Skoči na sadržaj




Stvori novi članak

Ako ste registrirani èlan, sve što trebate za stvaranje novog èlanka na našem Wikiju jest ideja, kliknuti "Stvori novi èlanak", i odabrati kategoriju.

Najnoviji članak

Hipofiza


Hipofiza (lat. hypophysis, glandula pituitaria) je endokrina žlijezda veličine zrna graška i težine 0.5 grama (dimenzija oko 10x13x6 mm). Izgleda kao izbočina hipotalamusa na bazi mozga, smještena u koštanoj šupljini (sella turcica - “tursko sedlo”) koju pravi sfenoidna kost i prekrivena je naborom tvrde moždane ovojnice (diaphragma sel... Srp 04 2014 06:04


- - - - -

Palčana kost


Palčana kost, radius, je lateralna i kraća kost od dvije kosti podlaktice.

Njezin proksimalni kraj sastoji se od kratke glave (caput radii), vrata (collum radii) i medijalno usmjerene hrapavosti (tuberositas radii). Proksimalno, glatka superiorna površina glave radiusa je konkavna za uzglobljenje s glavicom nadlaktične kosti tijekom fleksije i ekstenzije lakatnog zgloba. Glavu okružuje glatka zglobna ploha, circumferentia articularis, koja dolazi u dodir s radijalnim urezom lakatne kosti i s prstenastom svezom. Vrat radiusa je suženje distalno od glave. Ovalna tuberositas radii nalazi se distalno od medijalnog dijela vrata i ograničuje proksimalni kraj (glavu i vrat) radiusa od tijela. Za hrapavost se hvata m. biceps brachii.

Slika u privitku: Desni_radius_i_ulna.png
Desni radius i ulna. (A i B) Radius i ulna su prikazani u uzglobljenom položaju, povezani interoseoznom membranom. (C i D) Dijelovi distalnih krajeva kostiju podlaktice uključuju usjeke za tetive; dorzalno izbočenje radiusa (koje se upotrebljava poput poluge); i zglobne površine za uzglobljenje sa (1) međusobno (incisura ulnaris radii, zglobna površina glave ulnae), (2) zglobnim diskom (ulna), i (3) proksimalnim karpalnim kostima (radius). (E) Na poprečnom presijeku, tijela radiusa i ulne izgledaju gotovo kao međusobna slika u zrcalu njihovih srednjih i distalnih trećina.

Tijelo radiusa, corpus radii, ima tri strane - prednju, facies anterior, koju karakterizira hranidbeni otvor, stražnju, facies posterior, i lateralnu stranu, facies lateralis, na kojoj je hrapavost, tuberositas pronatoria, za hvatište m. pronator teresa. Tijelo radiusa ima i tri ruba, margo anterior, margo posterior i medijalni rub, margo interosseus - oštar jer se za njega veže međukoštana ovojnica. Za razliku od tijela ulne, tijelo radiusa postupno se povećava prema distalnom kraju. Distalni kraj radiusa je u principu četverostran kada se prereže transverzalno. Njegova medijalna površina tvori konkavitet, incisuru ulnaris radii, u kojem je smještena glava ulnae. lateralna površina se izbočuje poput grebena, završavajući distalno kao processus styloideus radii, za koji se hvataju sveze i tetiva brahioradijalnog mišića. Radijalni stiloidni nastavak je veći nego stiloidni nastavak ulne te se pruža distalnije. Taj je podatak bitan klinički pri prijelomu palčane i/ili lakatne kosti. Sa stražnje strane radiusa se izbočuje kvržica, tuberculum dorsale, a leži između plitkih usjeka, sulci tendineum musculorum extensorum, za prolazak tetiva lateralne i stražnje skupine mišića podlaktice.

Distalno tijelo završava zglobnom plohom za kosti pešća koja se naziva facies articularis carpalis. Ta zglobna ploha je obično podijeljena grebenom u dva dijela, lateralni za čunasta kost, os scaphoideum, i medijalni za polumjesečastu kost, os lunatum.

