Pretraži forum

Prikaz rezultata pretrage za tagove 'propedeutika'.

  • Pretraži po tagovima

    Utipkajte tagove, razdvojene zarezima
  • Pretraži po autoru

Tip sadržaja


Forum

  • About the site
    • Forum Rules & Getting Started
    • Feedback, Suggestions & Support
    • Introduction
  • Download Section
    • Pretklinički predmeti
    • Klinički predmeti
  • Perpetuum-lab
    • MEF Zagreb
    • MEF Rijeka (MedRi)
    • MEF Split (MefSt)
    • MF Sarajevo & MF Tuzla & MF Beograd
    • Doctors' Lounge
    • Portal
    • Forum Nazionale y Internazionale
    • Ispit zrelosti
    • Oglasnik
  • General
    • Studentski život
    • Kreativni kutak
    • Etika, filozofija, religija
    • Politika, bez cenzure
    • Jadranka Kosor ™

Categories

  • Ošteæenje stanice
  • Upala i imunopatologija
  • Hemodinamièki poremeæaji
  • Novotvorine
  • Bolesti okoliša i prehrane
  • Srce
  • Dišni sustav
  • Glava i vrat
  • Jetra
  • Bubrezi
  • Muški spolni sustav i urinarni sustav
  • Ženski spolni sustav
  • Kosti i zglobovi
  • Endokrini sustav
  • Koža

Categories

  • A-B
  • C-D
  • E-F
  • G-H
  • I-J
  • K-L
  • M-N
  • O-P
  • Q-R
  • S-T
  • U-V
  • W-Z

Categories

  • Opæa patologija
  • Bolesti krvnih žila
  • Bolesti srca
  • Bolesti krvotvornih organa i limfnih èvorova
  • Bolesti pluæa i medijastinuma
  • Bolesti probavnog sustava
  • Bolesti jetre i bilijarnog sustava
  • Bolesti gušteraèe
  • Bolesti bubrega i mokraænog sustava
  • Bolesti muškog i ženskog spolnog sustava i dojke
  • Bolesti kože, kostiju, zglobova i mekih tkiva
  • Bolesti perifernog i središnjeg živèanog sustava

Categories

  • Anatomski termini i njihove derivacije

Categories

  • Anatomija
  • Patologija
  • Interna medicina
    • EKG vodič
  • Traumatologija
  • Farmakologija
  • Mikrobiologija
  • Fiziologija
  • Propedeutika
    • Kardiovaskularni sustav
    • Respiratorni sustav
  • Biokemija
  • Neurologija
  • Praktièni postupci
  • Znanstveni rad

Categories

  • Anatomija
    • Središnji živèani sustav
  • Histologija
    • Epitelno tkivo
    • Vezivno tkivo
    • Hrskavica
    • Koštano tkivo
    • Mišiæno tkivo
  • Patologija
    • Bubrezi
    • Opæa patologija
    • Urinarni trakt
  • MKBK II

Categories

Nema rezultata za prikaz.

Categories

  • Legal

Pronađen(o) je 19 rezultata

  1. Kupujem: PROPEDEUTIKA; Čustović

    Kupujem knjigu Anamneza i fizikalni pregled autora F. Čustovića. Kontakt u inbox [KUPLJENO]
  2. propedeutika - Ćustović - PRONAĐENO patofiziologija - 2. knjiga, ona s problemskim zadacima obje može i kopirano, dapače poruka u inbox!
  3. Kirurgija

    Pozdrav, kupujem : - T. Šoša, Ž. Sutlić, Z. Stanec, I. Tonković, KIRURGIJA, Zagreb, 2007.g. - M. Biočić – DJEČJA KIRURGIJA – najčešće bolesti (skripta) - Hamilton Bailey: Kirurška propedeutika, Zagreb 2010.g.
  4. kašalj

    Naletila sam na znanstveni rad koji je proučavao kako zdravstveni radnici analiziraju kašalj i koliko im taj opis pomaže u postavljanju dijagnoze. Snimke kašlja koje su puštane ispitanicima dostupne i čitatelju. Meni je odmah došlo da i sama probam... Ima 9 snimaka kašlja. Za svaki treba pogoditi spol pacijenta, ima li mukusa i ima li wheezinga. Opisati kašalj (predloženi su epiteti: dry, brassy, rattling, loose, productive, moist, bovine, hoarse, wheezy, barking - ako se želite uspoređivati s rezultatima studije). Pogoditi dijagnozu - kronična opstruktivna plućna bolest, astma, idiopatska plućna fibroza, laringitis ili bronhiektazije. Kašalj.zip Osim snimaka kašlja, dodala sam i tablice s "rješenjima", ako netko želi sam sebe testirati. Studija je inače pokazala da se spol točno identificirao u 93% slučajeva. Prisutnost sluzi pogođena je u 76% slučajeva, wheeze u 39%. Dijagnoze su u 34% slučajeva točno pogođene. "The description of cough sounds by healthcare professionals" Jaclyn A Smith, H Louise Ashurst, Sandy Jack, Ashley A Woodcock, John E Earis Cough. 2006; 2: 1. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC1413549/ Evo, ja sam jednoj osobi spol fulala (89%), mukus pogodila 100%, wheezing 89%. Dijagnoze sam znala samo za 3 od 9 (33%). Opisni pridjevi su mi se dosta poklapali s onima koje su ispitanici koristili, samo ne kužim taj "bovine" kašalj (taj bi se trebao čuti kad glasnice ne rade zbog n. laryngeus recurrensa...whatever). Još netko želi probati? EDIT: Tekst /brošura/ o kašlju. Hvala korisniku vukota65. kasalj.pdf
  5. Valković 2014. Klinička propedeutika nastavni tekst za studij sestrinstva klinička propedeutika, nastavni tekst.pdf
  6. Audio plučnih šumova. Prvi fajl su samo plučni šumovi, drugi fajl sadrži i audio komentar profesora. Na engleskom jeziku, no vjerujem da vam to nije problem Eto, da se malo okoristite mojim StudentConsult accountom   bez_komentara.zip s_komentarima.zip
  7. Propedeutika

    http://www.meddean.luc.edu/lumen/meded/MEDICINE/PULMONAR/PD/contents.htm Opisi pregleda su na engleskome, ali jako precizni i "jasni". -------------------- Od sosimple: Status.pdf
  8. Kupujem knjigu iz propedeutike: Branko Antonin - Propedeutika interne medicine. Ponude na PM!
  9. Klinièka propedeutika

