Skoči na sadržaj




Niste našli što tražite?

Ako niste pronašli temu koja Vas zanima, ili biste neku medicinsku temu voljeli vidjeti obrađenu na našim stranicama, slobodno nas kontaktirajte putem e-mail adrese info@perpetuum-lab.com.hr

Najnoviji članak

Hipofiza


Hipofiza (lat. hypophysis, glandula pituitaria) je endokrina žlijezda veličine zrna graška i težine 0.5 grama (dimenzija oko 10x13x6 mm). Izgleda kao izbočina hipotalamusa na bazi mozga, smještena u koštanoj šupljini (sella turcica - “tursko sedlo”) koju pravi sfenoidna kost i prekrivena je naborom tvrde moždane ovojnice (diaphragma sel... Srp 04 2014 06:04


- - - - -

Struktura, sadržaj, format i stil znanstvenog rada za časopis


Kako napisati prvi znanstveni rad?


Što je znanstveni format?


Način pisanja znanstvenog rada za početnike može se činiti teškim zbog svoje rigidne strukture. Uporaba tog formata omogućava učinkovitu komunkaciju znanstvenih saznanja uniformnim putem. Drugi je razlog, a možda i važniji od prvog, to što mnogi znanstvenici čitaju rad na različitim nivoima. Tako neke može zanimati samo abstrakt, drugi će možda ući dublje u rezultate itd. Ponta znanstvenog formata je da pomaže osigurati da bez obzira na kojem nivou netko čita vaš rad, može dobiti ključne rezultate i zaključke.


Dijelovi znanstvenog rada

Većina znanstvenih radova podijeljena je u sljedeće sekcije: Naslov, Autori i afilijacije, Abstrakt, Uvod, Metode, Rezultati, Diskusija, Zahvale i Literatura – dijelovi rada koji zapravo prate sam eksperimentalni proces. Ovdje ćemo ukratko opisati te dijelove.

Ukratko, u tablici su dijelovi znanstvenog rada i ključna pitanja na koja u pojedinom dijelu treba odgovoriti.

Slika u privitku: Dijelovi znanstvenog rada.png


Naslovi glavnih sekcija: Svaka glavna sekcija rada, tj. njen naslov, mora biti napisan velikim tiskanim slovima, centriran i s duplim razmakom od redova ispod i iznad. Nemojte potcrtavati naslov sekcije ili stavljati točku na kraju.

Primjer:

UVOD


Posnaslovi: Kada oragnizirate svoj rad, primjerice, ako imate više eksperimenata, upotrebljavate podnaslove. Podnaslovi moraju imati prvo veliko tiskano slovo (ako je na engleskom jeziku, onda prvo veliko tiskano slove svake riječi), poravnati lijevo, te italic boldani ILI potcrtani.


Naslov, imena autora i veze s institucijama

Znanstveni rad mora započeti naslovom koji opisuje sadržaj rada. Upotrijebitie opisne riječi koje biste povezali jako sa sadržajem rada: koju molekulu ste proučavali, koji organizam ste proučavali, liječenje, lokaciju, mjereni odgovor itd. Većina čitača će Vaš rad tražiti putem elektronskog pretraživanja baza podataka, i riječi iz naslova su ključne riječi po kojima će pretraživati.

U principu, svaki bi naslov znanstvenog rada trebao sadržavati, ako je moguće, ime proučavanog organizma, proučavani “kut” i varijable kojima se manipuliralo. Primjerice: “Učinak temperature na germinaciju kukuruza.” Najbolje bi bilo čak ako možete uključiti svoj glavni rezultat u naslov rada: “Visoke temperature smanjuju germinaciju kukuruza.” Najgori naslov bi, u tom primjeru, bio “Germinacija kukuruza.”

Format naslova: Naslov treba biti centriran u vrhu stranice, bez potcrtavanja ili italic fonta. Imena autora i veze s institucijama treba dvostruko odvojiti i centrirati ispod naslova. Kada postoji više od jednog autora, imena se razdvajaju zarezima, osim zadnjeg kojeg naravno odvajate veznikom “i.” U slučaju više autora, najlakše je numerirati autore i njihove institucije dodati kao fusnote.

