Skoi na sadraj




Niste našli što tražite?

Ako niste pronašli temu koja Vas zanima, ili biste neku medicinsku temu voljeli vidjeti obraðenu na našim stranicama, slobodno nas kontaktirajte putem e-mail adrese info@perpetuum-lab.com.hr

Najnoviji èlanak

Behçetova bolest


Behçetova bolest (Morbus Behçet, ICD-10: M35.2) je multisistemski, relapsirajući, kronični vaskulitis s upalom sluznica, karakteriziran trijasom rekurentnih oralnih aftoznih ulceracija, genitalnih ulceracija i uveitisa.Behçetova bolest javlja se podjednako u muškaraca i žena, no ukupna incidencija varira diljem svijeta. U zemljama Zapada incidencija se kreće uglavom do 1 slučaj na 100 000 lju... Sij 20 2015 01:32


- - - - -

Bubreg


Slika u privitku: Vanjski_i_unutrasnji_izgled_bubrega.png
Vanjski i unutrašnji izgled bubrega. (A) Prikazan je desni bubreg. (B) Renalni sinus, kako se vidi kroz renalni hilus. Kako je prikazano na (A), renalni sinus sadrži pelvis renalis i bubrežne krvne žile. (C ) Anteriorna 'usna' renalnog hilusa je otklonjena kako bi se vidio pelvis renalis i vrèevi unutar renalnih sinusa. (D) Ovaj koronalni presjek kroz bubreg prikazuje unutrašnju strukturu organa. Renalne piramide sadrže sabirne cijevi i tvore srž bubrega. Renalni korteks sadrži bubrežna tjelešca. Renalne papillae (tupi vrhovi piramida) projiciraju se u manje vrèeve, u koje se otpušta urin, koji onda prolazi u velike vrèeve i pelvis renalis.

Ovoidni bubrezi otklanjaju višak vode, soli i ostatke metabolizma proteina iz krvi dok vraæa nutriente i kemikalije u krv. Postavljeni su retroperitonealno na posteriornom abdominalnom zidu sa svake strane kralježnice u T12-L3 razini kralježaka. Desni bubreg obièno leži lagano inferiorno od lijevog bubrega, obièno zbog odnosa s jetrom. Tijekom života, bubrezi su crvenkastosmeði, oko 10 centimetara dužine, 5 cm širine i debeli oko 2.5 cm. Superiorno, bubrezi su u odnosu s ošitom, koji ih odvaja od pleuralnih šupljina i XII. para rebara. Inferiornije, posteriorne površine bubrega su u odnosu s m. quadratusom lumborumom. Subkostalni živac, n. subcostalis, i krvne žile, te n. iliohypogastricus i n. ilioinguinalis spuštaju se dijagonalno preko posteriorne površine bubrega. Jetra, dvanaesnik i uzlazno debelo crijevo su anteriorno od desnog bubrega. Desni bubreg odvojen je od jetre recessusom hepatorenalisom. Lijevi bubreg je u odnosu sa želucem, slezenom, gušteraèom, jejunumom i silaznim debelim crijevom.

Slika u privitku: Odnos_bubrega_suprarenalnih_duodenuma_i_pancreasa.png
Odnosi bubrega, nadbubrežnih žlijezda, pancreasa i duodenuma. Desna nadbubrežna žlijzda je u razini foramena omentalisa, kako pokazuje crna strelica.

Konkavni medijalni rub svakog bubrega je vertikalni urez, renalni hilus, gdje a. renalis ulazi, a v. renalis i renalni pelvis napuštaju renalni sinus. U hilusi, renalna vena je anteriorno od renalne arterije, koja je anteriorno o renalnog pelvisa. Renalni hilus je ulaz u prostor u bubregu, renalni sinus, kojeg zauzima renalni pelvis, vrèevi, krvne žile, živci i varijabilna kolièina masnog tkiva. Svaki bubreg ima anteriornu i posteriornu površinu, medijalni i lateralni rub, te superiorni i inferiorni pol. Ipak, zbog protruzije lumbalne kralješnice u abdominalnu šupljinu, bubrezi su koso položeni, ležeæi pod odreðenim kutom jedan naspram drugog. Posljedièno, transverzalni promjer bubrega je skraæen na nateroposteriornim radiografima. Lateralni rub svakog bubrega je konveksan, a medijalni rub konkavan na mjestu gdje su smješteni renalni sinus i pelvis. Udubljeni medijalni rub daje bubregu izgled zrna graha.

Slika u privitku: Posteriorni_abdominalni_zid.png
Prikaz posteriornog abdominalnog zida na kojem se vide velike krvne žile, bubrezi i nadbubrežne žlijezde. Veæina fascije je otklonjena. Ureter prelazi preko a. iliacae odmah iza bifurkacije a. iliacae communis. Kod muškaraca, testikularne krvne žile prelaze anteriorno od uretera i pridružuju se ductusu deferensu kako bi ušle u canalis inguinalis. Aa. renales se ne vide jer leže posteriorno od renalnih vena. Lijeva bubrežna vena je pritisnuta izmeðu aorte posteriorno i a. mesentericae superior anteriorno, s tim da a. mesentericau superiorn vuèe inferiorno težina crijeva.

Pelvis renalis je spljoštena ekspanzija superiornog kraja uretera. Vrh pelvisa renalisa se nastavlja na ureter. Pelvis renalis prima dva ili tri najveæa bubrežna vrèa, a svaki se dijeli na dva ili tri manja vrèa. U svaki manji vrè se utiskuje renalna papila, vrh bubrežne piramide, iz koje se izluèije urin. Kod živih ljudi, pelvis renalis i bubrežni vrèevi su obièno kolabirani. S piramidama je povezan odreðeni dio bubrežne kore. Režnjevi su vidljivi i na vanjskoj površini bubrega u fetusa, a postoje i dokazi da režnjevi postoje i neko vrijeme nakon roðenja.

Slika u privitku: Fascije_i_aponeuroze_paz.png
Fascije i aponeuroze abdominalnog zida u razini hilusa bubrega. (A) Na transverzalnom presjeku prikazani su odnosi mišiæa, aponeurotskih mišiænih ovojnica i fascija abdominalnog zida. Tri ravna mišiæa koja tvore lateralni zid križaju se izmeðu kompleksnih anteriornih i posteriornih aponeurotskih tvorbi koje obavijaju vertikalno položene mišiæe. Anteriorni zid (ovdje disproporcionalno debeo) može se istezati. Iako je fleksibilan, posteriorni abdominalni zid nosi težinu tijela i stoga je pojaèan kralješnicom i mišiæima koji djeluju na nju; stoga se ne može istezati. (B) Detalji raspodjele aponeurotskih i fascijalnih slojeva posteriornog abdominalnog zida. (C ) Dimenzionalni pogled na regiju prikazanu na slici B.
  • 0

Izvori:
Izvori:
  • Marušiæ A., Anatomija èovjeka, Medicinska naklada, 2002.
  • Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.