    Littmann Master Classic II za 650 kn(redovna cijena 1150kn), i Littman Classic II S.E. za 570 kn(redovna cijena 925). Šta kažete, kojeg uzet ? Ili pak nešto treče ? Koja im je uopče razlika ? I zašto ih več sad moramo kupit a propedeutika je nagodinu? :rofl:
  10. Sretno svima !!! Klinicka_propedeutika_ispitna_pitanja.pdf
  11. => Propedeutika - predavanja MedRi.rar Sadrži:
  12. Evo neki videiči o osnovama fizikalnog pregleda. Na youtubeu su, tako da ih ne morate downloadati, samo za gledanja http://perpetuum-lab...edeutika-video/
  13. Različiti formulari i checkliste za lakše uzimanje povijesti bolesti i neurološkog statusa. Zahvalite Canizzaru Sadržaj: Behavioural Neurology Assessment (BNA) - long form Examination form for final examination General physical examination 1 General physical examination 2 Initial scan examination (ISE) Neurologic Exam Evaluation Checklist 2009 (NEURO OSCE) Perpipheral joint exam Eye, Ear, Nose and Throat Exam Neurologic Exam Neurological assessment form Patient history form Patient history form 2 Patient history form 3 neurologija - formulari.rar 5 stranica, na hrvatskom jeziku: Neurologija-anamneza i status.pdf
  14. ~Neurološka propedeutika- skripta~ Zahvaljujemo se slavonki na ovoj skripti Propedeutika_neurologija.zip
  15. Kašalj Kašalj je forsirani ekspulzivni manevar protiv inicijalno zatvorenog glotisa, koji uzrokuje karakteristični zvuk. Akutni kašalj se definira kao kašalj koji traje manje od 3 tjedna, dok kronični traje duže od 8 tjedana. Najčešći uzrok akutnog kašlja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti je akutna viralna infekcija gornjeg respiratornog trakta. Obično je akutni kašalj samoograničavajući i benigan, ali može se pojaviti i pri ozbiljnijim stanjima, koje možemo nazvati “red flag” simptomima i indikacija su za brzo rentgensko snimanje prsa (hemoptiza, zaduha, vrućica, bol u prsima, gubitak težine). Uzroci kašlja navedeni su u tablici. Zvuk Pacijenti sa teškom astmom ili kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti (COPD) imaju prolongirani vizing. Ponekad podignuti intratorakalni tlak onemogućava normalni venski povratak u srce, reducirajući srčanu frakciju i uzrokujući sinkopu pri kašljanju. Slabi ne-eksplozivni “goveđi” kašalj sa promuklošću sugerira rak pluća koji zahvaća lijevi rekurentni laringealni živac i uzrokuje paralizu lijeve glasnice, ali može se pojaviti i sa slabošću respiratornih mišića zbog neuromuskularnih poremećaja. Kašljanje zbog laringealne upale, infekcije i tumora su grubi, gotovo lajajući ili bolni i povezani sa promuklošću i inspiratornim stridorom. Vlažni kašalj sugerira sekrecije u gornjim i većim zračnim putovima zbog infekcije bronha i bronhiektazija. Perzistirajući vlažni “pušački kašalj” ujutro je tipičan za kronični bronhitis. Pušači to obično smatraju normalnim no bilo koja promjena ovog kašlja može biti indikacija raka pluća. Traheitis i pneumonija tipično uzrokuju suhi, centralno bolni i neproduktivni kašalj. Pacijenti s astmom mogu imati paroksizmalni suhi kašalj nakon viralne infekcija koja može trajati više mjeseci (bronalna hiperreaktivnost). Kronični suhi kašalj pojavljuje se u intersticijskoj plućnoj bolesti, npr. idiopatskoj pulmonarnoj fibrozi, prije poznatoj kao fibrozirajući alveolitis. Vrijeme kašljanja i povezana obilježja Noćni kašalj koji narušava san čest je pri astmi. Okupacijska astma i izlaganje prašini i prama uzrokuju kronični kašalj koji se smanjuje tijekom vikenda i praznika. Okultna gastrointestinalna refleksna bolest (GORD) i kronična bolest sinusa sa povezanim postnazalnim dripom uzrokuju dnevni kašalj. ACE inhibitori uzrokuju suhi kašalj, osobito u žena. Kašljanje tijekom i nakon gutanja tekućina sugerira neuromuskularnu bolest orofarinksa. Sputum Prisutnost sputuma uvijek je abnormalna ali pacijentima je često teško o tome pričati ili gutaju sputum, stoga uvijek posebno naglasite pitanje. Postoje četiri glavna tipa sputuma (navedeno u tablici). Količina Koliko se sputuma iskašlje svaki dan? Mala količina (poput čajne žlice) ili velika količina (poput šalice)? Bronhiektazije uzrokuju veliki volumen purulentnog sputuma koji se iskašlje, u ovisnosti o položaju tijela Nagla produkcija velikih količina purulentnog sputuma, i to jednokratno, sugerira rupturu plućnog apscesa ii empijema u bronhalno stablo Veliki voluen vodenkastog sputuma sa roskastom bojom u akutno dispnejičnog pacijenta sugerira pulmonalni edem, ali ako se događa tjednima sugerira alveolarni karcinom. BojaKronični bronhitis i COPD uzrokuju čisti ili mucinozni sputum ako nema aktivne infekcije žuti sputum pojavljuje se pri akutnoj insfekciji donjih dišnih puteva (živi neutrofili) i pri astmi (eozinofili) Zeleni sputum (mrtvi neutrofili) ukazuje na kroničnu infekciju pri COPDu ili s bronhiektazijama Purulentni sputum je zelen zbog lize neutrofila koji ispuštaju zeleno pigmentirani enzim, verdoperoksidazu Prvi sputum koji se proizvodi ujutro u pacijenta s COPD-om može biti zelen zbog noćne stagnacije neutrofila U ranoj pneumokoknoj pneumoniji sputum može biti hrđavo crvene boje, kako upala uzrokuje lizu crvenih stanica. Okus ili miris “Loš” okus ili miris sputuma sugerira infekciju anaerobnim bakterijama, te se pojavljuje pri bonhiektazijama, plućnim apscesima i empijemu. U bronhiektazijama promjena okusa sputuma može indicirati pogoršanje infekcije. Solidni materijal U astmi i alergijskoj bronhopulmonalnoj aspergiljozi sekrecije se mogu akumulirati u dišnim putovima i biti iskašljane kao “crvolike” strukture koje su otisci bronha. Drugi solidni materijal koji ponekad zapne uključuje nekrotične tumore i inhalirana strana tijela, recimo zub, hrana i tablete. Hemoptiza Uzroci hemoptize TumorMaligni rak pluća endobronhalne metastaze bronhialni karcinoid [*]Benigni Infekcijebronhiektazije tuberkuloza plućni apscesi micetom cistična fibroza Vaskularniinfarkt pluća arteriovenske malformacije VaskulitisiWegenerova granulomatoza Goodpastureov sindrom TraumaInhalirano strano tijelo trauma prsa iatrogena bronhoskopska biopsija transtorakalna biopsija pluća bronhoskopska diatermija Srčanibolest mitralnog zalistka akutno zatajenje lijevog ventrikula HematološkiAntikoagulacija Iskašljavanje krvi (hemoptiza) važan je prezentirajući simptom karcinoma pluća. Raščistite s pacijendom je li krv zaista iskašljana (respiratorni trakt), povraćena (gornjji gastrointestinalni trakt) ili se naglo pojavila u ustima bez kašljanja (nazofaringealna). Uvijek istražite hemoptizu. Količina i izgled Utvrdite volumen i prirodu krvi. Čisti sputum prošaran krvlju ili krvni ugrušci u sputumu duže od dva tjedna sugeriraju rak pluća. Hemoptiza s purulentnim sputumom sugerira infektivni uzrok. Iskašljavanje velikih količina čiste krvi je rijetko ali je potencijalno opasno po život; najčešći uzroci su rak pluća, bronhiektazije i tuberkuloza. Manje česti uzroci uključuju apscese pluća, cističnu fibrozu, aorto-bronhalnu fistulu i Wegenerovu granulomatozu. Trajanje i frekvencijaBronhiektazije uzrokuju intermitentnu hemoptizu povezanu s infekcijama respiratornog trakta tijekom godina Dnevna hemoptiza tjedan dala ili više je simptom raka pluća; drugi uzroci uključuju tuberkulozu i apsces pluća Pojedinačne epizode hemoptize, ako su su velike ili povezane sa simptomima, npr. pleuralna prsna bol ili dispneja, sugeriraju pulmonalni tromboembolizam i infarkt i trebaju se