Dijagnoza otitisa media se postavlja otorinolaringološkim pregledom, kojim se utvrđuje promjena na bubnjiću i zvukovodu, ali i eventualne promjene na uški i oko nje. Osobitu pažnju treba posvetiti području mastoida. Ukoliko je potrebno, osim klasične otoskopije ušnim ljevčićem, mogu se upotrijebiti i optike i mikroskop. Nakon toga se po potrebi učini RTG obrada mastoida po Schuelleru ili piramida po Stenversu, te CT ili MR srednjeg uha. Ukoliko je prisutan efluvij, uputno je učiniti bris na bio i antibiogram. Ako je zvukovod ispunjen deskvamiranim epitelom ili sasušenim sekretom mora se učiniti mikrotoaleta uha, kojom se sve to počisti, poslije čega dobijemo dobar uvid u stanje uha. Nakon toga ispitujemo sluh, prvo akumetrijski zatim i tonskom audiometrijom, što nam pruža uvid u stanje osjetnih stanica unutrašnjeg uha i procjenu kakv bi mogao biti sluh po saniranju kronične upale. Može se učiniti i vestibulometrijska obrada. Terapija kronične upale srednjeg uha može biti konzervativna i kirurška. Konzervativna terapija može pak biti lokalna i sistemska. Lokalna terapija sastoji se u ispiranju uha 3% otopinom borne kiseline, čišćenju uha mikrotoaletama i aplikaciji kapljica za uhu ili praška. Kapljice za uho sadrže antibiotik (geokorton ili neomicin), te kortikosteroid (deksametazon), a prašak je obično chloramphenicol ili acidi borici. Ukoliko su prisutne gljivice, nakon ispiranja uha primjenjuju se antimikotične kapi. Sistemska terapija sastoji se u sistemskoj primjeni antibiotika, i to ciljanih, na temelju brisa uha. Pošto je najčešća bakterija izolirana u brisu Pseudomonas, primjenjuje se pefloksacin ili ciprofloksacin parenteralno kroz 10 dana. Nakon što se uho stabilizira lokalnom ili sistemskom antibiotskom terapijom, uputno ga je operativno liječiti. Operacijom se iskorijeni patološki proces iz srednjeg uha, spečava širenje procesa i zahvaćanje okolnih struktura (dure, labirinta, sinusa sigmoideusa, facijalisa), te se rekonstruiraju strukture poput bubnjića ili lanca slušnih košćica nakon operativnog zahvata. Operativni zahvat može biti poštedan, kada se čuvaju strukture poput posterosuperiornog zida zvukovoda, ako se to tehnički može izvesti, ili može biti radikalan, kada bubnjište i mastoid postaju jedna šupljina poslije operativnog zahvata. Vrsta operativnog zahvata ovisi o patološkom procesu i o proširenosti bolesti. Neki od naziva operacija su: timpanoplastika, mastoidektomija, osikuloplastika, miringoplastika, timpanomastoidektomija i slično. Otoskopske promjene bubnjićaOtoskopske promjene u srednjem uhu se klasificiraju u akutne upalne, kronične upalne i cikatrikalne promjene. Prisutnost jedne promjene ne isključuje druge promjene. Primjerice, cikatrikalna promjena (ožiljak) može biti akutno ili kronično upaljena. Akutna upala srednjeg uha općenito stvara akutne upalne promjene bubnjića. Bubnjić je zadebljan, eritematozan i manje proziran nego normalno. Prozirnost bubnjića pokazuje individualne varijacije pa ovo nije pouzdan znak. Oticanje i zadebljanje bubnjića daje mu nepravilnu površinu koja nije više glatka i reflektivna, nego tamnija. Tipiči trokutasti odsjaj svjetla je ili odsutan ili fragmentiran. Kada se tekućina skuplja u srednjem uhu, bubnjić se može izbočiti prema naprijed. Izbočenje je najčešće prvo vidljivo na pars flaccida. Kako upala napreduje i tlak tekućine se povćava, bubnjić može perforirati. Općenito, perforacija započinje na malom području bubnjića, što dopušta tekućini da se drenira u vanjski slušni hodnik. Ako postoji otvorena veza između akutno upaljenog srednjeg uha i iscjetka ispred bubnjića, pulzacije se mogu prenijeti s upaljene sluznice. Pulzatilni iscjedak je stoga znak akutnog otitisa media. Efuzija u srednjem uhu je nakupljanje tekućine u srednjem uhu bez perforacije bubnjića i bez znakova akutne upale. Pri parcijalnoj efuziji srednjeg uha se mjehurići zraka pojavljuju na granici tekućine i zraka označavajući ulazak zraka, potvrđujući bar neki stupanj ventilacije kroz tubu auditivu. Općenito, parcijalna efuzija znači subakutnu seroznu upalu s dobrom prognozom koja se tipično nalazi nakon viralnih infekcija gornjeg respiratornog trakta. Kompletna efuzija srednjeg uha, bez zraka, može se otkriti indirektno primjećujući nepomični bubnjić otoskopijom ili timpanometrijom. Većina tih efuzija je kronična. Boja efuzije se mijenja od žućkaste do sive, tamnije ili plavkaste. Ako otitis media s efuzijom prezistira duže od 3 mjeseca i bubnjić postane značajno zadebljan, mala je šansa da će se upalna efuzija uskoro sama povući. Za te slučajeve postoji postupak nazvan miringotomija, gdje se cjevčica umeće u anteroinferiorni kvadrant bubnjića, te daje ventilaciju Eustahijeve cijevi kroz slušni kanal. Kronične perforacije bubnjića obično se lako prepoznaju otoskopijom. Općenito bubnjić ima veliki kapacitet samocijeljenja. Ipak, razne ožiljkaste i atrofične promjene u srednjem uhu mogu rezultirati necijeljenjem perforacije, što se smatra glavnim obilježjem kroničnog otitisa media. Timpanična šupljina se vidi kroz perforaciju. Ostatak bubnjića može imati različit otoskopski izgled: ožiljkasti, zadebljanje hiperplastične sluznice i sluzničnog sekreta te akutne inflamatorne promjene sa znatnim eritemom i purulentnim iscjetkom.
