Skoči na sadržaj




Stvori novi članak

Ako ste registrirani èlan, sve što trebate za stvaranje novog èlanka na našem Wikiju jest ideja, kliknuti "Stvori novi èlanak", i odabrati kategoriju.

Najnoviji članak

Hipofiza


Hipofiza (lat. hypophysis, glandula pituitaria) je endokrina žlijezda veličine zrna graška i težine 0.5 grama (dimenzija oko 10x13x6 mm). Izgleda kao izbočina hipotalamusa na bazi mozga, smještena u koštanoj šupljini (sella turcica - “tursko sedlo”) koju pravi sfenoidna kost i prekrivena je naborom tvrde moždane ovojnice (diaphragma sel... Srp 04 2014 06:04


- - - - -

Srce


Srce (grč. καρδία - kardia, lat. cor) je dvostruka, autonomna crpka i pumpa, malo veća od stisnute šake, čiji dijelovi rade ujedinjeno kako bi izbacivali krv u sve dijelove tijela. Kod odraslih ljudi srce je dugačko oko 12 cm, široko 8-9 cm u najširem dijelu, te debljine oko 6 cm. Težina kod muškaraca varira od 280 do 340 grama, a kod žena od 230 do 280 grama. Srce se povećava težinom i veličinom tijekom života, negdje do zrele dobi, a to povećanje je izraženije kod muškaraca nego kod žena.


Slika u privitku: Ultrazvuk_srca.gif
3D rekonstrukcija srca gledana s vrha srca prema zalistcima. Pulmonalni zalistak se ne vidi, a listići trikuspidalnog i aortalnog zalistka su samo djelomično vidljivi. Lijevo su 2D ultrazvučne slike na kojima se vide trikuspidalni i mitralni zalisci (gornja) i aortalni i mitralni zalisci (donja).

Srce je septumom podijeljeno na desnu i lijevu polovicu, a još jedno suženje dodatno dijeli polovice na dvije šupljine, gdje gornju šupljinu nazivamo atrij, a donju ventrikul. Srce se stoga sastoji od četiriju odijeljka ili komora: desni i lijevi atrij i desni i lijevi ventrikul. Atriji primaju krv koju izbacuju u ventrikule. Sinkronizirana aktivnost dviju srčanih atrioventrikularnih pumpa (desni i lijevi odjeljak) čine srčani ciklus. Ciklus započinje razdobljem širenja ventrikula i ventrikularnog punjenja (dijastola) a završava razdobljem kontrakcije i pražnjenja ventrikula (sistola). Dva srčana zvuka čuju se stetoskopo: "lab" zvuk dok se krv prenosi (ili usisava) iz atrija u ventrikule i "dab" zvuk dok ventrikuli izbacuju krv iz srca. Srčane zvukove proizvodi pomicanje srčanih zalistaka koji sprečavaju povratak krvi tijekom kontrakcije srca.


Slika u privitku: Srcani_misic.png
Srčani mišić pri niskom povećanju (270 puta), longitudinalni (uzdužni) presjek. Vide se karakteristike ove vrste mišića, gdje strelice pokazuju mjesto grananja vlakana, kao i tamne i svijetle pruge (vrhovi strelica) koje se protežu transverzalno dužinom vlakana. Svako mišićno vlakno ima veliku, centralno smještenu, ovalnu jezgru (označenu slovim N), iako ponekad mišićne stanice mogu posjedovati i dvije jezgre. Prijelazne ploče (eng. intercalated discs - ID) se ne vide dobro, jer ih nije lako prikazati na bojenju hemalau-eozinom. Intracelularni prostori srčanog mišića su bogato prožeti krvnim žilama, osobito kapilarama. U odnosu na srčani mišić, poprečnoprugasta skeletna mišićna vlakna se ne granaju, imaju međusobno paralelne mioilamente, jezgre im mogu biti periferno smještene, i nemaju prijelaznih ploča.

Desna strana srca (desno srce) prima neoksigeniranu (vensku) krv iz tijela kroz gornju šuplju venu, vena cava superior i donju šuplju venu, vena cava inferior i izbacuje je kroz truncus pulmonalis u pluća kako bi se tamo oksigenizirala. Lijeva strana srca (lijevo srce) prima dobro oksigeniranu (arterijsku) krv iz pluća kroz pulmonalne vene i izbacuje je u aortu za distribuciju po tijelu.


Perikard



Perikard je fibroserozna membrana koja prekriva srce i početni dio njegovih velikih krvnih žila. Perikard je zatvorena vreća koja se sastoji od dva sloja. Čvrsti vanjski sloj, fibrozni perikard, pericardium fibrosum, nastavlja se i stapa se sa centralnom tetivom dijafragme. Unutrašnja površina fibroznog perikarda podstavljena je seroznom membranom, parijetalnim listom seroznog perikarda, lamina parietalis. Ovaj sloj se vraća na srce od velikih krvnih žila; aorte, truncusa pulmonalisa i vena, te superiorne i inferiorne venae cavae kao visceralni list seroznog perikarda, lamina visceralis.