hitno istražiti. Plućna embolija je opstrukcija dijela pulmonalnog vaskularnog stabla, koju obično uzrokuje tromb koji je putovao iz udaljenog dijela, npr. dubokih vena nogu ili pelvičnih vena. Pulmonarni embolizam se često ne prepozna i manje od trećine pacijenata ima simptome ili znakove duboke venske tromboze. Bol u prsima Bol u prsima može doći od pleure, prsnog zida i medijastinalnih struktura. Pluća ne mogu biti izvor boli jer je njihova živčana opskrba isključivo autonomna. Karakterizirajte bol upotrebljavajući SOCRATES princip. Uzroci boli u prsima:Ne-centralni pleuralna infekcija: pneumonija, bronhiektazije, tuberkuloza maligne bolesti: karcinom pluća, mezoteliom, metastatski pneumotaraks infarkt pluća bolesti vezivnog tkiva: reumatoidni artritis, SLE maligne bolesti: karcinom pluća, mezoteliom, koštane metastaze perzistentni kašalj ili dispneja istegnuće mišića ili razdori mišića Bornholmska bolest (Coxsackie B infekcija) (kostohondritis) Tietzeov sindromfraktura rebara kompresija interkostalih živaca herpes zoster toraksa [*]Centralni [*]prsni zid treahealna infekcije iritansi masivni plućni tromboembolizam akutni infarkt miokarda ili ishemija ezofagitis ruptura disekcija aorte karcinom pluća timom limfadenopatija metastaze medijastinitis [*]srčana [*]ezofagealni [*]velike krvne žile [*]medijastinalna Pleuralna bol Pleuralna bol je oštra, probadajuća i pojačavaju je inspiracija ili kašljanje. Iritacija parijetalne pleure gornjih šest rebara uzrokuje lokaliziranu bol. Iritacija parijetalne pleure koja prekriva centralnu dijafragmu inerviranu freničnim živcem se prenosi na vrat ili u vrh ramena. Donjih šest interkostalnih živaca inerviraju parijetalnu pleuru nižih rebara i vanjske dijafragme, te se bol s ovih mjesta može prenositi na gornji abdomen. Česti uzroci pleuritične prsne boli su pulmonarni embolizam, pneumonija, pneumotoraks i lom rebara. Bol porijekla prsnog zida Bol od prsnog zida sugerira respiratornu, srčanu ili muskuloskeletnu bol. Pacijenti sa kroničnim kašljem ili dispnejom često razviju generalizirani osjećaj pritiska u prsima ili difuznu bol ali rijetko to spominju u anamnezi. Lagana lokalizirana bol nakon obilnog kašljanja ili direktne traume karakteristična je za frakturu rebara ili ozljede interkostalnih mišića. Perivaskularni herpes zoster i kompresija korijenova interkostalnih živaca može uzrokovati bol u prsima u distribuciji torakalnih dermatoma. Maligna bol prsnog zida zbog direktne invazije raka pluća, mezotelioma ili metastaze u rebra tipično je tupa bol nepovezana s respiracijom, progresivno se pojačava i ometa san. Pancoastov tumor vrha pluća koji erodira prvo rebro i brahijalni pleksus uzrokuje prenesenu bol duž medijalne strane ruke. Medijastinalna bol Medijastinalna bol je centralna, retrosternalna i nepovezana s respriracijom ili kašljem. Iritansi poput prašine ili infekcije traheobronhalnog stabla stvaraju jaku, goruću retrosternalnu bol koja se pogoršava s kašljanjem. Tupa retrosternalna bol koja ometa san obilježje je raka koji invadira mediastinalne limfne čvorove, ili je obilježje rastućeg timoma. Masivni pulmonalni tromboemboliziam povećava ventrikularni tlak te može proizvesti centralnu bol u prsima tipičnu za miokardijalnu ishemiju. Dispneja Dispneja je subjektivni osjećaj nedostatka zraka. Normalna je pojava pri napornoj fizičkoj aktivnosti. Pacijenti upotrebljavaju izraze kao što su “nedostatak daha,” “težina pri udisanju zraka” ili jednostavno “umor.” Uzroci dispneje:ne-kardiorespiratorni anemija metabolička acidoza obesitet psihogena neurogena zatajenje lijevog ventrikula bolest mitralnog zalistka kardiomiopatija konstriktivni perikarditis perikardijalna efuzija dišni putevi laringealni tumor strano tijelo astma KOPB bronhiektazije karcinom pluća bronhiolitis cistična fibroza plućna fibroza alveolitis sarkoidoza tuberkuloza pneumonija plućni tromboembolizam plućni vaskulitis primarna plućna hipertenzija pneumotoraks efuzija difuzna pleuralna fibroza kihoskolioza ankilozirajući spondilitis miastenia gravis neuropatije mišićne distrofije Guillain-Barreov sindrom [*]srčana [*]respiratorna [*]parenhim [*]plućna cirkulacija [*]pleuralna [*]prsni zid [*]neuromuskularna Način početka, trajanje i napredovanje Saznajte je li se dispneja pojavila naglo, brzo napredovala tijekom nekoliko minuta, je li se pojavila postupno i napredovala tijekom nekoliko sati ili dana, ii se pojavila postupno i napredovala tijekom tjedana, mjeseci ili godina. Dispneja povezana sa psihogenim faktorima često se pojavi naglo pri odmoru ili tijekom razgovora. Pacijenti se često žale na dispneju i potrebu za dubokim disanjem. Povezani simptomi mogu uključivati vrtoglavicu, nesvjesticu te trnke u prstima ili oko usta, te na težinu ili stezanje u prsima. Dispneja: načini početka, trajanje i progresija:Minute plućni tromboembolizam pneumotoraks akutno zatajenje lijevog ventrikula astma inhalacija stranog tijela pneumonija astma egzacerbacija KOPB-a anemija pleuralna efuzija respiratorni neuromuskularni poremećaji KOPB plućna fibroza plućna tuberkuloza [*]sati do dani [*]tjedni do mjeseci [*]mjeseci do godine Varijabilnost i otežavajući/olakšavajući faktori Situacije ili aktivnosti koje pogoršavaju dispneju dobra su uputa na mogui uzrok. Iako je povezana sa zatajenjem lijevog ventrikula, dispneja tijekom ležanja (ortopneja) može biti znak slabosti respiratornih mišića ili bilo koje teške plućne bolesti. Dispneja koja budi pacijenta iz sna tipična je za astmu i zatajenje lijevog ventrikula (paroksizmalna noćna dispneja). Pacijenti s astmom tipično se bude između 3 i 5 sati ujutro i imaju povezani vizing. Dispneja koja je najgora ujutro tipičnija je za KOPB i može se poboljšati nakon iskašljavanja sputuma. Pacijenti kojima dispneja počinje sa vježbanjem ii drugim fizičkim naporom mogu promijetiti da im se dispneja nastavlja pogoršavati i 5-10 minuta nakon prestanka aktivnosti. Ako sumnjate na astmu, pitajte za izloženost alergenima, dimu, parfemima, parama, hladnom zraku ili lijekovima (aspirin ili NSAID-ovi mogu biti okidač dispneje). Česti alergeni su grinje, životinje (psi, mačke, konji) i polen (košnja trave, sezona hunjavice). Dispneja koja se poboljšava tijekom vikenda ili praznika sugerira okupacijsku astmu ili alveolitis zbog ekstrinzičnih alergena. Težina dispneje Koji učinak imaju simptomi na funkcioniranje pacijenta? Pitajte na učinak na posao, fizičke aktivnosti. Dispneja tijekom hodanja po ravnom, uz mali nagib ili uz stepenice indikator je težeg stupnja dispneje. Pacijenti s teškom dispnejom dispneični su i u mirovanju ili pri vrlo laganim fizičkim naporima, kao što je hodanje po kući ili oblačenje. U tablici ispod je model stupnjevanja dispneje. Koliko pacijent može hodati prije nego stane da se odmori? Pitajte za procjenu vremena potrebnog za prohodavanje određene udaljenosti te koliko je puta pacijent morao stati. Povezani simptomi Povezani simptomi navedeni su ispod. Akutna dispneja: često povezani simptomiBez boli u prsima Embolija pluća pneumotoraks metabolička acidozahipovolemija / šok Akutno zatajenje lijevog ventrikula / plućni edem PneumonijaPneumotoraks embolija pluća fraktura rebara infarkt miokarda sa zatajenjem lijevog ventrikula masivna plućna embolija / infarkt astma KOPB [*]Pleuritična prsna bol [*]Centralna bol u prsima [*]Vizing i kašalj Vizing Vizing je visokofrekventni zvuk koji