Primjer:



Slika u privitku: Screen shot 2012-02-06 at 10.32.49 AM.png


Abstrakt (abstract)

Funckija: Abstrakt sažima, obično jednim paragrafom, velike dijelove cijelog rada, i to je propisano sljedećim redoslijedom:
  • pitanje (ili pitanja) koje ste istraživali (svrhu), iz Uvoda Vašeg rada – istaknite svrhu istraživanja vrlo jasno u prvoj ili drugoj rečenici;
  • dizajn eksperimenta i upotrijebljene metode (iz Metoda) jasno istaknite osnovni dizajn studije, imenujte ili kratko opišite osnovnu metodologiju upotrijebljenu, bez ulaska u detalje – budite sigurni da ste istaknuli ključne upotrijebljene tehnike;
  • glavni rezultati uključujući ključne brojčane rezultate ili trendove (iz Rezultata) – svakako navedite one koji odgovaraju na pitanje koje ste postavili, identificirajte trendove, relativne promjene ili razlike itd.;
  • kratki sažetak Vaših interpretacija i zaključaka (iz Diskusije) – jasno navedite inplikacije odgovora koje su vam vaši rezultati dali.
Dok naslov može dati samo najjednostavniju izjavu o sadržaju Vašeg članka, Abstrakt dopušta da elaborirate više svaki veći dio svog rada. Dužinu abstrakta treba držati na maskimalno 200-300 riječi (tipična standardna dužina u časopisima). Ograničite svoje izjave u svezi svakog segmenta rada (npr. cilja, metoda, rezultata, itd.) na dvije ili tri rečenice, ako je moguće. Abstrakt pomaže čitateljima da odluče žele li čitati ostatak rada, ili to može biti jedini dio koju mogu dobiti putem pretraživanja elektronske literature. Stoga, dovoljno ključnih informacija (npr. sažetak rezultata, obzervacije, trendovi itd.) moraju biti uključeni kako bi Abstrakt bio koristan nekome tko će se možda referirati na Vaš rad.

Kako znati da imate dovoljno informacija u svom Abstraktu? Jednostavno zamislite da ste drugi istraživač koji radi sličnu studiju. Da je Vaš abstrakt jedini dio Vašeg rada kojemu može pristupiti, bi li bio zadovoljan informacijama predstavljenima tamo?

Format: U abstraktu se nalazi samo i isključivo tekst. Pišite abstrakt koristeći precizne, ali kompletne rečenice i dođite do poante brzo. Upotrebljavajte prošlo vrijeme. Maksimalna dužina mora biti 200-300 riječi, obično jedan jedini paragraf.

Abstrakt ne smije sadržavati:
  • dugačke pozadinske informacije od području instraživanja,
  • reference na drugu litaeraturu,
  • nepotpune rečenice,
  • skraćenice ili termine koji bi mogli zbuniti čitatelja,
  • bilo kakve ilustracije, tablice ili reference na bilo što od toga.
Iako je abstrakt prvi dio Vašeg rada, on po definiciji mora biti pisan zadnji, kako biste saželi rad. Kako biste počeli pisati abstrakt, uzmite cijele rečenice ili ključne faze iz svake sekcije i posložite ih redoslijedom koji sažima rad. Onda uredite tekst kako biste ga učinili kohezivnim i jasnim. S vremenom nećete trebati to raditi, abstrakt će Vam sam doći.

Kada završite s pisanjem abstrakta, provjerite ga kako biste bili sigurni da se informacije u njemu u potpunosti slažu s onim što je napisano u ostatku rada. Potvrdite da se sve informacije iz abstrakta pojavljuju kasnije u radu.