Glavnina dužine tijela radiusa i ulne su trokutasti u presijeku, sa okruglastom, prema površini usmjerenom bazom i kratkim, prema unutra usmjerenim vrhom. Vrh tvori dio oštrog interoseoznog ruba radiusa ili ulne na koji se hvata tanka, fibrozna međukoštana membrana podlaktice, membrana interossea. Najveći dio međukoštane membrane teku koso, polazeći inferiorno od radiusa dok se kreću medijalno prema ulni. Stoga su u položaju u kojemu mogu prenositi sile primijenjene na radius (preko ruku) s radiusa na ulnu, kako bi se te sile dalje prenijele na humerus.

Dijafiza radiusa počinje okoštavati kada i druge kosti, u osmom tjednu embrionalnog razvoja. Proksimalna epifiza sraste s dijafizom između 14. i 17. godine, a distalna epifiza između 20. i 25. godine.



Prijelomi radiusa i ulne

Frakture radiusa i ulne su obično rezultat teške ozljede. Izravna ozljeda obično rezultira transverzalnim frakturama u istoj razini, obično na srednjoj trećini kostiju. Izolirani prijelomi radiusa i ulne se također događaju. Zbog toga što su tijela ovih kostiju čvrsto povezana međukoštanom membranom, fraktura jedne kosti vjerojatno je povezana s dislokacijom najbližeg zgloba.

Fraktura distalnog kraja radiusa je čest prijelom kod odraslih ljudi starijih od 50 godina, te se češće događa kod žena jer su njihove kosti češće oslabljenje osteoporozom. Potpuna transverzalna fraktura distalna 2 cm radiusa nazica se Colles fraktura - najčešći oblik frakture podlaktice. Distalni fragment se iščaši dorzalno i često je prelomljen u više dijelova. Fraktura je rezultat prisilne dorzofleksije ruke, obično nastaje kao posljedica pokušaja olakšavanja pada ispružanjem gornjeg uda. Često je ulnarni stiloidni nastavak odlomljen. Normalno se radijalni stiloidni nastavak pruža distalnije nego ulnarni; posljedično, kada se dogodi Collesova fraktura, ovaj se odnos obrne zbog skraćivanja radijusa. Kliničko stanje se često naziva 'deformacijom srebrne vilice' (eng. dinner/silver fork deformation), zbog posteriornog nagiba podlaktice proksimalno od zapešća i normalne anteriorne svijenosti opuštene ruke. Posteriorni prevoj nastaje zbog posteriornog iščašenja distalnog fragmenta radiusa.

Slika u privitku: Colles_fraktura.png
Kada se distalni kraj radiusa prelomi kod djece, linija frakture može se širiti kroz distalnu epifiznu ploču. Ozljede epifizne kosti su česte kod starije djece zbog učestalog padanja pri kojemu se sile prenose sa šake na radius i ulnu. Cijeljenje može rezultirati abnormalnim sraštanjem epifizalne ploče i ometanjem radijalnog rasta.

Tipična anamneza bolesnika s Colles frakturom uključuje oklizivanje ili spoticanje, te u pokušaju da se ublaži pad, pad na na ispruženu podlakticu i proniranu šaku. Zbog obilne opskrbe krvi distalnog dijela radiusa, cijeljenje kosti je obično uspješno.



Sažetak

Ulna i radius zajedno čine drugi dio gornjeg uda (prvi dio je humerus). Zbog toga što je podlaktica jedinica koju tvore dvije paralelne kosti, a radius se može rotirati oko ulne, supinacija i pronacija ruke su moguće tijekom fleksije lakta. Proksimalno, veća medijalna ulna tvori primarni zglob sa humerusom, dok distalno, kraći lateralni radius tvori primarno zglob sa šakom preko zapešća. Jer ulna ne doseže zapešće, sile koje prima šaka prenose se s radiusa na ulnu putem međukoštane membrane.
  • 0

Izvori:
Izvori:
  • Marušić A., Anatomija čovjeka, Medicinska naklada, 2002.
  • Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.