proizvodi zrak koji prolazi kroz sužene male dišne puteve. Tipično je vizing ograničen na ekspiraciju, ali pacijenti mogu govoriti o čudnim zvukovima zbog sekrecija u gornjjim dinim putevima ili larinksu, ili o inspiratornom zvuku stridora koji uzrokuje djelomična okluzija velikog dišnog puta tumorom ili stranim tijelom. Vizing tijekom vježbanja je čest simptom astme i COPD-a. Buđenje noću sa vizingom sugerira astmu, ali vizing nakon buđenja tipičan je za COPD. Apneja Apneja znači prestanak disanja; hipopneja je redukcija prolaska zraka ili respiratornih pokreta za 50% ili više tijekom 10 sekundi ili više. Opstruktivna apneja/hipopneja tijekom spavanja (OSAHS) kombinacija je prekomjerne pospanosti tijekom dana i rekurentne opstrukcije gornjih dišnih puteva, sa fragmentacijom sna. Između 2 i 4 posto srednjovječnih muškaraca imaju OSAHS sa multiplim apnejama (prestanak toka zraka > 10s) tijekom sna kada retrofaringealni dišni put kolabira, opstruirajući gornji dišni put. Pitajte partnere pacijenata o apnejama, glasnom hrkanju, nemiru tijekom noći, iritabilnosti i promjenama osobnosti. Obično opisuju glasno hrkanje, zatim pauzu u disanju nakon koje slijede gunđanje i nastavak hrkanja. Samo hrkanje je češće od OSAHSa, i zahvaća oko 40% srednjovječnih muškaraca i 20% srednjovječnih žena. Pitajte zaspu li pacijenti u neželjeno vrijeme, kao nakon jela, na javnim mjestima, na sastanicima, navečer dok gledaju TV ili dok čitaju. Rezultat > 10 na Epworthovoj skali sugerira abnormalnu pospanost tijekom dana. Ako pacijent vozi, upitajte ga je li kad zakunjao za volanom, bio ili zamalo bio u prometnoj nesreći zbog pospanosti ili često staje da bi odspavao. Dobro ispitajte pacijente koji su pospani tijekom vožnje.
  16. Zvono i membrana stetoskopa naglašavaju zvukove različite tonske visine. Zvono naglašava zvukove niskog tona kao što su normalni srčani zvukovi i dijastolički šum mitralne stenoze. Membrana filtrira ove zvukove i pomaže identificirati visoke tonove kao što je rani dijastolički šum aortalne regurgitacije ili perikardijalni frikcijsko trljanje. Normalni srčani zalisci proizvode zvuk kada se zatvaraju, no ne i kada se otvaraju. Klasični "lub-dub" zvukovi uzrokovani su zatvaranjem atrioventrikularnih (mitralnog i trikuspidalnog) zalistaka nakon kojih slijede izlazni (aortalni i pulmonalni) zalisci. Razvijte rutinu auskultacije tako da vam ne promaknu suptilne abnormalnosti. Morate identificirati i opisati slijedeće: prvi i drugi srčani zvuk dodatne srčane zvukove (treći i četvrti, koji se mogu čuti u dijastoli) dodatne zvukove, npr. klikove perikardijalno trenje šumove u sistoli i/ili dijastoli. Prije toga, bitno je upoznati dva pojma: prekordij i apeks srca. Prekordij je područje na prednjoj strani prsnog koša i odnosi se na površinsku anatomiju srca. Najvažnija auskultacijska područja (aortalno, pulmonalno, mitralno i trikuspidalno polje) ne odgovaraju površinskim oznakama srčanih zalistaka, nego su to mjesta na koje se najbolje prenose zvukovi i najbolje se čuju. Apex cordis Pojmom apeks označava se najlateralnija i najinferiornija pozicija gdje se srčani impuls može osjetiti. Apeks je rezultat rotacije srca, gdje se srce pomiče naprijed i udara u prsni koš tijekom sistole. Apeks se normalno može osjetiti u petom lijevom interkostalnom području medijalno od medioklavikularne linije ili točno na njoj. Možete izbrojati međurebrene prostore od sternalno ugla (spojište prsne kosti i drugog rebra). Apeks se možda neće moći napipati u pretilih ili mišićavih ljudi, ali i u ljudi s astmom ili emfizemom zbog hiperinflacije prsa. Dilatacija lijevog ventrikula, kako se zbiva pri aortalnoj stenozi, teškoj hipertenziji i dilatiranoj kardiomiopatiji, difuzno pomiče apeksni otkucaj inferiorno i lateralno. To se može dogoditi i pri deformaciji prsa, ili medijastinalno pomicanje zbog intratorakalnih poremećaja (npr. masivne pleuralne efuzije ili tenzijskog pneumotoraksa gdje je trahea također pomaknuta). Hipertrofija lijevog ventrikula zbog hipertenzije i aortalne stenoze pravi jaki apikalni impuls. Taj impuls je osjetno različit od difuznog impulsa pri dilataciji lijevog ventrikula. Pulzacija preko lijevog parasternalnog poručja abnormalna je u odraslih i upućuje na hipertrofiju ili dilataciju desnog ventrikula, primjerice, pulmonalnu hipertenziju. Apeksni otkucaj pri mitralnoj stenozi predstavlja palpabilni prvi srčani zvuk i obično nema promjene lokacije apeksa. Dvostriki apikalni impuls karakteristika je hipertrofične opstruktivne kariomiopatije. Ponekad apeksni otkucaj može ostaviti osjećaj kao da u ruci vibrira mobitel. Uzrok toga je najčešće aortalna stenoza koja može biti palpabilna na apeksu, nižem dijelu sternuma ili vratu. Takav sličan osjećaj, ali nastao zbog ventrikularnog septalnog defekta, najbolje se može osjetiti na lijevom i desnom sternalnom uglu. Normalni nalazi auskultacije Prvi srčani zvuk Prvi srčani zvuk (S1), "lub", uzrokovan je zatvaranjem mitralnog i trikuspidalnog zalistka na početku ventrikularne sistole i najbolje se čuje na apeksu. Drugi srčani zvuk Drugi srčani zvuk (S2), "dub", uzrokovan je zatvaranjem pulmonalnog i aortalnog zalistka na kraju ventrikularne sistole i najbolje se čuje na lijevom sternalnom rubu. Glasniji je i višeg tona nego prvi zvuk, i aortalna je komponenta normalno glasnija nego pulmonalna. Stoga se drugi srčani zvuk zapravo sastoji od dviju komponenti. Fiziološko razdvajanje (fiziološki rascjep) drugog srčanog zvuka događa se zbog toga što kontrakcija lijevog ventrikula lagano prethodi kontrakciji desnog ventrikula, tako da se aortalni zalistak zatvara prije pulmonalnog zalistka. Taj interval između razdvajanja iznosi od 0.04 do 0,05 sekundi. Ovo se razdvajanje povećava na kraju inspiracije jer povećano vensko punjenje desnog ventrikula dalje odgađa zatvaranje pulmonalnog zalistka. Razdravanje nestaje s ekspiracijom. Razdvajanje drugog srčanog zvuka se najbolje čuje na lijevom sternalnom rubu (pulmonalno polje). Pri auskultaciji, čujete "lub d/dub" (inspiracija) i "lub-dub" (ekspiracija). Treći srčani zvuk Treći srčani zvuk (S3) je niskotonski rani dijastolički zvuk koji se najbolje čuje zvonom (niskofrekventni ton!) na apeksu, u mitralnom polju, u lijevom bočnom položaju. Preklapa se s fazom brzog ventrikularnog punjenja odmah nakon otvaranja atrioventrikularnih zalistaka i stoga se čuje nakon drugog kao "lub-dub-dum". Treći srčani zvuk je normalni nalaz kod djece, mlađih odraslih i tijekom trudnoće. Abnormalni nalazi Prvi srčani zvuk U mitralnoj stenozi je intenzitet prvog srčanog zvuka povećan zbog povišenog tlaka u lijevom atriju. Oslabljen je u mitralnoj insuficijenciji, aortalnoj stenozu, bloku lijeve grane Hisova snopa i u pretilih osoba. Promjenjljiv je u atrijskoj fibrilaciji i u totalnom A-V bloku. Abnormalnosti intenziteta prvog srčanog zvuka Tih: mali minutni volumen, slaba funkcija lijevog ventrikula, dugačak P-R interval (blokada prvog stupnja) reumatska mitralna regurgitacija. povećani minutni volumen, veliki udarni volumen, mitralna stenoza, kratak P-R interval, miksom atrija (rijetko) fibrilacija atrija, ekstrasistole, potpuni srčani blok [*]Glasan: [*]Varijabilan: Drugi srčani zvuk Aortalna komponenta drugog srčanog zvuka je nekada tiha ili odsutna u kalcificiranoj aortalnoj stenozi i reducirana pri aortalnoj regurgitaciji. Aortalna komponenta je glasna u sistemskoj