Skoi na sadraj




Niste našli što tražite?

Ako niste pronašli temu koja Vas zanima, ili biste neku medicinsku temu voljeli vidjeti obraðenu na našim stranicama, slobodno nas kontaktirajte putem e-mail adrese info@perpetuum-lab.com.hr

Najnoviji èlanak

Behçetova bolest


Behçetova bolest (Morbus Behçet, ICD-10: M35.2) je multisistemski, relapsirajući, kronični vaskulitis s upalom sluznica, karakteriziran trijasom rekurentnih oralnih aftoznih ulceracija, genitalnih ulceracija i uveitisa.Behçetova bolest javlja se podjednako u muškaraca i žena, no ukupna incidencija varira diljem svijeta. U zemljama Zapada incidencija se kreće uglavom do 1 slučaj na 100 000 lju... Sij 20 2015 01:32


- - - - -

Palèana kost


Palèana kost, radius, je lateralna i kraæa kost od dvije kosti podlaktice.

Njezin proksimalni kraj sastoji se od kratke glave (caput radii), vrata (collum radii) i medijalno usmjerene hrapavosti (tuberositas radii). Proksimalno, glatka superiorna površina glave radiusa je konkavna za uzglobljenje s glavicom nadlaktiène kosti tijekom fleksije i ekstenzije lakatnog zgloba. Glavu okružuje glatka zglobna ploha, circumferentia articularis, koja dolazi u dodir s radijalnim urezom lakatne kosti i s prstenastom svezom. Vrat radiusa je suženje distalno od glave. Ovalna tuberositas radii nalazi se distalno od medijalnog dijela vrata i ogranièuje proksimalni kraj (glavu i vrat) radiusa od tijela. Za hrapavost se hvata m. biceps brachii.

Slika u privitku: Desni_radius_i_ulna.png
Desni radius i ulna. (A i B) Radius i ulna su prikazani u uzglobljenom položaju, povezani interoseoznom membranom. (C i D) Dijelovi distalnih krajeva kostiju podlaktice ukljuèuju usjeke za tetive; dorzalno izboèenje radiusa (koje se upotrebljava poput poluge); i zglobne površine za uzglobljenje sa (1) meðusobno (incisura ulnaris radii, zglobna površina glave ulnae), (2) zglobnim diskom (ulna), i (3) proksimalnim karpalnim kostima (radius). (E) Na popreènom presijeku, tijela radiusa i ulne izgledaju gotovo kao meðusobna slika u zrcalu njihovih srednjih i distalnih treæina.

Tijelo radiusa, corpus radii, ima tri strane - prednju, facies anterior, koju karakterizira hranidbeni otvor, stražnju, facies posterior, i lateralnu stranu, facies lateralis, na kojoj je hrapavost, tuberositas pronatoria, za hvatište m. pronator teresa. Tijelo radiusa ima i tri ruba, margo anterior, margo posterior i medijalni rub, margo interosseus - oštar jer se za njega veže meðukoštana ovojnica. Za razliku od tijela ulne, tijelo radiusa postupno se poveæava prema distalnom kraju. Distalni kraj radiusa je u principu èetverostran kada se prereže transverzalno. Njegova medijalna površina tvori konkavitet, incisuru ulnaris radii, u kojem je smještena glava ulnae. lateralna površina se izboèuje poput grebena, završavajuæi distalno kao processus styloideus radii, za koji se hvataju sveze i tetiva brahioradijalnog mišiæa. Radijalni stiloidni nastavak je veæi nego stiloidni nastavak ulne te se pruža distalnije. Taj je podatak bitan klinièki pri prijelomu palèane i/ili lakatne kosti. Sa stražnje strane radiusa se izboèuje kvržica, tuberculum dorsale, a leži izmeðu plitkih usjeka, sulci tendineum musculorum extensorum, za prolazak tetiva lateralne i stražnje skupine mišiæa podlaktice.

Distalno tijelo završava zglobnom plohom za kosti pešæa koja se naziva facies articularis carpalis. Ta zglobna ploha je obièno podijeljena grebenom u dva dijela, lateralni za èunasta kost, os scaphoideum, i medijalni za polumjeseèastu kost, os lunatum.