Lamina visceralis je čvrsto srasla sa srčanom površinom i čini njegov vanjski sloj, epicardium. Dakle, serozni perikard, pericardium serosum, čine parijetalni i visceralni list. Serozni perikard sastoji se uglavnom od mezotela, jednog sloja spljoštenih epitelnih stanica koje podstavljaju i unutrašnju površinu fibroznog perikarda i vanjsku površinu srca.


Srčana stijenka

Stijenka srca sastoji se od triju slojeva:
  • Endokarda - tankog unutrašnjeg sloja (endotel i subendotelno vezivno tkivo) ili "podstave" srca koja također prekriva zalistke.
  • Miokarda - debelog, kružnog srednjeg sloja načinjenog od srčanog mišića.
  • Epikarda - debelog vanjskog sloja (mezotela) kojeg tvori viceralni sloj seroznog perikarda

Vanjski izgled srca

Slika u privitku: Oblik_orijentacija_rubovi_srca.png
Oblik, orijentacija, površine i rubovi srca. (A i B) Prikazana je sternokostalna površina srca i odnos velikih krvih žila. Ventrikuli dominiraju ovom površinom (dvije trećine desnog ventrikula, jedna trećina lijevog ventrikula). Vidljiva je cijela desna aurikula i veći dio desnog atrija, ali se vidi samo manji dio lijeve aurikule. (C i D) Pulmonalna (lijeva) i dijafragmatska (inferiorna) površina i baza srca su prikazani kao i odnos velikih krvnih žila.

Srce izvana izgleda poput piramide, bez linija prelaska jedne plohe u drugu. Razlikujemo bazu, vrh i tri strane srca.

Baza srca, basis cordis, usmjerena je prema gore, natrag i udesno, a od torakalnih kralježaka je razdvaja jednjak, aorta i ductus thoracicus. Bazu srca čini uglavnom lijevi atrij i djelomično stražnji dio desnog atrija. Oblikom je četvrtasta, a superiorno dodiruje bifurkaciju pulmonalne arterije, a inferiorno ograničenje je posteriorni dio sulcusa coronariusa koji sadrži koronarni sinus. Desno joj je granica sulcus terminalis desnog atrija, a lijevo ligament lijeve vene cave i vena obliqua atrii sinistri (eng. oblique vein of Marshall). Četiri pulmonalne vene, dvije sa svake strane, otvaraju se u lijevi atrij, dok se vena cava superior otvara u gornji, a vena cava inferior u donji dio desnog atrija.

Vrh srca, apex cordis, usmjeren prema dolje, naprijed i ulijevo, a prekriva ga lijevo plućno krilo i pleura; leži iza petog lijevog interkostalnog prostora, 8-9 cm od središnje sternalne linije - ili oko 4 cm ispod i 2 mm s medijalne strane lijeve bradavice dojke.

Tri strane su:
  • Facies anterior (facies sternocostalis), prislonjena na prednju prsnu stijenku. Njezin niži dio je konveksan, tvori ga uglavnom desni ventrikul, a blizu lijevog ruba je premošćuje anteriorni sulcus longitudinalis. Gornji dio od donjeg razdvaja sulcus coronarius, a tvore ga atriji; to je duboko udubljenje, u kojem se nalazi silazna aorta i pulonalna arterija.
  • Facies inferior (facies diaphragmatica), priliježe u ošit, usmjerena je prema straga i dolje. Tvore je ventirkuli, naslonjena je na centralnu tetivu dijafragme i manji lijevi dio mišićnog dijela ošita. Od baze je odvaja posteriorni dio sulcusa coronariusa, a na njoj se nalazi i ukoso položeni posteriorni longitudinalni usjek.
  • Facies pulmonalis dextra et sinistra dodiruju plućna krila.
Srce nema izrazitih rubova, ali je dobro vidljiv rub na desnoj strani koji tvore dijafragmalna i sternokostalna strana - margo dexter. Taj rub je dugačak, a tvore ga desni atrij gore i desni ventrikul dolje. Atrijski dio ruba je zaobljen i gotovo vertikalno položen, topografski smješten iza treće, četvrte i pete rebrene hrskavice, oko 1.25 cm od ruba prsne kosti. Naziv margo acutus se odnosi na ventrikularni dio desnog ruba, položen gotovo horizontalno, a proteže se od sternalnog kraja šeste rebrene hrskavice do vrha srca. Na lijevoj strani srca nema ruba, nego se kao rub uzima cijela lijeva strana, koja se naziva još i margo obtusus ili tupi rub.