  6. Infekcije uha - otitis externa

    Upalne promjene vanjskog uha su česte i najčešće ih zbrinjava liječnik opće prakse. Upalno stanje aurikule ili vanjskog slušnog kanala dijagnosticira se klinički. Ponekad je teško razlučiti različita upalna stanja i njihovu patogenezu. Upale vanjskog uha manifestiraju se akutno s teškom boli, subakutno, ili se mogu prezentirati kroničnim pritužbama poput svrbeža i suhe, prhke kože. Akutne upale često su uzrokovane bakterijskim infekcijama, dok kronični oblici sliče egzemu. Termin otitis externa obično se odnosi na upalu vanjskog slušnog kanala. Ne može se uvijek jasno razlučiti od upale aurikule, pošto se upale vanjskog kanala mogu proširiti na aurikulu i obrnuto. Također nije uvijek lako razlučiti stanja prema patogenezi. Primjerice, kronični egzem može biti podloga za akutnu upalu slušnog kanala, ili se gljivična infekcija slušnog kanala može razviti iz bakterijskog otitisa externa. Uz to, otitis media može započeti istovremenu upalu vanjskog uha. U svakom slučaju, profuzni, mukopurulentni iscjedak iz uha često potječe iz srednjeg uha, ne iz vanjskog slušnog kanala. Upale vanjskog uha često su uzrokovane faktorima koji ometaju normalne mehanizme protiv infekcije. Normalni cerumenski film (kiseli pH, antibakterijske masnoće) i fiziološka lateralna migracija epitela stvaraju učinkovitu barijeru infekciji. Otitisu externi predisponiraju egzogeni faktori poput maceracije kože vodom, pH promjene uzrokovane šamponom, štapići za uši, čak i slušalice; endogeni faktori poput egzema, alergija, metaboličkih poremećaja (diabetes mellitus), te lokalne promjene poput egzostoza, stenoza i anatomskih varijacija. Akutna upala aurikule ili vanjskog slušnog kanala manifestira se klinički jakom boli. Opstrukcija slušnog kanala drenažom ili oteklinom može voditi do konduktivnog gubitka sluha. Postoji osjetljivost pri pokretanju aurikule ili pritiska na tragus. Inspekcija aurikule može razlikovati perihondritis od šireće infekcije mekog tkiva (npr. celulitis) svojim ograničenjem na hrskavicu. Brižna otoskopija može razlikovati furunkul meatalnih folikula od akutnog dermatitisa. Ako je slušni kanal ispunjen purulentnim iscjetkom, može biti teško razlikovati otitis externa i supurativni otitis media s perforiranim bubnjićem. Pri tome može biti koristan Valsalvin manevar, pošto pri supurativnom otitis media može uzrokovati pojavu mjehurića zraka u iscjetku. Dominantni simptom kroničnog otitisa externa je obično svrbež, ne bol. Inspekcijom se utvrđuje crvenilo i ljuštenje kože. Mobilni bibnjić (Valsalva, timpanografija) ili odsutnost konduktivnog gubitka sluha (pozitivni Rinneov test) upućuje na to da su bubnjić i srednje uho netaknuti. Koža slušnog kanala pokazuje tipične promjene koje se sastoje od egzema, ulceracija ili granulacija. Kada je prisutan kronični otitis media, kronične upalne promjene u vanjskom slušnom hodniku su općenito uzrokovane iscjetkom iz srednjeg uha. Prisutan je tada i konduktivni gubitak sluha. Upale ušne školjke Nastaju promjenama na njezinoj koži, bilo toksičkim djelovanjem ili mehaničkim podražajem. Promjene na koži očituju se crvenilom, stvaranjem vezilkula i bula, podljevima i slično. Sve te promjene ovise o uzročniku, kao i o jačini iritativnog agensa. Ukoliko je uzrok promjene alergija, nastaje vulgarni egzem. Očituje se ili crvenilom, ili stvaranjem mjehurića. Počinje svrbežom i pečenjem, a može nastati i sekundarna infekcija. To stanje je ozbiljno, jer može dovesti i do perihondritisa uške. Terapija je etiološka (ukoliko se dijagnosticira uzročnik) ili simptomatska. Od lijekova se primjenjuju antihistaminici, kortikosteroidi i analgetici, bilo sistemski ili lokalni. Liječenje je u pravilu dugotrajno, a može se ponoviti nekoliko puta. Promjene na koži uške može uzrokovati i virus, poput herpes simplex virusa ili herpes zoster virusa, pa nastaju vezikule oko kojih je crvenilo. Kod bolesnika se javlja svrbež i bol, a mogu nastati i poremećaju sluha i ravnoteže, ukoliko virus djeluje i na srednje i unutrašnje uho. Također može nastati i klijenut ličnog živca na zahvaćenoj strani, pošto je virus neurotropan i širi se duž živca. Liječenje je simptomatsko; aplicira se otopina tekućeg pudera, a sistemski se mogu davati i viruletici, u početnoj fazi bolesti. Također se daju analgetici, vitamini, ali i antibiotske masti. Infekcija uške može prodrijeti u dubinu, te izazvati upalu perihondrija. Najčešći uzročnici su streptokoki, stafilokoki, pneumokoki i pseudomonas. Kod bolesnika se javlja bol, crvenilo, otok, a ima i povišenu temperaturu. Koža je osjetljiva na dodir, a bol se širi retro i infraaurikularno. Između