hipertenziji, a pulmonalna komponenta je pojačana pri pulmonalnoj hipertenziji. Široko razdvajanje drugog srčanog zvuka, no s normalnom respiratornom varijacijom, događa se u stanjima s odgađanjem pražnjenja desnog ventrikula, npr. blokada provođenja kroz desni snop. Fiksirano razdvajanje, tj. bez varijacije s respiracijom značajka je atrijskog septalnog defekta. U ovom stanju je udarni volumen desnog ventrikula veći nego lijevog ventrikula, i razdvajanje je fiksirano jer defekt izjednačava pritisak između dvaju atrija tijekom respiratornog ciklusa. U reverzibilnom tipu rascjepa, dvije komponente drugog srčanog zvuka pojavljuju se zajedno i pri inspiraciji i razdvojene pri ekspiraciji. Ovo se događa kada je odgođeno pražnjenje lijevog ventrikula tako da se aortalni zalistak zatvara nakon pulmonalnog zalistka. Primjeri uključuju blokadu lijeve provodne grane i usporavanje desnog ventrikula. Abnormalnosti drugog srčanog zvukaTih: malen minutni volumen, kalcificirana aortalna stenoza, aortalna regurgitacija. sistemska hipertenzija (aortalna komponenta) pulmonalna hipertenzija (pulmonalna komponenta) Proširuje se u inspiraciji (pojačanje fiziološkog rascjepa): blokada desne provodne grane, pulmonalna stenoza, pulmonalna hipertenzija, ventrikularni septalni defekt. atrijski septalni defekt. aortalna stenoza, hipertrofična kardiomiopatija, blokada lijeve provodne grane. [*]Glasan: [*]Rascijepljen [*]fiksirani rascjep (disanje nema utjecaja): [*]proširen u ekspiriju (reverzni rascjep): Treći srčani zvuk Treći srčani zvuk je obično patološki nakon 40. godine. Većina čestih uroka su zatajenje lijevog ventrikula, kada predstavlja rani znak, i mitralna regurgitacija. U zatajenju srca S3 se pojavljuje sa tahikardijom a S1 i S2 su tihi (lab-da-dub). Četvrti srčani zvuk Četvrti srčani zvuk (S4) je manje učestao. Mekan je i niskog tona, najbolje se čuje zvonom stetoskopa na apeksu. Pojavljuje se točno prije prvog zvuka (da-lub-dub). Uvijek je patološki i uzrokuje ga jaka atrijska kontrakcija potrebna protiv očvrsnutog ventrikula. Četvrti srčani zvuk se najčešće čuje pri hipertrofiji lijevog ventrikula (zbog hipertenzija, aortalne stenoze ili hipertrofične opstruktivne kardiomiopatije. Ne može se pojaviti kada postoji fibrilacija atrija. I treći i četvrti srlani zvuk uzrokuju "trostruki" ili "galop" ritam. Dodatni zvukoviZvuk otvaranja (eng. opening snap) se obično čuje pri mitralnoj (rijetko i pri trikuspidalnoj) stenozi. Rezultat je naglog otvaranja stenotičnog zalistka i pojavljuje se rano u dijastoli, upravo nakon drugog srčanog zvuka. Zvuk otvaranja mitralne stenoze se najbolje čuje na apeksu; Ejekcijski klikovi pojavljuju se rano u sistoli odmah poslije prvog srčanog zvuka, u pacijenata sa kongenitalnom pulmonalnom ili aortalnom stenozom. Mehanizam je sličan onome zvuka otvaranja. Ejekcijski klikovi se ne pojavljuju pri kalcificiranoj aortalnoj stenozi jer su zalistci čvrsti; Midsistolički klikovi (ili klikovi u sredini sistole, ako hoćete) pojavljuju se pri prolapsu mitralnog zalistka i mogu biti povezani s kasnim sistoličkim šumom. Visokog su tona i najbolje se čuju na apeksu. Mehanički srčani zalistci mogu proizvoditi zvuk kada se otvaraju i zatvaraju. Njihov zvuk zatvaranja je normalno glasniji, osobito s modernim zalistcima. Zvukovi su visokog tona, "metalični" i obično palpabilni, i mogu se čuti bez stetoskopa. Mehanički mitralni zalistak proizvodi prvi srčani zvuk i zvuk poput glasnog zvuka otvaranja. Mehaniči aortalni zalistci su glasni, metalični drugi srčani zvukovi i zvuče poput ejekcijskog klika. Obično proizvode šum. Perikardijalno trenje Perikardijalno frikcijsko trenje je grubi zbuk grebanja koji obično ima sistoličku i dijastoličku komponentu. Najbolje se čuje uporabom membrane stetoskopa sa dahom držanim u ekspiraciji. Može se čuti u bilo kojem dijelu prekordija, no obično je lokaliziran. Najčešće se čuje pri akutnom viralnom perikarditisu i nekada 24-72 sata nakon infarkta miokarda. Perikardijalno trenje varira inenzitetom s vremenom, ali i s pozicijom pacijenta. Pleuro-perikardijalni šum je sličan zvuk koji se pojavljuje tijekom srčanog ciklusa ali je također pod utjecajem respiracije, te je pleuralnog porijekla. Ponekad se čuje zvuk "gužvanja" uzrokovan zrakom u perikardu (pneumoperikardij). 11 - Perikardijalno trenje.mp3 Srčani šumovi Srčane šumove proizvodi turbulentan tok preko abnormalnog zalistka, septalnog defekta ili opstrukcije otjecanja, ili povećani volumen ili brzina toka kroz normalni zalistak. Šumovi se također mogu pojaviti u zdravom srcu. Ovi "nevini" šumovi pojavljuju se kada je povećan udarni volumen, npr. tijekom trudnoće i kod sportaša s bradikardijom u mirovanju ili kod djece s vrućicom. Tajming Kako bi se odredio tajming šuma, identificirajte prvi i drugi srčani zvuk. Možda će vam biti lakše ako palpirate pacijentov karotidni puls kažiprstom dok slušate prekordij. Prvo odredite je li šum sistolički ili dijastolički:Sistola započinje s prvim srčanim zvukom (zatvaranje mitralnog i tirkuspidalnog zalistka). Ovo se događa kada tlak u desnom i lijevom ventrikulu nadjača odgovarajuće atrijske tlakove. Za kratki period, sva četiri zalistka su zatvorena (pre-ejekcijski period). Ventikularni tlak nastavlja rasti dok ne pređe onaj u aorti i pulmonalnoj arteriji, i zatim se aortalni i pulmonalni zalistci otvore. Sistola završava sa zatvaranjem ovih zalistaka, proizvodeći drugi srčani zvuk. Dijastola je interval između drugog i prvog srčanog zvuka. Fiziološki je podijeljena na tri faze: Rana dijastola (izovolumna relaksacija) vrijeme od zatvaranja aortalnog i pulmonalnog zalistka do otvaranja mitralnog i trikuspidalnog zalistka Srednja dijastola: Period pasivnog ventrikularnog punjenja Presistola: Preklapa se s atrijskom sistolom. Šumovi aortalne (i pulmonalne) regurgitacije započinju u ranoj dijastoli i šire se u srednju dijastolu. Šumovi mitralne ili trikuspidalne stenoze ne mogu započeti prije srednje sistole. Slično, treći srčani zvuk može se pojaviti u srednoj sistoli a četvrti srčani zvuk u presistoli. Trajanje Šumovi mitralne i trikuspidalne regurgitacije započinju istodobno kad i prvi srčani zvuk, ponekad ga prigušujući ili ometajući, i kontinuirano traju kroz istolu (pansistolički šumovi). Šumovi koji proizvode prolaps mitralnog zalistka ne počinje dok listić mitralnog zalistka ne prolabira tijekom sistole, stvarajući kasni sistolički šum. Ejekcijski sistolički šum aortalne ili pulmonalne stenoze započinje nakon prvog srčanog zvuka, doseže maksimum u srednoj sistoli, a zatim se smanjuje zaustavljajući se prije drugog srčanog zvuka. Stoga možemo reći da imamo šumove u ranoj, srednjoj ili kasnoj sistoli (protosistolički, mezosistolički i telesistolički šum) ili trajati tijekom cijele sistole (holosistolički, pansistoliški šumovi). Ista podjela vrijedi za dijastoličke šumove (protodijastolički, mezodijastolički), dok kasne dijastoličke šumove obično nazivamo presistoličkim šumovima. Mogući oblik šumova prikazan je na slici ispod. Karakter i visina Kvaliteta šuma je subjektivna, ali termini kao grub, muzikalan, visokog ili niskog tona - pomažu. Šumovi visokog tona obično odgovaraju tlakovima visokog gradijenta, tako da su dijastolički šumovi aortalne regurgitacije višeg tona nego oni mitralne stenoze. Intenzitet Šest razreda intenziteta se upotrebljavaju za opisivanje šumova. Intenzitet šuma nema korelaciju s