Skoči na sadržaj




Niste našli što tražite?

Ako niste pronašli temu koja Vas zanima, ili biste neku medicinsku temu voljeli vidjeti obrađenu na našim stranicama, slobodno nas kontaktirajte putem e-mail adrese info@perpetuum-lab.com.hr

Najnoviji članak

Reumatoidni artritis


Reumatoidni artritis  (ICD-10: M05-M06) je kronična, sustavna autoimunosna bolest karakterizirana prvenstveno kroničnim simetričnim poliartritisom. Iako ima izrazito varijabilan tijek, najčešće su simetrično upaljeni periferni zglobovi (zapešće, metakarpofalangealni zglobovi) što vodi do progresivnog uništavanja zglobnih struktura, o... Pro 14 2014 12:39


- - - - -

Maternica


Maternica, uterus, je izdubljeni organ u obliku kruške sa zadebljanim stijenkama. U njemu se razvija embrio te kasnije kao fetus, pri čemu se njene mišićne stijenke prilagođavaju rastu fetusa i omogućuju kasnije izbacivanje tijekom porođaja. Uterus bez ploda leži u donjem dijelu zdjelice sa trupom položenim preko mokraćnog mjehura dok vrat, cervix, zauzima položaj između ravnoga crijeva i mokraćnog mjehura. Uterus odrasle žene je nagnut prema naprijed, što zovemo ''anteversio'' (zakrenut anterosuperiorno u odnosu na os vagine ili rodnice) te zakrivljen prema naprijed, što zovemo ''anteflexio'' (zakrivljen prema naprijed u odnosu na grlić maternice) tako da leži na mokraćnom mjehuru. Položaj maternice se iz tog razloga mijenja ovisno o popunjenosti mokraćnog mjehura i ravnoga crijeva. Iako može biti različite veličine, u prosjeku je duljine 7.5 cm, širine 5 cm, te debljine 2 cm. Teži otprilike 90 g. Možemo je podijeliti u dva opisna dijela: trup i vrat.

Slika u privitku: Zenski_pelvicni_organi.png
Ženski pelvični organi. (A) Pri disekciji ženskih spolnih organa, mokraćni mjehur i anteriorna zdjelica (superiorni ramus i tijela pubičnih kostiju) su presječeni koronalno i anteriorni segment je otklonjen. Na desnoj strani, tuba uterina, jajnik, ligamentum latum uteri i peritoneum koji prekriva lateralni zid zdjelice su otklonjeni kako bi se vidio ureter i a. iliaca interna. (B) Na ovoj sekciji vidi se maternica, jajnici, jajovodi i s njima povezane strukture. Ligamentum latum uteri je otklonjen na desnoj strani.

Trup maternice, tvoreći superiorne dvije trećine organa, čini svod, fundus, maternice, zaokruženi dio koji leži superiorno od otvora jajovoda. Trup leži između slojeva širokog ligamenta maternice, ligamentum latum uteri i pokretno je. Ima dvije površine: visceralnu (u odnosu sa mokraćnim mjehurom) i intestinalnu. Trup je u odnosu sa vratom preko relativnog suženja, isthmus uteri, širokog oko 1 cm.

Vrat maternice, cervix uteri, predstavlja cilindrična, relativno uska inferiorna trećina maternice, približno 2.5 cm duljine kod odrasle žene koja nije trudna.

Za opisne svrhe, možemo ga podijeliti u dva dijela: na supravaginalni dio između suženja, isthmus, i rodnice, te na vaginalni dio, koji prelazi u samu rodnicu. Zaobljeni vaginalni dio okružuje vanjski otvor maternice te je stoga sam okružen uskim prostorom, vaginalnim svodom, fornix. Supravaginalni dio je odvojen sprijeda od mokraćnog mjehura preko labavog vezivnog tkiva te straga odijeljen od ravnog crijeva preko rektouterinog zatona.