hrskavice i perihondrija nakuplja se serozni sadržaj, koji kasnije može biti i hemoragičan i gnojni. Kako je hrskavica odvojena tim sadržajem od perihondrija, nema mogućnosti osmotske opskrbe, pa dolazi do ishemije. Osmotska opskrba jedini je način prehrane uške, jer ona nema krvnih žila koje bi to činile. Ukoliko se na vrijeme ne liječi, ishemija može uzrokovati nekrozu i deformacije uške. Terapija je konzervativna i kirurška. Konzervativna terapija sastoji se u aplikaciji sistemskih antibiotika i analgetika, te lokalni oblozi od 3% borne kiseline. Kirurško liječenje sastoji se u inciziji i drenaži nakupljenog sekreta. Nakon toga uška se dobro komprimira zavojem, kako ne bi došlo do daljnjeg nakupljanja sekreta. Liječenje je bolničko, uz redovito svakodnevno praćenje i previjanje izloženog područja. Upala zvukovoda (otitis externa) Difuzna upala zvukovoda može biti uzrokovana bakterijama (gram-pozitivne i gram- negativne, najčešće su stafilokok, pseudomonas, streptokok i pneumokok), virusima i gljivicama. Očituje se bolovima u uhu, spontanim ili izazvanim pritiskom ili povlačenjem uške, crvenilom, edemom kože, temperaturom, tresavicom, uvećanim limfnim čvorovima vrata, a javlja se i provodni gubitak sluha. Bolest najčešće nastaje ljeti, kupanjem u bazenima, rijekama ili jezerima, a posljedica je maceracije kože zvukovoda i promjene njezine pH vrijednosti. Terapija se sastoji o čišćenja kanala, te se zatim lokalno tretira 1-2 dana 70%-tnim alkoholom koji se primjenjuje svaki sat u obliku pjene ili komadića gaze umetnutog u slušni kanal. Ovakvo liječenje daje dezinfekciju, smanuje lokalno oteknuće apsorpcijom tekućine, te daje efekt hlađenja koji olakšava bol. Nakon smanjenja otekline, mogu se primijeniti kapi koje sadrže antibiotike i kortikosteroide. Za bolove se primjenjuju NSAID. Naravno, pacijentima sa sistemnim znakovima potrebni su sistemski antibiotici. Valja napomenuti da postoji i posebno opasan oblik otitisa externae - nekrotizirajući ili maligni otitis externa koji se javlja gotovo isključivo u starijih pacijenata s diabetesom mellitusom. Većina slučajeva započinje jednostavnim otitisom externom na koji se zatim nakelji Pseudomonas aeroginosa, što vodi do ulceracija i osteoitisa na dnu slušnog kanala. Infekcija kosti može se posljedično širiti na srednje uho, bazu lubanje, retromandibularnu fosu i parotidni odjeljak. Povijest bolesti ukazuje na podmukli, perzistentni otitis externa koji ne zacjeljuje. U početku blaga bol postaje teška kako bolest uzima kronični tijek. Zbog opasnosti od otitisa media, mastoiditisa, petrozitisa i apscesa mekih tkiva, deficita kranijalnih živaca, sepse, tromboze venskih sinusa i ostalih komplikacija, slušni kanal se mora redovito čistiti u ovih pacijenata, a u slučaju da zahvaća i kost, daju se visoke doze antibiotika učinkovitih protiv Pseudomonas aeruginosa tijekom 6 tjedana.
  7. skripte iz bakteriologije i mikologije, jer je nama u novoj shemi mikroba dodano nekoliko preparata :-) BAKTERIOLOGIJA - MAKROMORFOLOGIJA.pdf BAKTERIOLOGIJA - MIKROSKOPSKI PREPARATI.pdf MIKOLOGIJA - MAKROMORFOLOGIJA I MIKROMORFOLOGIJA.pdf edit (sentinel): evo onih slika koje su bile u galeriji, da ne otvaram novu temu: Bakteriologija - makromorfologija.zip Bakteriologija - mikromorfologija.zip
  8. skriptica s odgovorima na pitanja iz usmenog dijela ispita. Za učenje nije dobra, ali za ponavljanje bi mogla koristiti. Slobodno ju ispravljajte i dopunjavajte  pitanja-usmeni.pdf
  9. 000. skripta bakteriologija (77).pdf 000. virologija (49).pdf 000. mikologija (11).pdf
  10. Prodajem potpuno novu, nekorištenu knjigu iz mikrobiologije, Kalenić 2013. Cijena 300 kn, moguć dogovor. Kontakt: 091 899 0005
  11. Drage kolege, Nadam se da če vam od danas učenje i polaganje mikrobiologije biti barem mrvicu lakše. Skriptu sam radio prema propisanoj literaturi Medicinskog fakulteta u Rijeci, ali vjerujem da je diferenciranje bakterija po Gramu svugdje isto pa sam uvjerenja da če skripta zadovoljiti potrebe večine studenata brojnih studija sa različitih fakulteta. Sretno svima ! Skripta iz mikroba - bakteriologija MedRi 2013.pdf
  12. Pozdrav

    Pozdrav, zovem se Amanda. Studiram Znanost o moru. Zanima me mikrobiologija i stanična molekularna biologija. :)
  13. Legionarska bolest