težinom disfunkcije zalistka; npr. šum kritične aortalne stenoze može biti tih, a ponekad se i ne čuje. Promjene u intenzitetu s vremenom su važne, kako ukazuju na progresiju lezije zalistka. Šumovi koji se brzo mijenjaju se ponekad čuju s infektivnim endokarditisom zbog uništavanja zalistka. Dijastolički šumovi su često glasniji od razreda 3. Lokacija Zapamtite mjesto (ili mjesta) gdje najbolje čujete šum. To pomaže diferencirati dijastoličke šumove (mitralna stenoza na apeksu, aortalna regurgitacija na lijevom sternalnom rubu), ali manje pomaže sa sistoličkim šumovima, koji su obično glasni suvgdje na prekordiju. Širenje Šumovi se šire u smjeru toka krvi na specifičnim mjestima izvan prekordija. Diferencirajte ovo od lokacije. Pansistolički šum mitralne regurgitacije širi se prema lijevoj aksili, šum ventrikularnog septalnog defekta prema desnom sternalnom rubu, a onaj aortalne stenoze u aortalno potručje i karotidne arterije. Abnormalni nalazi Sistolički šumovi Ejekcijski sistolički šum Ejekcijski sistolički šumovi uzrokovani su povećanim udarnim volumenom ("šum toka"), ili stenozom aortalnog ili pulmonalnog zalistka. Ejekcijski je šum također obilježje hipertrofične opstruktivne kardiomiopatije i naglašava se pri fizičkom naporu. Šumovi aortalnog toka mogu biti uzrokovani trudnoćom, vrućicom, teškom anemijom ili bradikardijom. Šum aortalne stenoze često se može čuti svugdje na prekordiju, no možda najbolje u 2. međurebrenom prostoru. Grub je, visok i muzikalan, te se širi prema gornjem desnom sternalnom rubu i karotidama. Obično je glasan i može biti palpabilan. Atrijski septalni defekt karakteriziran je šumom pulmonalnog toka tijekom sistole. Uzrokuje fiksni rascjep II. tona i najbolje je čujan u 2. međurebrenom prostoru. Pansistolički šum Pansistolički šum je zapravo uzrokovan mitralnom regurgitacijom. Šum je obično glasan i s "pušućim" karakterom, najbolje se čuje na apeksu i širi se u aksilu. S prolapsom mitralnog zalistka, regurgitacije može započeti u srednjoj sistoli, stvarajući kasni sistolički šum. Šum trikuspidalne regurgitacije čuje se na donjem lijevom sternalnom rubu; ako je znatan, povezan je sa "v" valom u jugularnom venskom tlaku i pulsatilnom jetrom. Ventrikularni septalni defekt također uzrokuje pansistolički šum. Mali kongenitalni defekti stvaraju glasni šum koji se čuje na lijevoj sternalnoj granici, širi se prema desnoj sternalnoj granici i često se može palpirati. Ruptura interventrikularnog septuma može zakomplicirati infarkt miokarda i stvara grubi pansistolički šum. Drugi šumovi koji se čuju nakon infarkta miokarda uključuju akutnu mitralnu regurgitaciju zbog rupture papilarnog mišića ili funkcionalne mitralne regurgitacije uzrokovane dilatacijom lijevog ventrikula. Dijastolički šumovi Rani dijastolički šumovi Termin rani dijastolički šum navodi na pogrešni zaključak jer šumovi obično traju tijekom cijele dijastole, ali je najglasniji u ranoj dijastoli. Rani dijastolički šumovi obično su uzrokovani aortalnom regurgitacijom, i najbolje se čuju na lijevom sternalnom rubu, te su najočitiji pri ekspiraciji kada je pacijent nagnut prema naprijed. S obzirom na to da se regurgitacijski volumen krvi mora izbaciti tijekom slijedeće sistole, znatna aortalna regurgitacija vodi do pojačanog udarnog volumena i gotovo je uvijek povezana sa sistoličkim šumom toka. Pulmonalna regurgitacija nije česta. Može biti uzrokovana dilatacijom pulmonalne arterije pri pulmonalnoj hipertenziji (klinički se naziva Graham Steell šum) ili kongenitalnim defektom pulmonalnog zalistka. Šumovi srednje dijastole Šum u srednjoj dijastoli obično je uzrokovan mitralnom stenozom. Ovo je niski, krčeći zvuk (kao kad stomak "krči") nakon kojega može slijditi klik otvaranja. Najbolje se čuje zvonom stetoskopa na apeksu kada pacijent leži bočno na lijevoj strani. Šum može biti naglašen pri slušanju nakon fizičkog napora. Cijeli slijed zvuči poput "lap-ta-ta-r-ru" gdje je "lap" glasni prvi srčani zvuk, "ta-ta" drugi zvuk, a klik otvaranja i "rru" šum u srednjoj dijastoli. Ako je pacijent u sinusnom ritmu, kontrakcija lijevog atrija povećava tok preko stenoznog zalistka što vodi do presistoličkog naglašavanja šuma. Šum trikuspidalne stenoze je sličan, ali rijedak. Austin Flintov šum je srednjedijastolički šum koji prati aortalnu regurgitaciju. Uzrokuje ga regurgitantno udaranje anteriornog lista mitralnog zalistka, koji ograničava utjecanje u lijevi ventrikul. Kontinuirani šum Kontinuirani šum javlja se rijetko u odraslih. Najčešći je uzrok otvoreni ductus arteriosus, koji povezuje gornji dio silazne aorte i pulmonalnu arteriju u fetusa te se normalno zatvara odmah nakon rođenja. Šum se najbolje čuje na gornjem lijevom sternalnom rubu i širi se preko lijeve skapule. Auskultacija ostaje važna klinička vještina unatoč dostupnosti ekokardiografije. Morate moći otkriti abnormalne znakove kako biste kasnije pokrenuli prikladna ispitivanja. Auskultatorni znakovi, npr. treći ili četvrti srčani zvuk i perikardijalno frikcijsko trenje, nemaju direktne ekvivalente na ekokardiografiji, ali su dijagnostički bitni. Neki pacijenti, osobito oni s reumatskom srčanom bolesti, imaju multiple srčane defekte, i interpretacije suptilnijih fizikalnih znakova je važna. Primjerice, pacijent s miješanom mitralnom stenozom i regurgitacijom vjerojatno će imati dominantu stenozu ako je prvi srčani zvuk glasan, ali dominantnu regurgitaciju ako postoji treći srčani zvuk. Slijed pregleda - prekordij i srčani zvukoviObjasnite pacijentu da želite pregledati prsni koš i zamolite ga da skine odjeću iznad struka. Pri tome se potrudite da kod žena prsa ostanu pokrivena plahtom što je više moguće. Pregledajte prekordij dok pacijent sjedi pod kutom od 45°, s horizontalno postavljenim ramenima. Tražite kirurške ožiljke, vidljive pulsacije i deformitete prsa. Stavite cijelu ruku preko prekordija kako biste dobili opći dojam o srčanom impulsu. Locirajte apeks stavljajući prste na prsa paralelno s rebrenim prostorima; ako ga ne možete napipati, zamolite pacijeta da legne na lijevu stranu. Procijeniti narav apeksa i zabilježite njegovu poziciju. Pokušajte osjetiti podizanje desnog ventrikula, upotrebljavajući dlan ruke prislonjen na lijevoj parasternalnoj poziciji. Zamolite pacijenta da drži dah u ekspiraciji. Palpirajte tražeći puls na apeksu i objema stranama sternuma upotrebljavajući prste. Slušajte stetoskopom preko prekordija. Slušalice bi trebale biti nagnute lagano naprijed i udobno vam pristajati. Cijev mora biti bar 25 cm dugačka i dovoljno debela da reducira vanjske zvukove. Pobrinite se da soba bude tiha dok auskultirate. Slušajte apeks, donju lijevu sternalnu granicu, gornju lijevu i desnu sternalnu granicu zvonom, a zatim i membranom. Zatim slušajte preko karotidnih arterija i lijeve aksile. Na svakom mjestu identificirajte prvi i drugi srčani zvuk. Procijenite njegov karakter i intenzitet; zabilježite bilo kakvo razdvajanje drugog srčanog zvuka. Osjetiti karotidni prst kažiprstom kako biste primjetili bilo kakav šum. Prvi srčani zvuk je vrlo kratko prije karotidne pulsacije, s drugim srčanim zvukom koji je jasno vremenski odvojen od njega. Koncentrirajte se zatim na sistolu (interval između S1 i S2) i dijastolu (interval između S2 i S1). Tražite dodatne zvukove, a zatim i šumove. Mekani dijastolički šumovi se nekada opisuju kao "odsutnost tišine." Neka pacijent legne na lijevu stranu. Slušajte apeks upotrebljavajući lagani pritisak zvonom, kako biste uočili srednjedijastoličke i presistoličke šumove mitralne stenoze. Upitajte pacijenta da sjedi uspravno i nagne se naprijed, zatim u potpunost izdahne i zadrži dah. Slušajte preko drugog desnog interkostalnog prostora i lijevog sternalnog ruba membranom tražeći šum aortalne regurgitacije. Uvijek zabilježite karakter i intenzitet bilo kojeg šuma kojeg ste čuli. Slika: Palpacija srca. (A) Upotrijebite lijevu ruku kako biste palpirali srčani impuls. (B) Pronađite apeks prstima (recite pacijentu, ako je potrebno, da legne na lijevu stranu). © Palpirajte od apeksa prema sternumu tražeći parasternalne pulzacije.