Uvod (Introduction)

Svrha uvoda je:
  • Ustanoviti kontekst rada. To se postiže diskusijom relevantne primarne literature koju ste istraživali za svoj rad (s citatima!) i sažimanjem svog trenutnog razumijevanja problema kojeg istržujete.
  • Naglasite svrhu rada u obliku hipoteze, pitanja, ili problema koji istražujete i
  • Kratko objasnite svoje razmišljanje i pristup, te, kad god je moguće, moguće ishode koje vaša studija može dati.
Doslovno, Uvod mora odgovoriti na pitanja: “Što sam proučavao?, Zašto je to važno pitanje? Što smo znali o tome prije nego smo počeli raditi ovu studiju? Kako će ova studija unaprijediti naše znanje?”

O strukturi uvoda može se razmišljati kao o invertiranom trokutu (ili piramidi) - najduži dio, na vrhu, mora predstavljati najšire informacije, a dalje se fokusirate na specifični problem koji proučavate. Organizirajte informacije da prestavljaju najopćenitije informacije o Vašem problemu rano u Uvodu, onda ga sužavajte prema specifičnijim informacijama koje daju kontekst, napokon stižući do Vaše izjave cilja i Vašeg razmišljanja. Dobar način je da skicirate svoj uvod unatrag – počevši sa specifičnim ciljem i onda odlučite koji je znanstveni kontekst u kojem pitate pitanja koja vaša studija adresira. Kada ste odlučili o kontekstu, imat ćete dobar smisao koju razinu i tip općih informacija želite uključiti u početku uvoda.

Evo kako bi informacije trebale teći u Vašem Uvodu:
  • Počnite uvod jasno identificirajući područje interesa. Učinite to upotrebljavajući riječi iz Naslova u prfih nekoliko rečenica Uvoda kako biste se fokusirali direktno na temu na prikladnom nivou. To osigurava da dođete to primarne teme brzo i bez gubljenja fokusa, ili da diskusirate informacije koje su preopćenite. Primjerice, u radu o germinaciji kukuruza gore spomenutom, riječi hormoni i geni bi se pojavili relativno rano u Uvodu
  • Ustanovite kontekst dajući kratki i balansirani pregled objavljenih radova povezanih s Vašom temom. Cilj je sažeti, za čitatelja, ono što smo znali o specifičnim problemima prije nego smo počeli raditi naš rad. To se postiže općim pregledom primarne istraživačke literature (sa citatima), ali ne bi trebalo uključivati vrlo specifična, dugačka objašnjenja koja ćete vjerojatno detaljnije pisati kasnije u Diskusiji. Prosudba što je općenito ili specifično je teška u početku, ali s vježbanjem i čitanjem znanstvene literature razvit ćete čvršći osjećaj za ciljnu publiku. Vodite čitatelja do svoje opće izjave (hipoteze) fokusirajući s generalnog konteksta na svoje specifičnije područje interesa.
  • Koju biste literaturu trebali dodati u svoj uvod? Usredotočite se na primarne istraživačke časopise – časopise koji objavljuju originalne istraživačke članke. Iako ćete možda naći neke općenite pozadinske informacije (enciklopedije, udžbenike, laboratorijske priručnike itd.) kako biste se pobliže upoznali s temom, nemojte njih citirati, zato što se te informacije smatraju općepoznatim u tom znanstvenom području. Umjesto toga, citirajte članke koji su objavili specifične rezultate bitne za vašu studiju. Naučite, što je prij emoguće, kako pronaći primarnu literaturu (istraživačke časopise) i review članke, umjesto da ovisite o drugoj literaturi. Najlakši način da dođete do toga je odjeljak Literature drugih znanstvenih članaka, osobito onih bitnih za Vaš rad. Većina akademskih knjižnica podržava Cittion Index – indeks koji je lagan način za praćenje upita, odnosno, porijekla znanstvenih članaka. Neki od novijih pretraživača će Vam čak slati obavijesti o novim radovima ili citirati određene članke koji Vas možda zanimaju. Review ili pregledni članci su osobito korisni jer sažimaju sva istraživanja naprvljena na nekom uskom području tijekom određenog vremena (obično godinu do nekoliko godina).
  • Budite sigurni da ste jasno naglasili svrhu i hipotezu koju ste istraživali. Kada učite pisati u ovom formatu, u redu je upotrijebiti izjavu poput “svrha ovog istraživanja bila je....” ili “Istraživali smo tri moguća mehanizma za objašnjavanje....” itd. Uobičajeno je staviti hipotezu blizu kraja Uvoda, obično u zadnjem paragrafu. Nije nužno (ili čak poželjno) zapravo upotrijebiti riječ “hipoteza” ili “nulta hipoteza”, s obzirom na to da su implicitni ako jasno date izjavu ili svrhu i očekivanja.
  • Napišite jasnu izjavu o svom pristupu problemu. Primjerice, naglasite kakve ste eksperimentalne metode u pristupu problemu koristili. To će uslijediti nakon hipoteze u zadnjem paragrafu Uvoda. Zašto ste odabrali taj tip eksperimenta? Koje su znanstvene vrijednosti tog specifičnog modela? Koje prednosti ima za pručavanje Vašeg pitanja? Nemojte tu raspravljati o stvarnim tehnikama i protokolima upotrebljavanim u radu (to će doći u Metodama i Materijalima); Vaši čitatelji će biti upoznati s uobičajenim tehnikama i pristupima u Vašem polju. Ako koristite novu metodu (novu, revolucionarnu, nikad prije upotrebljavanu – u što čisto sumnjamo), njene prednosti u odnosu na prethodne metode trebaju biti predstavljene u Uvodu.
Materijali i metode