Glavnina dužine tijela radiusa i ulne su trokutasti u presijeku, sa okruglastom, prema površini usmjerenom bazom i kratkim, prema unutra usmjerenim vrhom. Vrh tvori dio oštrog interoseoznog ruba radiusa ili ulne na koji se hvata tanka, fibrozna meðukoštana membrana podlaktice, membrana interossea. Najveæi dio meðukoštane membrane teku koso, polazeæi inferiorno od radiusa dok se kreæu medijalno prema ulni. Stoga su u položaju u kojemu mogu prenositi sile primijenjene na radius (preko ruku) s radiusa na ulnu, kako bi se te sile dalje prenijele na humerus.

Dijafiza radiusa poèinje okoštavati kada i druge kosti, u osmom tjednu embrionalnog razvoja. Proksimalna epifiza sraste s dijafizom izmeðu 14. i 17. godine, a distalna epifiza izmeðu 20. i 25. godine.



Prijelomi radiusa i ulne

Frakture radiusa i ulne su obièno rezultat teške ozljede. Izravna ozljeda obièno rezultira transverzalnim frakturama u istoj razini, obièno na srednjoj treæini kostiju. Izolirani prijelomi radiusa i ulne se takoðer dogaðaju. Zbog toga što su tijela ovih kostiju èvrsto povezana meðukoštanom membranom, fraktura jedne kosti vjerojatno je povezana s dislokacijom najbližeg zgloba.

Fraktura distalnog kraja radiusa je èest prijelom kod odraslih ljudi starijih od 50 godina, te se èešæe dogaða kod žena jer su njihove kosti èešæe oslabljenje osteoporozom. Potpuna transverzalna fraktura distalna 2 cm radiusa nazica se Colles fraktura - najèešæi oblik frakture podlaktice. Distalni fragment se išèaši dorzalno i èesto je prelomljen u više dijelova. Fraktura je rezultat prisilne dorzofleksije ruke, obièno nastaje kao posljedica pokušaja olakšavanja pada ispružanjem gornjeg uda. Èesto je ulnarni stiloidni nastavak odlomljen. Normalno se radijalni stiloidni nastavak pruža distalnije nego ulnarni; posljedièno, kada se dogodi Collesova fraktura, ovaj se odnos obrne zbog skraæivanja radijusa. Klinièko stanje se èesto naziva 'deformacijom srebrne vilice' (eng. dinner/silver fork deformation), zbog posteriornog nagiba podlaktice proksimalno od zapešæa i normalne anteriorne svijenosti opuštene ruke. Posteriorni prevoj nastaje zbog posteriornog išèašenja distalnog fragmenta radiusa.

Slika u privitku: Colles_fraktura.png
Kada se distalni kraj radiusa prelomi kod djece, linija frakture može se širiti kroz distalnu epifiznu ploèu. Ozljede epifizne kosti su èeste kod starije djece zbog uèestalog padanja pri kojemu se sile prenose sa šake na radius i ulnu. Cijeljenje može rezultirati abnormalnim sraštanjem epifizalne ploèe i ometanjem radijalnog rasta.

Tipièna anamneza bolesnika s Colles frakturom ukljuèuje oklizivanje ili spoticanje, te u pokušaju da se ublaži pad, pad na na ispruženu podlakticu i proniranu šaku. Zbog obilne opskrbe krvi distalnog dijela radiusa, cijeljenje kosti je obièno uspješno.



Sažetak

Ulna i radius zajedno èine drugi dio gornjeg uda (prvi dio je humerus). Zbog toga što je podlaktica jedinica koju tvore dvije paralelne kosti, a radius se može rotirati oko ulne, supinacija i pronacija ruke su moguæe tijekom fleksije lakta. Proksimalno, veæa medijalna ulna tvori primarni zglob sa humerusom, dok distalno, kraæi lateralni radius tvori primarno zglob sa šakom preko zapešæa. Jer ulna ne doseže zapešæe, sile koje prima šaka prenose se s radiusa na ulnu putem meðukoštane membrane.
  • 0

Izvori:
Izvori:
  • Marušiæ A., Anatomija èovjeka, Medicinska naklada, 2002.
  • Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.