    Legionarska bolest (legioneloza, ICD-10: A48.1) je potencijalno fatalna infektivna bolest uzrokovana gram negavitnom aerobnom bakterijom koja pripada rodu Legionella. 90% svih legioneloza uzrokovano je bakterijom Legionella pneumophilia, ona se smatra važnim uzrokom i nozokomijalnih i u zajednici stečenih pneumonija, te se mora razmotriti kao mogući uzročni patogen u pacijenata s pneumonijom. Specifičnije gledano, legioneloza uzrokovana Legionellom pneumophiliom je legionarska bolest. Dakle, legioneloza je termin koji kolektivno opisuje infekcije uzrokovane članovima Legionellaceae obitelji bakterija. Legionarska bolest je upala pluća uzrokovana L.pneumophila. Legionarska bolest se također odnosi na benigniju, samoograničavajuću akutnu febrilnu bolest poznatu kao Pontiačka groznica, koja je serološki povezana s L.pneumophiliom, iako se prezentira bez upale pluća. Bakterija Legionella prvi put je identificirana ljeto 1876. godine tijekom 58. godišnje konvencije američke Legije ("American Legion") u Philadelphiji, te je tako dobila ime. Patofiziologija Bakterija Legionella je mala, aerobna, gram negativna, nekapsulirana, nepokretna, katalaza-pozitivna bakterija koja obitava u vodi. Stoga ne raste u anaerobnim uvjetima ni na standardnim medijima. Primarno se izolira na CYE agaru (od eng. charcoal yeast extract). Legionellaceae obitelj sastoji se od više od četrdesetidviju vrsta i šezdeset i četiri serogrupe. Kako je već spomenuto, L.pneumophila je najčešće susretana vrsta, uzrokujući 90% legioneloza, nakon koje slijedi Legionella micdadei, Legionella bozemanni, Legionela dumoffii i Legionella longbeachea. Identificirano je petnaest serogrupa L.pneumopihile, a serogrupe 1, 4 i 6 najčešće uzrokuju ljudske bolesti. Pri tome je serogrupa 1 vjerojatno odgovorna za 80% prijavljenih legioneloza zbog L.pneumophilae. Legionella je obligatni ili fakultativni intracelularni parazit, čiji je glavni prirodni rezervoat voda. Bakterije mogu inficirati i reproducirati se u nekim vrstama protozoa, što im omogućava da prežive u prirodi. Legionella inficira ljudske makrofage i monocite te se u njima replicira. Prijenos se odvija inhalacijom aerosolizirane vode iz izvora poput tuševa, aparata za led i sl. kontaminiranih bilo kojim sojem bakterije. Direktna inhalacija je najvjerojatnija metoda prijenosa, gdje uređaji koji stvaraju aerosol igraju ključnu ulogu. Stoga se legionarska bolest povezuje s putovanjima povezanima s klima uređajima u letjelicama ili hotelima. Prijenos s osobe na osobu još nije dokumentiran. Najveću incidenciju bolest bilježi u toplijim mjesecima kada se klima uređaji češće koriste. Nozokomijalne infekcije se stječu aspiracijom, uporabom uređaja za respiratornu terapiju ili kontaminiranom vodom. Aktivirani limfociti T proizvode limfokine koji stimuliraju povećanu antimikrobnu aktivnost makrofaga. Ova stanicama posredovana aktivacija ključ je zaustavljanja intracelularnog rasta legionele. Bitna uloga staničnog imuniteta objašnjava zašto se legionarska bolest češće viđa u imunokompromitiranih pacijenata. Humoralna imunost vjerojatno igra sekundarnu ulogu u odgovoru domaćina na infekciju legionelom. Epidemiologija Vjeruje se da je legionarska bolest uzrok 2-15% slučajeva u zajednici stečenih pneumonija koje zahtijevaju hospitalizaciju. Stopa smrtnosti može se približiti stopostotnoj u osoba s nekom podliježećom bolesti, a kod neliječenih pacijenata može doseći stopu od 80% smrtnosti. Rizik infekcije povećava se s tipom i intenzitetom izlaganja, kao i sa statusom izložene osobe. Brojni rizični faktori povećavaju rizik zaraze legionelom. Ti su rizični faktori starija životna dob, pušenje, kronične srčane ili plućne bolesti, imunokompromitiranost, nedavna izloženost vodi. Klinička slika L.pneumophilia uzrokuje dvije klinički različite bolesti. Legionarska bolest karakterizirana je upalom pluća. Pontiačka groznica je blaža bolest nego legionarska bolest i ne karakterizira je pneumonija; Pontiačka groznica manifestira se kao vrućica i mijalgija koje prolaze bez potrebe za liječenjem. Inkubacijski period za legionarsku bolesti varira od 2-10 dana. Pacijente koji razviju infekciju legionelom, a hospitalizirani su kontinuirano 10 ili više dana prije početka bolesti klasificira se kao one s definitivnom nozokomijalnom legionarskom bolesti. One s laboratorijski potvrđenom infekcijom 2-9 dana nakon hospitalizacije klasificira se kao moguću nozokomijalnu legionarsku bolesti. Nozokomijalna legionarska bolest javlja se obično u skupinama. Simptomi legionarske bolesti su: vrućica viša od 40 stupnjeva Celzijusa, osjećaj hladnoće, suhi ili produktivni kašalj (hemoptiza je rijetka), pleuritična ili nepleuritična prsna bol, neurološki simptomi (glavobolja, letargija, encefalopatija, promjena mentalnog statusa), gastrointestinalni simptomi (proljev - vodenast, ne krvav; mučnina, povraćanje i abdominalna bol), blaga mijalgija. Mogu se pojaviti relativna bradikardija, tahipneja, te ekstrapulmonalne manifestacije poput miokarditisa, pankreatitisa