  17. U tablici ispod navedeni su česti simptomi srčanih bolesti. Bol u prsima i neugoda Većina srčanih i perifernih vaskularnih bolesti su inicijalno asimptomatične, i ova tiha faza može trajati mnogo godina. Važno je razmotriti sve oblike nelagode, s obzirom na to da srčani problemi ne uzrokuju uvijek bol. Težina nelagode nema korelaciju sa težinom srčanog stanja. Tablica ispod ukazuje na kardiovaskularne uzroke boli u prsima, koje ćemo pobliže opisati u tekstu. Angina pectoris Angina pectoris je najčešća srčana bol. Obično je uzrokuje ishemija miokarda zbog opstrukcije toka u epikardijalnoj koronarnoj žili, ali može se pojaviti i pri stanjima kao što je aortalna stenoza ili hipertrofična kardiomiopatija koja povećava zahtjeve miokarda za kisikom. Angina se prepoznaje po svom karakteru te prema faktorima koji je potiču ili olakšavaju. Karakteristično je to bol ili tupa nelagoda koja se difuzno osjeća u sredini anteriorog prstišta, koja traje manje od 10 minuta. Pacijenti opisuju čvrstu ili pritiščuću bol, slično velikom teretu, koja se može zamijeniti s probavnim tegobama. Može se širiti niz jednu ili obje ruke i u grlo, čeljust i zube. Na nju ne utječe inspiracija, ni promjena položaja. Težina neugode nije dobar pokazatelj prognoze. Sve što pojačava snagu srčane kontrakcije, frekvenciju srca ili krvni tlak i povećava potrebu miokarda za kisikom, može pogoršati anginu. Okidači uključuju:vježbanje hladno i vjetrovito vrijeme (zbog periferne vazokonstrikcije) hodanje uzbrdo ili nošenje teškog tereta (povećava udarni volumen i krvni tlak) vježbanje nakon težeg obroka (postprandijalna angina) uzrokuju redistribuciju miokardijalnog protoka krvi. Anginu olakšavaju odmor i gliceril trinitrat, i vjerojatnije će se pojaviti rano tijekom fizičkog napora. Neki pacijenti opisuju fenomen "šetnje kroz anginu," pošto periferna vazodilatacije tjekom hodanja smanjuje opterećenje miokarda. Opisuje se relativno objektivna procjena utjecaja angine na životni stil pacijenta:Nestabilna angina je angina koja je nedavno započela ili je poprimila teži oblik, veće trajanje ili frekvenciju. Može se pojaviti s minimalnim naporom ili u odmaranju. Nestabilna angina je stanje hitnosti, kako može progradirati u infarkt miokarda; Krešendo angina se pojavljuje sve učestalije sa sve manjim okidačima, ali ne i pri odmaranju. Noćna angina pojavljuje se noću ili u ležećem položaju. Uzrokuje je povratak venske krvi ili smanjenje učinkovitosti anti-anginalnih lijekova, koji se često uzimaju ujutro i mogu prestati djelovati preko noći. Indikacija je teške bolesti koronarnih arterija. Može biti teško razlikovati anginu pectoris i ne-srčane uzroke boli u prsima, kao što je ezofagealna bol. Infarkt miokarda Simptomi infarkta miokarda su slični, ali teži i prolongiraniji nego oni angine pektoris. Drugi odlike uključuju nemir, gubitak daha i osjećaj skore smrti (angor animi). Autonomna stimulacija uzrokuje znojenje, blijedoću, mučninu, povraćanje i proljev, osobito pri inferiornom infarktu. Bol je odsutna u oko 30% pacijenata s infarktom miokarda, osobito u starijih i onih s diabetes mellitusom. Perikardijalna bol Perikardijalna bol je oštra bol u centralnom dijelu anteriornih prsa koja se pogoršava pri inspiraciji i s pokretanjem, osobito naginjanjem unaprijed. Može se zamijeniti s anginom, no i oba se stanja mogu pojaviti zajedno. Uzrokuje je upala perikardijalne vreće oko srca sekundarno infarktu miokarda, viralnoj infekciji, ili nakon operacije, ablacije katetera, angioplastike ili radioterapije. Aortalna disekcija Razdor intime zida arterije tjera krv pod visokim pritiskom da prodire u medijalni sloj, razdirući aortalni zid. Ovo je aortalna disekcija. Pojavljuje se nagla, vrlo teška, razdiruća bol (obično intraskapularno) i može se povezati s profinjenom autonomnom stimulacijom. Ako razdor zahvaća koronarne arterije ili ogranke aorte, može uzrokovati infarkt miokarda, sinkopu i fokalne neurološke znakove. Predisponirajući faktori uključuju Marfanov sindrom, tešku hipertenziju i traumu. Dispneja Kratakoća daha (dispneja) je svjesnost povećanog nagona za disanjem i normalna je pri fizičkom naporu. Patološka je ako se pojavljuje pri znatno nižem pragu nego što se očekuje. Kratkoća daha je nespecifični simptom i mogu ga uzrokovati srčana, respiratorna, neuromuskularna i metabolička stanja, ili toksini ili anksioznost. Drugi kardiovaskularni uzroci akutne dispneje uključuju emboliju pluća i aritmije. Kratkoća daha zbog ishemijske srčane bolesti ima identične percipitirajuće faktore kao angina, može se pojaviti skupa s njom i može je olakšati gliceril trinitrat. Dispneja pri zatajenju srca može biti povezana s jakim umorom. Nakupljanje tekućine u alveolama (plućni edem) pojavljuje se pri zatajenju lijevog srca zbog povećanog tlaka u lijevom atriju na kraju dijastole, što vodi do povišenog tlaka u pulmonalnim venama i kapilarama. Pacijenti s akutnim pulmonalnim edemom obično preferiraju stajati uspravno, dok je onima s pulmonalnim embolizmom obično udobnije dok leže i mogu se onesvijestiti (sinkopa) ako stoje uspravno. Postoji sustav gradiranja simptoma uzrokovanih kratkoćom daha (NYHA klasifikacija). Ortopneja Ortopneja je dispneja pri mirnom ležanju i znak je naprednog zatajenja srca. Ležanje povećava venski povratak krvi u srce i u pacijenata sa zatajenjem lijevog ventrikula može percipitirati pulmonalnu vensku kongestiju i pulmonalni edem. Težina se može gradirati prema broju jastuka koje pacijent koristi kako bi se ojećao udobno ("ortopneja s tri jastuka"). Paroksizmalna noćna dispneja Paroksizmalna noćna dispneja je gubitak, tj. gušenje koje probudi pacijenta iz sna. Ima sličan mehanizam kao i ortopneja, i uzrokuje je postupno nakupljanje alveolarne tekućine tijekom sna. Pacijenti mogu sjediti na rubu kreveta ili otvarati prozore kako bi pokušali olakšati simptome. Može se zamijeniti lako s astmom, koja također može uzrokovati noćne simptome, kao što uzrokuje i vizing, ali pacijenti sa zatajenjem srca također imaju krvavi sputum. Palpitacije Palpitacije su neočekivana svjesnost otkucaja srca. Pacijenti osjete brze, jake i nepravilne srčane impulse i opisuju ih kao lupanje, treperenje, skakanje ili preskakanje srca. Pitajte ih da tapkaju prstima kako bi pojasnili ritam. Palpitacije se mogu pojaviti u sinusnom ritmu s anksioznosti, s povremenim nepravilnostima otkucaja srca, npr. ekstrasistolama, ili s abnormalnim ritmom (aritmijama). Većina pacijenata nemaju stalnu aritmiju i ne osjete svi s aritmijom palpitacije; npr. fibrilacija atrija često uzrokuje nepravilne otkucaje srca u starijih ljudi ali rijetko uzrokuje palpitacije. Povijest bolesti pomaže u razlikovanju različitih tipova