Izdubljena šupljina maternice je otprilike 6 cm duljine počevši od vanjskog otvora do svoda. Rogovi maternice, cornua, predstavljaju superolateralna područja svoda maternice, mjesta gdje se pripajaju jajovodi. Nepotpuno sraštanje embrionskih paramezonefričnih vodova, iz kojih se formira maternica, ima za rezultat razne kongenitalne anomalije (npr. dvostruku ili dvostruko rogatu maternicu). Šupljina maternice se nastavlja prema inferiorno u zavojiti kanalić vrata. Kanalić se pruža od suženja unutar trupa maternice, anatomskog unutarnjeg otvora preko supravaginalnog i vaginalnog dijela vrata, te je u komunikaciji sa rodnicom preko vanjskog otvora. Šupljina maternice (podrobnije, cervikalni kanal) te šupljina rodnice zajedno predstavljaju porođajni kanal, kroz kojeg fetus prolazi na kraju majčine trudnoće.

Stijenka trupa maternice je sastavljena od tri omotača, ili sloja:
  • Perimetrium - serozni ili vanjski serozni sloj - sačinjen je od peritoneja kojega podupire tanak sloj vezivnog tkiva.
  • Myometrium - središnji sloj od glatkog mišićja - postaje uvelike razvučen (širok, a tanak) tijekom trudnoće. Glavne grane krvnih žila i živaca se nalaze unutar tog sloja. Tijekom porođaja se kontrakcija miometrija postiže hormonskom regulacijom u intervalima smanjivanja duljine kako bi se proširio otvor vrata maternice te ispustili fetus i posteljica. Za vrijeme menstruacije se kontrakcije miometrija mogu očitovati kao grčevi.
  • Endometrium - unutarnji mukozni sloj - je čvrsto pripojen uz susjedni miometrij. Endometrij je aktivno uključen u mesntruacijski ciklus, te dolazi do promjena u njegovoj strukturi kod svake pojedine faze ciklusa. U slučaju začeća, blastocista se implantira u stijenku endometrija; ukoliko ne dođe do začeća, unutarnja površina ovog sloja se odbaci putem menstruacijske krvi.
Količina mišićnog tkiva u vratu maternice je znatno manja nego u trupu maternice. Vrat je većinom fibrozan i sačinjen od kolagena s manjom količinom glatkog mišićja i elastina.


Ligamenti maternice

Izvana, ligamenti jajnika se pripajaju na maternicu posteroinferiorno u odnosu na mjesta pripoja jajovoda za maternicu. Kružni ligament maternice, ligamentum teres uteri, se pripaja anteronferiorno u odnosu na to mjesto pripoja. Ova dva ligamenta su ostaci ovarijskog gubernakula, zbog odnosa u postanku gonada te mijenjanju njihova položaja sa mjesta razvijanja na stražnjoj abdominalnoj stijenci do konačnog položaja.

Široki ligament, ligamentum latum uteri, maternice je zapravo dvostruki peritonej (mezenterij) koji se pruža sa postraničnih strana maternice na lateralne stijenke i dno zdjelice. Ligament pomaže u održavanju stalnog položaja maternice. Dva sloja širokog ligamenta su međusobno ujednačeni pri slobodnom rubu koji okružuje jajovod. Postranično se peritonej širokog ligamenta produžuje superiorno kao suspenzorni ligament jajnika, ligamentum suspensorium ovarii. Između slojeva širokog ligamenta na svakoj strani maternice, ligament jajnika leži posterosuperiorno a kružni ligament leži anteroinferiorno. Jajovod leži u anterosuperiornom slobodnom rubu širokog ligamenta, unutar malenog mezenterija kojeg nazivamo mesosalpinx. Slično tome, jajnik leži unutar malenog mezenterija kojeg nazivamo mesoovarium, na stražnjem prikazu širokog ligamenta. Najveći dio širokog ligamenta, inferiorno od mezosalpinksa i mezoovarija, koji služi kao mezenterij za samu maternicu, se naziva mesometrium.