i akutnog zatajenja bubrega. Liječenje Odgađanje liječenja znatno povećava rizik smrtnosti. Stoga valja uključiti empirijsku anti-Legionella terapiju u slučaju teške u zajednici stečene pneumonije i specifične slučajeve nozokomijalne pneumonije. Iako se Legionella pneumonija može prezentirati kao blaga bolest, većini bolesnika potrebna je hospitalizacija s parenteralnim antibioticima. Povijesno se eritromicin kao jedan od originalnih makrolidnih antibiotika koristio za L.pneumophila infekciju, no doksaciklin, noviji makrolidi (npr. azitromicin) i kvinoloni su aktivniji protiv legionarske bolesti nego eritromicin. Florokvinoloni i azitromicin imaju veći in vitro aktivnost i bolju penetraciju nego eritromicin. Antibiotici izbora su doksaciklin, tigeciklin i azitromicin zbog svoje aktivnosti i farmakokinetičkih svojstava (bolja biodostupnost, bolja penetracija u makrofage, duži poluvijek). Za težu bolest preporuča se florokvinolon. Teška bolest definira se respiratornim zatajenjem, bilateralnom pneumonijom, brzim pogoršanjem pulmonalnih infiltrata, ili prisutnošću barem dviju od tri sljedeće karakteristike: BUN viši ili jednak 30 mg/dL, dijastolički tlak niži od 60 mmHg i respiratorna frekvencija viša od 30 po minuti. S doksiciklinom ili fluorokvinolonima, ne treba dodavati rifampin. Većina zdravih domaćina ima klinički odgovor na liječenje unutar 3 do 5 dana. Izdavač
  14. Gripa

    Infekcije virusom influenze, gripa (ICD-10: J10, J11), među najčešćim su infektivnim bolestima. Gripu uzrokuju visokozarazni virusi koji se šire zrakom i uzrokuju akutnu febrilnu bolest te rezultiraju različitim stupnjevima sistemnih simptoma, od blagog umora do respiratornog zatajenja i smrti. Ovi simptomi doprinose značajnom gubitku radnih dana, mortalitetu i morbidnosti. Riječ "influenza" dolazi iz talijanskog jezika i znači "utjecaj", pošto je u doba praznovjerja pripisivana nepovoljnim astrološkim utjecajima. Iako većina uobičajenih sojeva influence koje kruže u godišnjem ciklusu gripe predstavljaju značajnu javnozdravstvenu brigu; puno više smrtonosnih sojeva influence pojavljivalo se periodično. Ti smrtonosni sojevi uzrokovali su tri globalne pandemije u prošlom stoljeću, od kojih se najgora pojavila 1918. godine pod nazivom španjolska gripa (iako se većina slučajeva javila u SAD-u i drugdje u Europi prije nego u Španjolskoj), te je ta pandemija ubila između 20 i 50 milijuna ljudi. Osim ljudi, gripa također zahvaća razne životinjske vrste. Neki od tih sojeva influenze su specifični za pojedine vrste, no novi sojevi se mogu širiti s drugih životinjskih vrsta na ljude. Tako da se npr. termin "avian influenza" koristi za označavanje zoonotskih ljudskih infekcija sojem influence koji primarno zahvaća ptice. Svinjska gripa odnosi se na infekcije sojevima deriviranih od svinja. Znakovi i simptomi gripe preklapaju se s mnogim drugim znakovima virusne infekcije gornjeg dišnog puta. Virusi poput adenovirusa, enterovirusa i paramiksovirusa mogu inicijalno uzrokovati simptome poput onih influence. Standard dijagnostike influenze A i B je viralna kultura nazofaringealnih uzoraka ili uzoraka grla. No taj proces može trajati 3-7 dana, što je obično duže vrijeme nego što se pacijent zadržava u klinici, uredu ili na hitnoj pomoći i nakon vremena kada terapija može biti učinkovita. Nedavno su postale dostupne PCR laboratorijske tehnike za koje je potrebno manje od 24 sata i imaju dobru osjetljivost. No zbog cijene i dostupnosti testova, kliničari najčešće dijagnosticiraju gripu samo na temelju kliničkih kriterija, koje ćemo opisati kasnije. Kao i s drugim bolestima, prevencija gripe je najučinkovitija strategija. Svake godine se pravi cjepivo koje sadrži antigene sojeva koji će najvjerojatnije uzrokovati infekciju tijekom zimske sezone gripe. Cjepivo daje dobru zaštitu protiv imuniziranih sojeva, postajući učinkovito 10-14 dana nakon primjene. Antiviralni lijekovi koji mogu spriječiti neke slučajeve gripe su također dostupni; ako se daju nakon razvoja same bolesti, mogu smanjiti trajanje i težinu bolesti. Epidemiologija U tropskim područjima gripa se javlja tijekom cijele godine, no na sjevernoj hemisferi sezona grupe tipično započinje rane jeseni, doseže vrhunac sredinom veljače i završava u kasno proljeće sljedeće godine. Trajanje i težina epidemije gripe varira, ovisno o uzročnom soju virusa. Slika 1. Vrijeme i trajanje sezone gripe varira. Dok se izbijanje može dogoditi rano u listopadu, većinu vremena pojavnost gripe najviša je u siječnju ili kasnije. Tijekom gore prikazanih 26 sezona, mjeseci s najvišom aktivnosti bili su studeni jednu sezonu, prosinac četiri sezone, siječanj pet sezona, veljača 12 sezona i ožujak četiri sezone. U sezoni gripe 2006./2007., kao predstavnika "tipične sezone gripe", gotovo 180 000 respiratornih uzoraka dalo je pozitivan rezultat za influenzu. Podaci za Sjedinjene Američke Države vele da je 2006. godine ova epidemija uzrokovala 849 smrti (608 u starijih od 75 godina), a 2007. 