palpitacija. Pitajte za:početak i završetak (naglo ili postupno) faktore koji promoviraju palpitaciju (vježbanje, alkohol, kofein, rekreacijske ili druge droge) frekvenciju i trajanje epizoda karakter ritma (pitajte pacijenta da tapka prstima) Zdravi ljudi su povremeno svjesni svog srčanog ritma čak i pri svom normalnom (sinusnom) ritmu. Ovo je često povezano s fiziološkim stresom: primjerice, nakon vježbanja, ili kada čekaju intervju ili pregled. Češći je u krevetu noću kada su eksterni vizualni i auditivni podražaji minimalni i visceralni osjeti istaknutiji. Mršavi ljudi ga mogu primjetiti kada leže na lijevu stranu. Palpitacije se također mogu izazvati pretjeranim unosom kofeina (čaj, kava, kola) i nikotina. Pacijenti s bolesti karotidnih arterija mogu primjetiti povremeni grubi zvuk "unutar" lijeve strane glave. Česte nepravilnosti otkucaja srca Ektopični otkucaji (ekstrasistole) su benigni uzrok palpitacija u odmoru i nestaju pri vježbanju. Pacijenti mogu opisati "propuštanje otkucaja", ponekad nakon osobito jakog otkucaja srca. Ovo se pojavljuje zato što ektopični otkucaj proizvodi mali udarni volumen i nepalpabilni impuls zbog nepotpunog punjenja lijevog ventrikula. Posljedična kompenzatorna pauza vodi do prepunjavanja ventrikula i jake kontrakcije sa slijedećim otkucajem. Palpitacije zbog ustrajalih aritmija Patološki brzi otkucaji (tahiaritmije) započinju naglo, traju nekoliko minuta ili sati, te ih ne pokreću obično nervoza ili stres. Upitajte za:obiteljsku povijest preuranjenih koronarnih bolesti ili naglu smrt povijest reumatske vrućice, prethodnih srčanih udara ili drugih srčanih bolesti pušačke navike, dnevni unos kofeina ili tjedno konzumiranje alkohola bilo koje lijekove: propisane, nepropisane ili rekreacijske simptome nedavnog slabijeg zdravlja sugerira neobičan uzrok, npr. infektivni endokarditis Ako su napadi paroksizmalni zabilježite:percipitirajuće faktore, npr. vježbanje, nervozu ili stres olakšavajuće faktore, npr. zadržavanje daha ili vježbanje obilježja visokog rizika koja sugeriraju malignu ventrikularnu aritmiju, npr. presinkopa, sinkopa, jaka neugoda u prsima ili gubitak daha. Pacijenti s koronarnom arterijskom bolesti ili kardiomiopatijom imaju poseban rizik ventrikularnih aritmija. Bitno je brzo istražiti pacijente s palpitacijama ili sinkopom, kako mogu imati malignu, ali liječivu aritmiju. Sinkopa i vrtoglavica Sinkopa je gubitak svijesti. Pacijenti kojima se vrti u glavi često opisuju osjećaj "lagane glave." Raščistite kroz razgovor što točno misle. Vrtoglavicu rijetko uzrokuju srčane bolesti. Osjećaj "lagane glave", sinkopa ili presinkopa (osjećaj skorog gubitka svijesti) mogu biti kardiovaskularnog porijekla. Postoje četiri glavna uzroka:posturalna hipotenzija neurokardiogena sinkopa aritmije mehaničke opstrukcije protoka iz srca. Pacijenti s vaskularnim bolestima koje zahvaćaju karotidne i/ili vertebralne arterije mogu doći s ne-fokalnim cerebralnim simptomima zbog hipoperfuzije korteksa. Česti percipitirajući faktori uključuju okretanje glave, brzo ustajanje iz sjedećeg ili ležećeg položaja, ili početak uzimanja (ili povećanje doze) antihipertenziva. Posturalna hipotenzija Posturalna hipotenzija je pad od >20 mmHg sistoličkog krvnog tlaka u stojećem položaju. Često je uzrokuju hipovolemija, antihipertenzivi, osobito diuretici i vazodilatatori. Također je simptom autonomne neuropatije. Neurokardiogena sinkopa Ovo je skupina stanja uzrokovana abnormalnim autonomnim refleksima. Gubitak svijesti rezultira naglim usporenjem frekvencije srca (bradikardija) i/ili vazodilatacijom. Javlja se u zdravih ljudi prisiljenih na stajanje dugo vrijeme u toploj okolini ili pri bolnim ili emocionalnim stimulacijama, npr. pri pogledu na krv. Ovi pacijenti obično daju podatke o prethodnim epozodama gubitka svijesti s prethodnim osjećajem "lakoće glave," tinitusom, zamračenjem perifernog vida zbog smanjenog retinalnog dotoka krvi (retina je najosjetljiviji dio živčanog sustava na nedostatak kisika), mučninom, znojenjem i blijedim licem. Osoba zatim lagano padne na pod zbog gubitka svijesti. Ako osobu u stojećem položaju pokušavaju zadržati pogrešno informirani prolaznici, kontinuirana cerebralna hipoperfuzija može percipitirati anoksični napad. Ako se osoba pusti u ležeći položaj kako bi se pomoglo moždanoj cirkulaciji, osoba se probudi, često s crvenilom u licu zbog vazodilatacije, te mučninom i povraćanjem zbog pretjerane vagalne aktivnosti. Čestom gubitku svijesti zbog trivijalne stimulacije može biti uzrok maligni vazovagalni sindrom ili sindrom hipersenzitivnog karotidnog sinusa. U pacijenata sa sindromom hipersenzitivnog karotidnog sinusa, blagi pritisak na karotidni sinus može reproducirati simptome pokretanjem bradikardije. Aritmije Supraventrikularne tahiaritmije poput fibrilacije atrija rijetko uzrokuju sinkopu. Najčešći uzrok je bradiaritmija zbog disfunkcije sinusnog čvora (eng. sick sinus syndrome) ili atrioventrikularnog bloka, npr. Stokes-Adams napada. Lijekovi, uključujući digoksin, beta-blokatore i blokatore kalcijevih kanala, npr. verapamil, mogu pogoršati napade. Ventrikularne tahiaritmije obično uzrokuju sinkopu ili presinkopu, osobito u pacijenata s nedostatnom funkcijom lijevog ventrikula. Mehanička opstrukcija odtoka iz srca Teška stenoza aorte i hipertrofična kardiomiopatija mogu opstruirati odtok iz lijevog ventrukula. Ovo može uzrokovati sinkopu ili presinkopu, osobito pri naporu kada odtok iz srca ne može ispuniti povećane metaboličke zahtjeve. Plućni embolizam može opstruirati odtok iz desnog ventrikula, i često se propusti kao uzrok ponavljajuće sinkope. Atrijski miksom, drugi srčani tumori, i blokada ili insuficijencija umjetnih srčanih zalistaka su rijetki uzroci sinkope. Edem Edem je višak tekućine u intersticijskom prostoru, i na periferiji uzrokuje oteklinu tkiva. Edem je obično ovisan i osobito se dobro vidi na gležnjevima, donjim udovima, i preko sakruma u pacijenata koji leže. Česti uzroci uključuju zatajenje srca i vazodilatatore, ali nisu svi edemi kardijalnog porijekla. Općenito, ako jugularni venski tlak (JVP, od jugular venous pressure) nije povišen, onda edem nije kardiogeni. Uzroci unilateralnog i bilateralnog edema nogu:Unilateralni duboka venska tromboza infekcija mekog tkiva trauma nepokretnost (npr. hemiplegija) opstrukcija limfe zatajenje srca kronična venska insuficijencija hipoproteinemija (npr. nefrotički sindrom, kwashiorkor, ciroza) opstrukcija limfe (npr. tumor pelvisa, filarijaza) lijekovi (npr. nesteroidni antireumatici, nifedipin, amlodipin), opstrukcija donje šuplje vene, deficijencija tiamina (mokri beriberi) , Milroyeva bolestnepokretnost. [*]Bilateralni Drugi simptomi Ne-srčani simptomi se također pojavljuju pri srčanim bolestima. Infektivni endokarditis se može prezentirati s nespecifičnim simptomima uključujući gubitak težine, umor i noćno znojenje, a fibrilacija atrija sa simptomima cerebralne ili sistemne embolizacije (često u nogama, rukama ili unutarnjim organima).
  18. Anamneza

    ~Anamneza i status praesens~ Anamneza Senti.pdf Anamneza_MefSt.pdf Anamneza_i_Status BG.doc GENERALIJE.doc StatusPacijenta by sosimple.doc Ginekološka i akušerska anamneza.pdf Psihijatrijska_anamneza.pdfAnamneza i status praesens.pdf Otkrila Irohu pa evo malo iz testiranja izašlo ovo:
  19. Srèani šumovi

    Srčani šumovi Srcani_sumovi_i_tonovi__www.perpetuum_lab.com.hr.zip