Ovaj se dio u pojedinačnim radovima različito naziva, Metode ili Materijali i metode.

Svrha ovog dijela jest jasno objasniti kao ste napravili svoju studiju. Slijedi općenita struktura:
  • Proučavani organizam (biljni, životinjski, ljudski) i, kada je relevantno, njihovo preeksperimentalno zbrinjavanje, te gdje i kada je studija provedena (samo ako su lokacija i vrijeme bitni faktori); uzmite u obzira da se termin “subjekt” koristi sammo za studije na ljudima.
  • ako ste provodili terensko istraživanje, dajte opis mjesta studije, uključujući značajne zemljopisne i biološke odlike, te točnu lokaciju (zemljopisna dužina i širina, karta, itd.)
  • Dizajn eksperimenta (tj. kako je dizajnirana studija. Primjerice, kontrole, liječenja, koje su varijable mjerene, koliko je uzoraka skupljene, konačni oblik podataka itd.);
  • Protokol za skupljanje podataka, tj. kako je procedura iznešena i,
  • kako su podaci analizirani (kvalitativna analiza i statistički podaci za odrđivanje značajnosti).
Organizirajte prezentaciju kako bi čitatelj shvatio logični tok pokusa, podnaslovi funkcioniraju dobro za ovu svrhu. Svaki eksperiment ili postupak treba biti predstavljen kao podjedinica, čak i ako je izvođen isprekidano tijekom vremena. Dizajn eksperimenta i postupak ponekad su najučinkovitije predstavljeni kao integrirana jedinca, ako ih bi ih bilo teško rastaviti. Općenito, dajte dovoljno kvantitativnih detalja (koliko, koliko dugo, kada, itd.) o svojim pokusnim protokolima kako bi drugi znanstvenici mogli reproducirati Vaše rezultate. Trebali biste također ukazati na statistikčke postupke upotrijebljene za analizu rezultata, uključujući vjerojatnosti kojima ste odredili značajnost (občno 0.05 vjerojatnost).

Stil u ovom dijelu bi trebao glasiti kao verbalni opis eksperimenta. Izbjegavajte uporabu opisa iz prvog lica. Upotrebljavajte prošlo vrijeme – posao koji ste napravili je već obavljen. Sekcija “Metode” nije upota korak-po-korak.