411 smrti (216 u starijih od 75 godina). Kombinirano s upalom pluća, influenza odnosi 36 000 života godišnje samo u SAD-u. Za razliku od tipične sezone gripe, sezona 2009./2010. obilježena je H1N1 virusom (svinjska gripa), gdje je bolest bila teža među ljudima mlađima od 65 godina nego u nepandemičnim sezonama, sa znatno višim pedijatrijskim mortalitetom, te višim stopama hospitalizacije djece i mlađih odraslih osoba. Što se ptičje gripe tiče, od ožujka 2011. prijavljena su 532 slučaja, s 315 smrti, s većinom slučajeva u istočnoj Aziji. Slučajevi su prijavljeni u svim dobnim skupinama s rasponom od 3 mjeseca do 75 godina starosti, sa srednjom dobi 20 godina. Većina slučajeva i najviša stopa smrtnosti (79%) uočena je u osoba od 10-19 godina starosti. Primarni rizični faktori za ljudsku infekciju H5N1 influenza virusom ("ptičja gripa") je direktni kontakt sa zaraženom osobom ili uginulim pticama inficiranima njome. Kontakt s izlučevinama inficiranih ptica ili kontaminirane vodene površine također se smatraju mehanizmom infekcije. Drugi specifični rizični faktori nisu poznati. Patofiziologija Virusi influenza A i B pripadaju obitelji ortomiksovirusa (u tu skupinu virusa pripada još influenza C koja nije medicinski bitan, iako su epidemije influenze C prijavljivane, osobito u djece), sferni su obavijeni virusi sa segmentiranom jednolančanom negativnom RNA uzvojnicom. RNA se sastoji od 8 genetskih segmenata okruženog s 10 (u slučaju influenze A) ili 11 (influenza B) proteina. Imunološki, najznačajniji površinski proteini su hemaglutinin (H) i neuraminidaza (N). Hemaglutinin i neuraminidaza najvažniji su faktori virulencije, te su glavne mete neutralizirajućih antitijela stečenog imuniteta na influenzu. Hemaglutinin se veže za respiratorne epitelne stanice, omogućujući celularnu infekciju. Neuraminidaza cijepa vezu koja drži novoreplicirane virione na staničnoj površini, omogućujući tako širenje infekcije. Identifikacija influenze A obavlja se kroz identifikaciju i N i H. Šesnaest N i 9 H tipova je identificirano za sada. Različite kombinacije H I N rezultiraju s 144 kombinacije i potencijalna podtipa virusa. Najčešći podtipovi ljudskog influenca virusa identificiranih danas sadrže hemaglutinine 1, 2 i 3 te neuraminidaze 1 i 2. Te varijante odgovorne su za specifičnost prema vrstama zbog razlika u uporabi receptora (osobito sialične kiseline, koja veže hemaglutinin i koja se kida neuraminidazom kada virus izlazi iz stanice). Primjera radi, tako influenza A podtip H5N1 izražava hemaglutinin 5 i neuraminidazu 1. H3N2 i H1N1 najčešće su prevalentni influenza A podtipovi koji zahvaćaju ljude. Svake godine, upotrebljavano cjepivo sadrži influenza A sojeve H1N1 i H3N2, skupa s influenza B sojem. Viralna RNA polimeraza nema mehanizam koji provjerava replikacijske greške, stoga su varijacije iz godine u godinu dovoljne da osiguraju značajan broj susceptabilnih domaćina. Uz to, segmentirani genom također ima potencijal reorganizacije genomskih segmenata od različitih sojeva influenze u koinficiranom domaćinu. Uz ljude, influenca također inficira razne životinjske vrste. Više od 100 tipova influenze A inficira većinu vrsta ptica, svinja, konja, pasa i tuljana. Neki od ovih sojeva influence su specifični za pojedine vrste. Specifičnost za vrste ovisi djelomično o sposobnosti hemaglutinina da se veže na različite receptore sialinske kiseline na epitelnim stanicama dišnog puta. Kod ljudi se influenza virusu vežu za alfa-2,6-sialinskokiselinske receptore. U ovom kontekstu termin avian influenza ("ptičja gripa") odnosi se na zoonotičnu ljudsku infekciju sojem influence koja primarno inficira ptice. Svinjska gripa odnosi se na infekcije sojevima koje primarno zahvaćaju svinje. Influenza A je genetički labilan virus, gdje je učestalost mutacije gotovo 300 puta veća od učestalosti mutacija u drugih mikroorganizama. Klinička slika Simptomi Prezentacije infekcijom influenza virusom varira. Pacijenti s gripom koji su prethodno imunizirani mogu imati blaže simptome. Nagli početak bolesti je čest. Mnogi pacijenti mogu dati vrijeme kada je bolest počela. [/simptom]Vrućica može imati široke varijacije, gdje je kod nekih niža vrućica (oko 37.5 stupnjeva Celzijusa), a kod nekih se razvije i do 40 stupnjeva Celzijusa. Neki pacijenti prijavljuju osjećaj