Skoči na sadržaj




Stvori novi članak

Ako ste registrirani èlan, sve što trebate za stvaranje novog èlanka na našem Wikiju jest ideja, kliknuti "Stvori novi èlanak", i odabrati kategoriju.

Najnoviji članak

Hiperkalijemija


Hiperkalijemija (ICD-10: E87.5) je serumska koncentracija kalija veća od 5.5 mEq/L koja je rezultat viška ukupnih zaliha tjelesnog kalija ili abnormalnog pomaka kalija van stanica. Obično postoji nekoliko istodobnih faktora koji pridonose hiperkalijemiji, primjerice povećan unos kalija , lijekovi koji slabe bubrežnu ekskreciju kalija , te akutne ili kronične bubr... Oľu 22 2014 02:11


- - - - -

Bubreg


Slika u privitku: Vanjski_i_unutrasnji_izgled_bubrega.png
Vanjski i unutrašnji izgled bubrega. (A) Prikazan je desni bubreg. (B) Renalni sinus, kako se vidi kroz renalni hilus. Kako je prikazano na (A), renalni sinus sadrži pelvis renalis i bubrežne krvne žile. (C ) Anteriorna 'usna' renalnog hilusa je otklonjena kako bi se vidio pelvis renalis i vrčevi unutar renalnih sinusa. (D) Ovaj koronalni presjek kroz bubreg prikazuje unutrašnju strukturu organa. Renalne piramide sadrže sabirne cijevi i tvore srž bubrega. Renalni korteks sadrži bubrežna tjelešca. Renalne papillae (tupi vrhovi piramida) projiciraju se u manje vrčeve, u koje se otpušta urin, koji onda prolazi u velike vrčeve i pelvis renalis.

Ovoidni bubrezi otklanjaju višak vode, soli i ostatke metabolizma proteina iz krvi dok vraća nutriente i kemikalije u krv. Postavljeni su retroperitonealno na posteriornom abdominalnom zidu sa svake strane kralježnice u T12-L3 razini kralježaka. Desni bubreg obično leži lagano inferiorno od lijevog bubrega, obično zbog odnosa s jetrom. Tijekom života, bubrezi su crvenkastosmeđi, oko 10 centimetara dužine, 5 cm širine i debeli oko 2.5 cm. Superiorno, bubrezi su u odnosu s ošitom, koji ih odvaja od pleuralnih šupljina i XII. para rebara. Inferiornije, posteriorne površine bubrega su u odnosu s m. quadratusom lumborumom. Subkostalni živac, n. subcostalis, i krvne žile, te n. iliohypogastricus i n. ilioinguinalis spuštaju se dijagonalno preko posteriorne površine bubrega. Jetra, dvanaesnik i uzlazno debelo crijevo su anteriorno od desnog bubrega. Desni bubreg odvojen je od jetre recessusom hepatorenalisom. Lijevi bubreg je u odnosu sa želucem, slezenom, gušteračom, jejunumom i silaznim debelim crijevom.

Slika u privitku: Odnos_bubrega_suprarenalnih_duodenuma_i_pancreasa.png
Odnosi bubrega, nadbubrežnih žlijezda, pancreasa i duodenuma. Desna nadbubrežna žlijzda je u razini foramena omentalisa, kako pokazuje crna strelica.

Konkavni medijalni rub svakog bubrega je vertikalni urez, renalni hilus, gdje a. renalis ulazi, a v. renalis i renalni pelvis napuštaju renalni sinus. U hilusi, renalna vena je anteriorno od renalne arterije, koja je anteriorno o renalnog pelvisa. Renalni hilus je ulaz u prostor u bubregu, renalni sinus, kojeg zauzima renalni pelvis, vrčevi, krvne žile, živci i varijabilna količina masnog tkiva. Svaki bubreg ima anteriornu i posteriornu površinu, medijalni i lateralni rub, te superiorni i inferiorni pol. Ipak, zbog protruzije lumbalne kralješnice u abdominalnu šupljinu, bubrezi su koso položeni, ležeći pod određenim kutom jedan naspram drugog. Posljedično, transverzalni promjer bubrega je skraćen na nateroposteriornim radiografima. Lateralni rub svakog bubrega je konveksan, a medijalni rub konkavan na mjestu gdje su smješteni renalni sinus i pelvis. Udubljeni medijalni rub daje bubregu izgled zrna graha.

Slika u privitku: Posteriorni_abdominalni_zid.png
Prikaz posteriornog abdominalnog zida na kojem se vide velike krvne žile, bubrezi i nadbubrežne žlijezde. Većina fascije je otklonjena. Ureter prelazi preko a. iliacae odmah iza bifurkacije a. iliacae communis. Kod muškaraca, testikularne krvne žile prelaze anteriorno od uretera i pridružuju se ductusu deferensu kako bi ušle u canalis inguinalis. Aa. renales se ne vide jer leže posteriorno od renalnih vena. Lijeva bubrežna vena je pritisnuta između aorte posteriorno i a. mesentericae superior anteriorno, s tim da a. mesentericau superiorn vuče inferiorno težina crijeva.

Pelvis renalis je spljoštena ekspanzija superiornog kraja uretera. Vrh pelvisa renalisa se nastavlja na ureter. Pelvis renalis prima dva ili tri najveća bubrežna vrča, a svaki se dijeli na dva ili tri manja vrča. U svaki manji vrč se utiskuje renalna papila, vrh bubrežne piramide, iz koje se izlučije urin. Kod živih ljudi, pelvis renalis i bubrežni vrčevi su obično kolabirani. S piramidama je povezan određeni dio bubrežne kore. Režnjevi su vidljivi i na vanjskoj površini bubrega u fetusa, a postoje i dokazi da režnjevi postoje i neko vrijeme nakon rođenja.

Slika u privitku: Fascije_i_aponeuroze_paz.png
Fascije i aponeuroze abdominalnog zida u razini hilusa bubrega. (A) Na transverzalnom presjeku prikazani su odnosi mišića, aponeurotskih mišićnih ovojnica i fascija abdominalnog zida. Tri ravna mišića koja tvore lateralni zid križaju se između kompleksnih anteriornih i posteriornih aponeurotskih tvorbi koje obavijaju vertikalno položene mišiće. Anteriorni zid (ovdje disproporcionalno debeo) može se istezati. Iako je fleksibilan, posteriorni abdominalni zid nosi težinu tijela i stoga je pojačan kralješnicom i mišićima koji djeluju na nju; stoga se ne može istezati. (B) Detalji raspodjele aponeurotskih i fascijalnih slojeva posteriornog abdominalnog zida. (C ) Dimenzionalni pogled na regiju prikazanu na slici B.
  • 0

Izvori:
Izvori:
  • Marušić A., Anatomija čovjeka, Medicinska naklada, 2002.
  • Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.