Maternica je sabijena struktura smještena u središtu šupljine zdjelice. Glavni potpornji maternice koji ju drže u tom položaju su pasivni i aktivni, odnosno dinamički. Dinamička potpora maternice ostvarena je putem dijafragme zdjelice. Njezin tonus tijekom sjedenja i stajanja te aktivna kontrakcija tijekom perioda povećanog intraabdominalnog tlaka (kihanje, kašljanje, etc.) se prenosi kroz okolne zdjelične organe i endopelvičnu fasciju kojom su obloženi. Pasivna potpora maternice je omogućena po samom položaju kojim ona normalno leži u anteverziji i antefleksiji na gornjem dijelu mokraćnog mjehura. Kada je povećan intraabdominalni tlak, maternica još više priliježe uz mokraćni mjehur. Vrat je najmanje pomični dio maternice zbog pasivne potpore koju pružaju pripojena zadebljanja endopelvične fascije (ligamenti), koji također mogu sadržavati nešto glatkog mišićja:
  • Transverzalni vratni (kardinalni) ligamenti pružaju se od vrata i lateralnih dijelova svoda vagine prema lateralnim stijenkama zdjelice.
  • Sakrouterini ligamenti prolaze superiorno i blago posteriorno sa strana vrata prema sredini križne kosti; palpabilni su prilikom rektalnog pregleda.
Zajedno aktivni i pasivni potporni dijelovi drže maternicu u središnjem položaju zdjelice te se odupiru slučaju da maternica sklizne ili da bude progurana u rodnicu.


Relativni položaj maternice

Peritonej prekriva maternicu sprijeda (anteriorno) i odozgo (superiorno), osim vrata maternice. Peritonej prelazi sprijeda sa maternice na mokraćni mjehur te straga sa stražnjeg dijela svoda rodnice na ravno crijevo. Anteriorno, trup maternice je odvojen od mokraćnog mjehura preko vezikouterinog zatona, excavatio vesicouterina, gdje peritonej prelazi sa maternice na stražnji rub gornje površine mokraćnog mjehura. Posteriorno, trup maternice i supravaginalni dio vrata su odvojeni od sigmoidnog kolona preko sloja peritoneja i peritonealnom šupljinom te od ravnog crijeva, rectum, preko rektouterinog zatona, excavatio rectouterina. Lateralno, arterija maternice križa ureter superiorno, kraj samog vrata.

Sažetak okolnih odnosa maternice:
  • Anteriorno (anteroinferiorno spram njezinog normalnog anteverzijskog položaja): vezikouterini zaton i gornja površina mokraćnog mjehura; supravaginalni dio vrata je u odnosu sa mokraćnim mjehurom te odvojen od njega samo fibroznim vezivnim tkivom.
  • Posteriorno: rektouterini zaton sadrži zavoje tankog crijeva te anteriornu površinu ravnog crijeva; jedino se ovdje visceralna pelvična fascija koja spaja ravno crijevo i maternicu odupire povećanju intraabdominalnog tlaka
  • Lateralno: peritonealni široki ligament koji drži krajeve trupa maternice te transverzalni vratni ligamenti fascije na svakoj strani vrata i rodnice; u prijelazu između dva ligamenta prolaze mokraćovodi, ureteri, prema anteriorno i pomalo superiorno u odnosu na lateralni dio vaginalnog svoda te inferiorno u odnosu na arterije maternice, aa. uterinae, obično otprilike 2 cm lateralno u odnosu na supravaginalni dio vrata.

Arterijska opskrba maternice

Slika u privitku: Prokrvljenost_vagine,_maternice_i_jajnika.png
Krvna opskrba i venska drenaža vagine, maternice i jajnika. Otklonjen je široki ligament maternice, ligamentum latum uteri, kako bi se prikazale anastomotske grane a. ovaricae, ogranka aorte, i a. uterinae, ogranka a. iliacae internae koja prokrvljuje jajnik, tubu uterinu i maternicu. Vene slijede sličan uzorak, retrogradno od arterija, ali su pleksiformnije, uključujući plexus pampiniformis povezan s jajnicima i uterine i vaginalne pleksuse (zajedno, uterovaginalni pleksus).

Krvna opskrba maternice potječe uglavnom od materničnih arterija, aa. uterinae, uz potencijalnu kolateralnu opskrbu putem arterija jajnika, aa. ovaricae.


Venska i limfna drenaža maternice

Maternične vene ulaze u široki ligament zajedno sa arterijama te formiraju venozni pleksus maternice na svakoj strani vrata. Vene materničnog pleksusa se odvode u unutarnje ilijačke vene.

Slika u privitku: Limfna_drenaza_unutr_zenskih_spolnih_organa.png
Limfna drenaža unutrašnjih ženskih spolnih organa. Strelice prikazuju tok limfe.