groznice i hladnoće. [/simptom]Grlobolja[/simptom] može biti teška i može trajati 3-5 dana. Grlobolja može biti značajan razlog zbog kojih pacijenti traže medicinsku pomoć. Mijalgija je česta i varira od blage do teške mijalgije. Frontalna/retroorbitalna glavobolja je učestala i obično teška. Okularni simptomi razvijaju se u nekih pacijenata s gripom, a to su fotofobija, osjećaj pečenja, te bol pri izvođenju pokreta. Neki pacijenti s gripom razvijaju rinitis varijabilne težine, no to općenito nije glavni simptom. Slabost i teški umor mogu spriječiti pacijente u izvođenju normalnih aktivnosti. Ponekad pacijentima s gripom aktivnosti postaju teške i mogu trebati odmor u krevetu. Kašalj i drugi respiratorni simptomi mogu biti inicijalno minimalni no često progrediraju kako infekcija napreduje. Mogu prijaviti neproduktivni kašalj, pleuritična bol u prsima povezana s kašljem, te dispneja - dišni sustav . U djece, može biti prisutan proljev. Akutna encefalopatija povezana je s influenza A infekcijom. Inkubacijski period gripe u prosjeku je 2 dana, no može varirati od 1 do 4 dana. Zbog aerosolnog prijenosa i mogućeg (ali manje vjerojatnog) prijenosa putem asimptomatskih osoba i kontaminiranih površina, pacijent može biti nesvjestan izlaganja bolesti. Za H1N1 pandemiju gripe, inicijalni simptomi bili su visoka vrućica, mijalgija, rinorea te grlobolja. Mučnina, proljev i povraćanje su također prijavljivani. U povijesti bolesti, na ptičju gripu valja posumnjati kod svih pacijenata koji su bili izloženi bolesnim, mrtvim ili umirućim pticama (poput peradi) ili ljudima s ptičjom gripom. Mnogi slučajevi uključuju bliski kontakt, poput čerupanja ili čišćenja mrtve peradi ili jedenja nepotpuno skuhanog mesa peradi. Neki pacijenti nemaju povijest izlaganja bolesnim pticama,sugerirajući da je širenje s asimptomatskih ptica moguće ili da se virus može širiti okolišem. Srednje vrijeme od izlaganja do početka bolesti jest 2-4 dana, no može trajati i do 8 dana. Oko 94-100% slučajeva započinje tipičnim influenca sindromom, uključujući visoku vrućicu (preko 38 stupnjeva Celzijusa), te simptomima infekcije donjeg dišnog sustava (kašalj i pleuritična bol). Glavobolja, mijalgija i umor su također česti. Dispneja je prijavljena u 76-100% slučajeva. Zahvaćanje donjeg dišnog trakta se, čini se, javlja ranije s ptičjom gripom nego sa sezonskom gripom. Dispneja, promuklost i sputum mogu biti glavne pritužbe. Sputum je ponekad krvav. Smetnje gornjeg respiratornog trakta poput grlobolje ili rinoreje javljaju se u samo oko pola potvrđenih slučajeva. Gastrointestinalni simptomi kao proljev, mučnina i abdominalna bol česte su rane pritužbe u 10-50% pacijenata. Nekrvavi vodenasti proljev je, čini se, češći s ptičjom gripom nego s ljudskom sezonskom gripom. Može se javiti encefalitis. Samo dvije osobe do sada su prezentirale encefalitis. Incidencija asimptomatskih ili blagih slučajeva nije utvrđena. Fizikalni pregled Općeniti izgled varira među pacijentima s gripom. Neki se čine akutno bolesni, sa slabosti i respiratornim nalazima, dok drugi izlgedaju samo blago bolesni. Pri pregledu, pacijenti mogu imati neki od sljedećih nalaza:Vrućicu od 37.5-40 stupnjeva Celzijuca; vrućica je općenito niža u starijih pacijenata nego u mladih odraslih, tahikardija, koja je vjerojatno rezultat hipoksije, vrućice ili obaju, faringitis - čak i u pacijenata koji prijavljuju tešku grlobolju, nalazi variraju od minimalne infekcije do teže upale, oči mogu biti crvene i vodenaste, koža može biti topla do vruća, što je odraz temperaturnog statusa. Pacijenti koji su bili febrilni s malim unosom tekućine mogu pokazivati znakove dehidracije sa suhom kožom, pulmonalni nalazi tijekom fizikalnog pregleda mogu uključivati suhi kašalj s čistim plućima, nazalni iscjedak je odusutan u većine pacijenata. Pri ptičjoj gripi mogu biti zabilježeni visoka vrućica (preko 38 stupnjeva Celzijusa), tahipneja i hipoksija. Rano se ponekad mogu čuti krepitacije, a povremeno i vizing. Pacijenti tipično imaju produktivni kašalj, povremeno prožet krvlju. Proljev je relativno čest. Abdominalna bol i povraćanje su relativno rijetki. Znaci infekcije gornjeg respiratornog trakta, uključujući korizu (rinitis), konjunktivitis i faringitis ne mogu biti zabilježeni, no ti nalazi nisu nužno prisutni. Komplikacije Primarna influenca pneumonija karakterizirana je progresivnim kašljem, dispnejom i cijanozom nakon inicijalne prezentacije. Prsni RTG pokazuje bilateralni difuzni infiltrativni uzorak, bez konsolidacije, koji može progredirati u prezentaciju sličnu akutnom respiratornom distres sindromu (ARDS). Rizici za viralnu pneumoniju uključuju brojne kompleksne odgovore imunosnog sustava domaćina i viralnu virulenciju. žene u trećem trimestru trudnoće imaju viši rizik, kao i za druge komplikacije influence A i B. Stariji pojedinci, osobito pacijenti u domovima za starije osobe, i oni s kardiovaskularnim bolestima obično predstavljaju najrizičnije skupine; ipak, određeni sojevi influence mogu ciljati mlađe osobe. Primjerice, u pandemiji 1918.