Skoči na sadržaj




Stvori novi članak

Ako ste registrirani èlan, sve što trebate za stvaranje novog èlanka na našem Wikiju jest ideja, kliknuti "Stvori novi èlanak", i odabrati kategoriju.

Najnoviji članak

Hipofiza


Hipofiza (lat. hypophysis, glandula pituitaria) je endokrina žlijezda veličine zrna graška i težine 0.5 grama (dimenzija oko 10x13x6 mm). Izgleda kao izbočina hipotalamusa na bazi mozga, smještena u koštanoj šupljini (sella turcica - “tursko sedlo”) koju pravi sfenoidna kost i prekrivena je naborom tvrde moždane ovojnice (diaphragma sel... Srp 04 2014 06:04


- - - - -

Mokraćni mjehur


Mokraćni mjehur, vesica urinaria, šuplji organ sa snažnim mišićnim zidovima, je karakterističan po svojoj sposobnosti proširivanja. On je privremeni spremnik urina i varijabilan je u svojoj veličini, obliku, poziciji i odnosima spram svojeg sadržaja i stanja susjednih organa. Prazan mokraćni mjehur u odraslih osoba smješten je u maloj zdjelici, djelomično superiorno i djelomično posteriorno u odnosu na pubične kosti. Od tih kosti je odijeljen potencijalnim retropubičnim prostorom (klinički Retzius) i leži većinom inferiorno u odnosu na peritoneum, ostavljajući pubične kosti i pubičnu simfizu anteriorno, a pubično dno posteriorno. Mokraćni mjehur je relativno slobodan unutar ekstraperitonealnog potkožnog masnog tkiva izuzev vrata kojeg čvrsto drže lateralni ligamenti mjehura i arcus tendineus zdjelične fascije posebice njegove anteriorne komponente, ligamentum puboprostaticum u muškaraca i ligamentum pubovesicale u žena.

Slika u privitku: Vesica_urinaria.png
Mokraćni mjehur i prostatički dio uretre. (A) Mjehur novorođenčeta ima fuziformni oblik i leži gotovo u potpunosti u abdominalnoj šupljini, iznad gornjeg pelvičnog otvora. (B) Na ovom crtežu odraslog mokraćnog mjehura i prostate vidi se njihova zdjelična lokacija i površine mjehura. (C ) Na ovom crtežu vidi se posteriorni dio muške zdjelice diseciran koronalno u ravnini prostatičke uretre, m.obturator internus tvori zdjelične zidove, a m.levator ani podupire prostatu i mokraćni mjehur.

Anatomski, mokraćni mjehur dijeli se na tri dijela:
  • fundus vesicae
  • corpus vesicae
  • apex vesicae
Fundusu pripadaju široki, donji i stražni dio mjehura, corpusu srednji dio, a apexu vrh mjehura koji je upravljen gore i naprijed.

Možemo razlikovati dvije površine; facies symphysialis okrenutu ka simfizi i facies intestinalis koja gleda ka tankom crijevu.

U unutrašnjosti mjehura razlikujemo jedan parni i jedan neparni otvor. Ostium ureteris dextrum et sinistrum su otvori uretera u dorzalnoj stijenci mokraćnog mjehura. Ostium urethrae internum se nalazi ispod i ispred njih u medijanom položaju. Spojnice tih triju otvora omeđuju trokutasto polje, trigonum vesicae, kojem stijenka ima specifičnu građu.

U novorođenčadi i djece mokraćni mjehur se nalazi abdominalno čak i kad je prazan. Obično odlazi u prostor velike zdjelice do dobi od 6 godina, međutim nije u potpunosti lociran unutar male zdjelice do iza puberteta. Prazni mjehur u odrasle osobe leži skoro u potpunosti u maloj zdjelici, njegova superiorna površina u razini je sa superiornom granicom pubične simfize. Kako se mjehur puni, počinje prodirati u veliku zdjelicu penjući se unutar ekstraperitonealnog masnog tkiva anteriornog abdominalnog zida. U nekih ljudi puni mjehur može dosegnuti i razinu pupka.

Pri kraju mikturicije (uriniranja) mjehur normalne odrasle osobe virtualno ne sadrži urin. Kada se isprazni, mjehur je izgledom tetraedalan i s vanjske strane ima vrh, tijelo, fundus i vrat. Četiri površine mjehura (superiorna, dvije inferolateralne i posteriorna) su najuočljivije kada se gledaju na praznom, kontrahiranom mjehuru koji je otklonjen s kadavera, te tada mjehur ima izgled broda.