Limfne žile iz maternice se odvode u više smjerova, a pružaju se uz žile koje ju opskrbljuju i uz ligamente koji su pripojeni uz:
  • Većina limfnih žila sa svoda i gornjeg dijela trupa maternice prolazi uz žile opskrbnice jajnika do lumbalnih limfnih čvorova; no neke se žile svoda, naročito one koje su blizu ulaza u jajovode, i one blizu mjesta pripoja kružnih ligamenata, pružaju duž duljine kružnih ligamenata maternice do površinskih ingvinalnih limfnih čvorova.
  • Limfne žile sa većine trupa maternice te i neke sa vrata prolaze unutar širokog ligamenta do vanjskih ilijačkih limfnih čvorova.
  • Limfne žile sa materničnog vrata također prolaze duž materničnih krvinh žila, unutar transverzalnih vratnih ligamenata, do unutarnjih ilijačkih limfnih čvorova, te duž sakrouterinih (sakrogenitalnih) ligamenata do sakralnih limfnih čvorova.

Inervacija maternice

Slika u privitku: Inervacija_zenskih_unutrasnjih_spolnih_organa.png
Inervacija ženskih unutrašnjih spolnih organa. Pelvični splanhnički živci, polazeći od S2-S4 anteriornih korijenova, daju parasimpatička motorička vlakna za maternicu i vaginu (i vazodilatacijska vlakna ze erektilna tkiva klitorisa i vestivularnog bulbusa; nije prikazano na slici). Presinaptička simpatička vlakna premošćuju truncus sympatheticus i prolaze kroz lumbalne splanhničke živce do sinapsis postsinaptičkim vlaknima u prevertebralnim ganglijima; zatim vlakna putuju kroz superiorni i inferiorni hipogastrički pleksus do pelvičnih organa. Visceralna aferentna vlakna koja provode osjet boli iz intraperitonealnih struktura (kao što je tijelo maternice) putuju sa simpatičkim vlaknima do T12-L2 spinalnih ganglija. VIsceralna aferentna vlakna koja provode bol iz subperitonealnih struktura, kao što su cerviks maternice i rodnica (porodiljni kanal), putuju sa parasimpatičkim vlaknima u S2-S4 spinalne ganglije. Somatski osjet s otvora vagine također prolazi u S2-S4 spinalne ganglije putem pudendalnog živca. Uz to, mišićne kontrakcije maternice se potiču hormonski.



Vidi još: Inervacija vagine i uterusa



Sažetak

Oblikom koji podsjeća na krušku, maternica je organ u koju se implantira blastocista (rani embrio) te se tako razvija u odraslog embrija te kasnije kao fetus. Iako joj se veličina i proporcije mijenjaju tijekom različitih razdoblja života, maternica bez ploda se sastoji od trupa i vrata, podijeljenih sa relativnim suženjem. Maternica ima troslojnu stijenku sastavljenu od:
  • unutarnjeg (vaskularnog i sekretornog) endometrija, koji podliježe cikličkim promjenama uslijed pripreme za implantaciju te ljuštenjem u slučaju kada do toga ne dođe;
  • hormonski stimulirani miometrij od glatkog mišićja, koji proširuje cervikalni kanalić te izbacuje fetus tijekom porođaja;
  • visceralni peritonej (perimetrium), koji prekriva veći dio svoda i trupa (osim nepokrivenog područja uz sam mokraćni mjehur) te se nastavlja bilateralno kao široki ligament (mesometrium).

Maternica je normalno antevertirana i antefleksirana tako da joj težinu većinom preuzima mokraćni mjehur. Značajnu pasivnu potporu pružaju joj i transverzalni cervikalni ligamenti te aktivnu potpuru koju pružaju mišići dna zdjelice. Maternična arterija opskrbljuje maternicu te i posteljicu tijekom trudnoće. Krv iz maternice se odvodi u uterovaginalni venski pleksus a limfa do svih glavnih čvorova zdjelice, dok se dijelovi koji se pružaju niz oble ligamente odvode to površinskih ingvinalnih čvorova.
  • 0

Izvori:
Izvori:
  • Marušić A., Anatomija čovjeka, Medicinska naklada, 2002.
  • Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.
  • Križan Z., Kompendij anatomije čovjeka III. dio, Školska Knjiga, Zagreb, 1997.