Opišite organizme upotrebljavane u studiji. To uključuje izvor dobavljača ili gdje i kako su organizmi sakupljani, tipičnu veličinu (težinu, dužinu, itd.), kako ih se tretiralo, hranilo i skladištilo prije eksperimenta, te isto to za vrijeme eksperimenta. U genetičkim studijima uključite sojeve. Za neke studije, dob može biti važan faktor.

Za terenska istraživanja samo: Opišite mjesto gdje je terenska studija izvođena. Opis mora uključivati i zemljopisne i biološke karakteristike mjesta studije. Uključite datume studije, a i lokacija mora biti što preciznija. Kada je moguće, dajte i zemljopisnu dužinu i širinu. Općenito je dobra ideja uključiti i zemljopisnu kartu područja.

Što se tiče laboratorijskih istraživanja, najčešće nije potrebno uključiti lokaciju.

Objasnite jasno dizajn eksperimenta. Budite sigurni da ste uključili hipotezu koju ste testirali, kontrole, liječenja, mjerene varijable, koliko ste replikata imali i što ste zapravo mjerili, koji je oblik skupljanih podataka itd. Uvijek identificirajte tretman varijablom ili imenom, ne generičkim imenom ili brojem (npr. upotrebljavajte “2.5% NaCl” umjesto “test 1”). Kada rad uključuje više od jednog eksperimenta, upotrebljavajte podnaslove kao pomoć u organizaciji predstavljanja.

Opišite postupke u studiji dovoljno detaljno, kako bi drugi znanstvenici mogli ponoviti Vaš rad i provjeriti Vaše rezultate. Najvažniji su pri tome kvantitativni aspekti – mase, volumeni, vrijeme inkubacije, koncetracije itd., koje drugi znanstvenik treba da ponivi vaš eksperiment. Kada upotrebljavate standardne metode, nije uvijek potrebno detaljno objasniti postupak, pošto će drugi vjerojatno biti upoznati s tom metodom.

Možda ćete željeti identificirati određene tipove opreme po proizvođaču, marki i kategoriji, osobito ako se ne nalaze često u laboratorijima. Prikladno je navesti dobavljača i kataloški broj reagenata. Ako upotrebljavate neku metodu opisanu u drugom radu, možete uštedjeti vrijeme jednostavno citirajući taj rad.
Opišite kako su podaci sažeti i analizirani. Ovdje ćete indicirati koje statističke metode ste koristili za dobivanje odgovora na postavljenu hipotezu i koju ste metodu koristili za određivanje statističke značajnosti.

Te informacije bi trebale sadržavati: podatke o softveru koji ste koristili pri statističkoj analizi i bilo koje druge podatke o načinu analize, uključujući izračune i statističke testove. Pri ovome, najbolje bi bilo konzultirati pravog statističara.


Rezultati (Results)

Svrha dijela s Rezultatima je objektivno predstaviti svoje glavne rezultate, bez interpretacije, u urednom i logičnom nizu upotrebljavajući i tekst i ilustracijske materijale (tablice i slike). Dio s rezultatima uvijek započinje tekstom, prijavljujući glavne rezultate i s ukazivanjem na slike i tablice kako nastavljate. Sažeci statističke analize mogu se pojaviti ili u tekstu ili u Tablicama i Slikama (u legendi ili kao fusnote na tablicama i slikama). Rezultati bi trebali biti organizirani oko Tablica i Slika koje bi trebale logičnim redoslijedom predstavljati ključne rezultate. Tekst u ovoj sekciji treba biti napisan tako da prati redoslijed i istakne dokaze potrebne za odgovor na pitanje ili hipotezu koju ste istraživali. Važni negativni rezultati također trebaju biti prijavljeni.

Pišite tekst rezultata precizno i objektivno. Upotrebljavajte što više pasiv i prošlo vrijeme. Izbjegavajte ponavljanje strukture paragrafa. Ne interpretirajte podatke ovdje.