Velike krvne žile koje izlaze iz klijetki tvore srčanu krunu - corona cordis. Podjela srca na četiri šupljine vidljiva je na njegovoj površini, jer je obilježena usjecima:
  • Atrioventrikularnim usjekom, sulcusom coronariusom atriji su odvojeni od ventrikula ; u toj udubini su smještene hranidbene krvne žile srca (koronarne arterije); usjek se ne vidi anteriorno, gdje je sakriven korijenom a. pulmonalis.
  • Interatrijski usjek, sulcus interatrialis, odgovara interatrijskoj pregradi - razdvaja dva atrija, izraženiji je posteriorno, a anteriorno je skriven pulmonalnom arterijom i aortom.
  • Sulcus interventricularis anterior i sulcus interventricularis posterior odgovaraju interventrikularnoj pregradi - razdvajaju dva atrija. Prednji interventrikularni usjek smješten je na sternokostalnoj površini srca, blizu lijevog ruba, a stražnji interventrkularni usjek na dijafragmatskoj površini blizu desnog ruba. Ta dva usjeka se šire od baze ventrikula prema vrhu srca dok njihovim spajanjem ne nastane urez, incisura apicis cordis.


Incisura apicis cordis dijeli srčani vrh na dva dijela, lijevi dio pripada lijevoj klijetci, i pri kontrakciji srca udara u torakalnu stijenku. Pri pregledu srca palpiramo srčani udarac (ictus cordis), koji se normalno osjeti u četvrtom ili petom međurebrenom prostoru, 1 cm medijalno od medioklavikularne linije. To je bitno zato što primjerice pri dilataciji lijeve klijetke odmah možemo uočiti da je ictus pomaknut lijevo i prema dolje i sl.


Na prednjoj strani klijetki, desno od interventrikularne brazde nalazi se dio desne klijetke od kojeg polazi plućna arterija, conus arteriosus. Kao što je prije spomenuto, anteriorno bazu srca prekriva početni dio plućne arterije i aorte, a velike krvne žile lateralno obuhvaćaju srčane uške, auricula dextra et sinistra.


Desni atrij



Desni atrij, atrium dextrum, prima vensku krv iz venae cave superior, v. cave inferior i sinusa coronariusa. Desni atrij je veći nego lijevi, ali su mu stijenke tanke (debljine oko 2 mm), a njegova šupljina u može primiti oko 57 kubičnih centimetara krvi. Sastoji se od dva dijela: sinusa venaruma smještenog posteriorno, te manjeg dijela, aurikule, smještene anteriorno.


Desni ventrikul



Desni ventrikul je trokutastog oblika, i širi se od desnog atrija do vrha, apexa, srca. Njegova anterosuperiorna površina je zaobljena i konveksna te tvori veći dio sternokostalne površine srca. Inferiorna površina je spljoštena, položena na ošit, i tvori mali dio dijafragmatske površine srca. Posteriorni zid tvori ventrikularni septum, koji se "zabija" u desni ventrikul, tako da na transverzalnom presjeku šupljina ima polumjesečasti oblik. Gornji i lijevi kut stvara conus arteriorus, od kojeg se odvaja pulmonalna arterija. Vezivni snop, koji se može nazivati tetivom conusa arteriosusa, širi se prema gore od desnog atrioventikularnog fibroznog prstena i povezuje posteriornu površinu conusa arteriosusa s aortom. Stijenka desnog ventikula tanja je nego stijenka lijevog ventrikula, pri čemu je omjer debljine otprilike 1:3; najdeblja je na bazi, a postupno postaje tanja prema vrhu srca. Šupljina desnog ventirkula volumenom je jednaka šupljini lijevog ventrikula, te može prihvatiti oko 85 kubičnih centimetara krvi.


Lijevi atrij



Lijevi atrij, atrium sinistrum, je manji nego desni atrij, ali su mu stijenke deblje - oko 3 mm; i kao i desni atrij, sastoji se od dva dijela - glatke glavne šupljine i aurikule s musculi pectinati. Lijevi atrij čini većinu baze srca.


Lijevi ventrikul



Lijevi ventrikul, ventriculus sinister, je duži i više stožastog oblika nego desni ventrikul, a na transverzalnom presjeku njegova šupljinja ima ovalni ili gotovo kružni oblik. Tvori mali dio sternokostalne i znatan dio dijafragmatske površine srca, i također tvori vrh, apex, srca. Njegove stijenke su oko tri puta deblje nego stijenke desnog ventrikula, jer je tlak krvi mnogo viši u sustavnoj nego u plućnoj cirkulaciju, stoga lijevi ventrikul obavlja i veći rad nego desni ventrikul.


Arterijska opskrba srca



Krv koja prolazi srčanim pretklijetkama i klijetkama pripada funkcionalnom krvotoku srca i ne može prehraniti debelu srčanu stijenku. Stoga srčani mišić, koji ima velike energetske zahtjeve za svoj rad, oprskrbljuje posebni hranidbeni krvotok, koji dolazi srčanim arterijama. Jedini ogranci uzlazne aorte, aorta ascendens, su dvije koronarne arterije koje prehranjuju srce; polaze blizu samog polazišta aorte, odmah iznad hvatišta rubova polumjesečastih zalistaka. To su desna i lijeva srčana arterija, a. coronaria dextra et sinistra.
  • 0

Izvori:
Izvori:
  • Marušić A., Anatomija čovjeka, Medicinska naklada, 2002.
  • Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.