-1919. godine, mnogi mladi odrasli umrli su od upale pluća za koju neki stručnjaci vjeruju da je bila uzrokovana direktno virusom. Sekundarna bakterijska pneumonija može se javiti zbog brojnih patogena (npr. Staphylococcus aureus, Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae). Najviše se valja pribojavati stafilokokne pneumonije, koja se razvija 2-3 dana nakon inicijalne prezentacije viralne pneumonije. Pacijenti izgledaju teško bolesni, s hipoksijom, povišenim brojem bijelih krvnih zrnaca, produktivnim krvavim kašljem, i prsnim RTG-om koji pokazuje multiple kavitarne infiltrate. Meticilinu susceptabilni S.aureus (MSSA) i na meticilin rezistentni S.aureus (MRSA) kao uzročnici pneumonije nakon influenca pneumonije također su zabilježeni. MRSA pneumonija može biti teška i teška za liječenje, te su se smrti javljale unutar 24 sata od prezentacije simptoma pneumonije. S.pneumoniae ili H.influenzae pneumonija, ako se javlja kao komplikacija, obično se razvija 2-3 tjedna nakon pojave inicijalnih simptoma gripe i može je se zbrinjavati poput u zajednici stežene pneumonije (pogledati smjernice). Miozitis je rijetka komplikacija. Ova skupina pacijenata može razviti pravu rabdomiolizu, s poviđenom razinom kreatin kinaze i mioglobinurijom. Miokarditis i perikarditis povezivani su s influenca infekcijom. Meta analiza slučajeva ptičje gripe u četirima zemljama pronašla je da je klinički tijek progresija u ARDS i respiratorno zatajenje u 70-100% slučajeva. Srednje vrijeme razvoja ARDS-a bilo je 6 dana. Limfopenija pri prezentaciji je značajan prediktivni faktor progresije u ARDS i smrti. Teški slučajevi ptičje gripe mogu progredirati u multiorgansko zatajenje. U studiji 12 hospitaliziranih pacijenata s potvrđenom H5N1 influencom, 75% je imalo respiratorno zatajenje, 42% zatajenja srca, a 33% zatajenje bubrega. Dijagnosticiranje Standard dijagnosticiranja influenze A i B je viralna kultura nazofaringealnih uzoraka i faringealnih uzoraka. Dostupni su i brzi dijagnostički testovi, no zbog njihove cijene, dostupnosti i problemima s osjetljivosti, većina liječnika dijagnosticira gripu samo na temelju kliničkih kriterija. Nalazi kompletne krvne slike i razine elektrolita su nespecifični, no pomažu u dijagnozi. Leukopenija i relativna limfopenija su tipični nalazi pri gripi. Može biti prisutna trombocitopenija. Prognoza U pacijenata bez komorbidne bolesti, koji steknu sezonsku gripu, prognoza je jako dobra. ipak, neki pacijenti imaju produženo vrijeme oporavka i ostaju slabi i umorni tjednima. Prognoza u pacijenata s ptičjom gripom je povezana sa stupnjem i trajanjem hipoksije. Do danas su slučajevi pokazali stopu smrtnosti od 60%. Rizik smrtnosti ovisi o stupnju respiratorne bolesti više nego o bakterijskim komplikacijama (pneumoniji). Malo dokaza je dostupno u svezi dugoročnih učinaka bolesti na preživjele. Stopa smrtnosti za one zbrinute u većini razvijenih zemalja je znatno niža. Američki CDC procjenjuje da je sezonska gripa odgovorna odgovorna za prosječno više od 20 000 smrti godišnje. Stope smrtnosti su najviše u novorođenčadi i starijih.
  15. part 1: Mikrobiologija - seminari i vjezbe MedRi(1).rar part 2: Mikrobiologija - seminari i vjezbe MedRi(2).rar Sadrže:
  16. Malo materijala za završnu vježbu Labaratorijska_dijagnostika- Skripta MedRi.pdf
  17. Pročišćeno iz teme za pismene ispite, da se ne stvara konfuzija. NOVO! Pitanja za usmeni ispit.pdf Usmeni ispit Usmeni-kartice-prof.Kaleniæ.pdf Popis pitanja s Katedre MEF ZG Ispitnapitanjaskatedre.pdf Galerija makromorfoloških preparata iz bakteriologije i mikologije (agari) Galerija mikromorfoloških preparata iz bakteriologije i mikologije (mikroskopski) Galerija mikroskopskih preparata iz virologije Galerija mikroskopskih preparata iz parazitologije Člankonošci Serologija
  18. Winterbottomov znak

    Winterbottomov znak je oticanje posteriornih cervikalnih limfnih čvorova (posteriorna cervikalna limfadenopatija) koje se vidi u raznoj fani tripanosomoze, bolesti uzrokovane parazitima Trypanosoma brucei rhodesiense i Trypanosoma brusei gambiense - poznatije kao afrička bolest spavanja. Oticanje limfnih čvorova uzrokovano je putovanjem tripanosoma iz mjesta ulaska u tijelo kroz limfnu tekućinu, što uzrokuje upalu.