Vrh mjehura usmjeren je prema superiornom rubu pubične simfize kada je mjehur prazan. Fundus nalazi se nasuprot vrhu, a tvori ga konveksni posteriorni zid. Tijelo mjehura je veći dio mjehura između vrha i fundusa. Fundus i inferolateralne površine sastaju se inferiorno na vratu mjehura.

Ležište mjehura tvore strukture koja ga direktno dodiruju. Sa svake strane, pubične kosti i fascija koje prekrivaju m. levator ani i m. superior obturator internus dodiruju inferolateralne površine mjehura. Samo superiornu površinu prekriva peritoneum. Posljedično, kod muškaraca je fundus odvojen od rektuma centralno samo fascijalnim rektovezikalnim septumom i lateralno seminalnim žljezdama i ampulom ductusa deferensa; kod žena je u direktnom dodiru sa superoanteriornim zidom vagine. Mjehur je obavijen rahlim vezivnim tkivom visceralne fascije.

Stijenka mokraćnog mjehura je građena od 5 slojeva: tunica mucosa, tela submucosa, tunica muscularis, tela subserosa, tunica serosa.

Tunica mucosa i tela submucosa. Površni sloj sluznice čini mnogoslojni prijelazni epitel koji omogućava rastezanje mjehura. Tela submucosa omogućava stvaranje nabora u praznom mjehuru, dok u trigonumu vesicase manjka. Uvula vesicae je splet krvnih kapilara na ostiumu urethrae internuma koji sprječava otjecanje mokraće.

Tunica muscularis ima 3 sloja mišića. Prvi sloj su longitudinalni mišići koji tvore m. sphincter vesicae na izlazu iz mjehura te m. pubovesicalis čija vlakna se odvajaju od mjehura i pristupaju na unutarnju površinu simfize. Pri kontrakciji taj mišić povlači prednje omeđenje ušća prema ventralno, čime oslobađa izlaz iz mjehura. Sva tri sloja mišićnice tvore m. detrusor. Uloga mu je pražnjenje mjehura.

Tela subseroza i tunica seroza. Oblaže apex i stražnju stijenku mjehura.

Dakle, stijenke mokraćnog mjehura sastoje se uglavnom od detruzorskog mišića. Prema vratu muškog mjehura mišićna vlakna tvore nevoljni unutrašnji uretralni sfinkter. Ovaj sfinkter se kontrahira tijekom ejekulacije kako bi se spriječila retrogradna ejakulacija (ejakulacijski refluks) sjemena u mjehur. Pokoje mišićno vlakno teče radijalno i pomaže otvaranju unutrašnjeg uretralnog otvora. Kod muškaraca, mišićna se vlakna u vratu mjehura nastavljaju na fibromuskularno tkivo prostate, dok se kod žena ta vlakna nastaljaju na mišićna vlakna stijenke uretre. Uretralni otvori i unutrašnji uretralni otvor su na rubovima trokuta mjehura. Uretralne otvore okružuju petlje detruzorske muskulature koja se steže kada se mjehur kontrahira kako bi pomogli sprečavanju refluksa urina u ureter. Uvula mjehura je malo uzvišenje trokuta; obično je prominentnije kod starijih muškaraca zbog povećanja posteriornog režnja prostate.


Topografska anatomija mjehura u žena

Fundus vesicae je orijentiran prema dolje i nazad. Straga je u odnosu sa vratom maternice i rodnicom. Bočni dijelovi mjehura su u odnosu sa dijafragmom pelvis. Prostor između apexa vesicae i simfize se naziva spatium retropubicum. Fiksacijski aparat predstavljaju ligg. pubovesicalia i ligg. rectovesicalia koji mogu imati i mišićna vlakna. S lateralnom stijenkom zdjelice mjehur spajaju vezivni tračci koji čine paracystium.


Topografija u muškaraca

Fundus vesicae je okrenut prema dolje i nazad. Straga je u odnosu sa prostatom, sjemenim mjehurićima i krajnjim dijelovima sjemenovoda. Između desnog i lijevog sjemenovoda fundus je u odnosu sa rectumom. Mokraćni mjehur muškarca je povezan i s prostatom koja leži ispod njega uz već navedene ligamente kao fiksacijski aparat kod žena.
  • 0

Izvori:
Izvori:
  • Marušić A., Anatomija čovjeka, Medicinska naklada, 2002.
  • Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.
  • Križan Z., Kompendij anatomije čovjeka III. dio, Školska knjiga, Zagreb, 1997.