Najbolja strategija za pisanje Rezultata je organizacija: Pripremite liste, svoje bilješke, tablice itd. Tijekom provođenja studije, razmišljakte o onome što morate izraziti u rezultatima.
Prvenstveno dobro razmislite što su vaši rezultati. Primjerice, ako ste u uvodu postavili pitanje “Je li prosječna visina muških studenata ista kao prosječna visina ženskih studenata na Savi”, prvo biste skupili podatke o visinama, izračunali svoje statističke podatke i uredili te podatke tako da ih možete pregledno prestaviti. Pri tome razika u prosječnim visinama je rezultat ANALIZE, a ne statistički podatak koji ste dobili istraživanjem. Prvo je analitički alat, drugo podaci dobiveni direktnim istraživanjem.

Rezultate predstavite tako da date što više podataka čitatelju o prirodi razlika ili veza. Primjerice, ako testirate gore navedenu razliku visine, i nađate značajnu razliku, nije jednostavno dati izjavu da su “skupina A i B značajno različite”. Trebate napisati kako su različite, koliko različite, i odnos te različitosti (viši, niži itd.), te magnitudu različitosti (% razlike) kad god je moguće.
Organizirajte Rezultate na temelju slijeda Tablica i Slika. Tablice i slike spremite čim su dobiveni podaci analizirani, i oko njih logički organizirajte tekst. Tablicama i figurama obvezno dodijelite redne brojeve, redoslijedom kojim ćete ih referirati u tekstu. U svakoj tablici mora biti kratak opis rezultata i druge bitne informacije u legendi.

Tekst u Rezultatima je prezentacija ključnih nalaza i uključuje reference na svaku tablicu. Tekst bi samo trebao voditi čitatelja kroz podatke u tablicama, pojašnjavati ih.


Diskusija (Discussion)

Svha diskusije je interpretirati svoje rezultate u svjetlu onoga što je već bilo poznato o dotičnoj temi, i objasniti svoja nova saznanja problema nakon uzimanja svojih rezultata u obzir. Diskusija će uvijek biti povezana s Uvodom, putem pitanja ili hipoteze koju ste postavili, literature koju ste citirali, ali ne predstavlja jednostavnu reorganizaciju sadržaja iz Uvoda. Umjesto toga, govori kako je upravo ova studija pomaknula naše razumijevanje od mjesta na kojem smo bili na Uvodu.

Osnovna pitanja na koja ovdje treba odgovoriti su:
  • Daju li Rezultati odgovor na postavljenu hipotezu? Ako da, kako interpretirate svoje pronalaske?
  • Slažu li se vaši pronalasci s onime što su drugi našli? Ako ne, dajte alternativno objašnjenje ili možda previđenu manu u svom ili njihovom eksperimentu.
  • S obzirom na svoje zaključke, koje je novo razumijevanje problema koji ste istražili i opisali u Uvodu?
  • Kada biste radili novu studiju o ovoj temi, što bi bio drugi korak u studiji, odnosno, što biste radili sljedeće da dalje razjasnite problem?
Stil: ovdje upotrebljavate aktiv kad god je moguće. Budite koncizni i istaknite poantu jasno. Uporaba prvog lica je OK, ali prevelika uporava prvog lica može odvariti čitatelja s poante.
Organizirajte Diskusiju tako da se referira na svaki eksperiment za koji ste predstavili rezultate, diskutirajte ih istim redoslijedom koji ste predstavili u Rezultatima, dajući interpretaciju što mislite da znače u širem kontekstu problema. Ne gubite cijele rečenice ponovno dajući rezultate, samo se referirajte na njih.

Neizbježno je da ćete se ovdje referirati na radove drugih kako biste poduprli svoje interpretacije. Tu upotrijebite podnaslove ako treba, kako biste organizirali prezentaciju. Nikako ne smijete ovdje predstaviti neke rezultate koje niste spomenuli u Rezultatima.

Možda ćete moći su svojoj diskusiji, u svjetlu svojih rezultata, moći reinterpretirati neke prethodne tuđe ili čak svoje studije. U svakom slučaju, trebate objasniti razloge sličnosti između vaših i tuđih rezultata. Razmotrite kako se rezultati drugih studija mogu kombinirati s vašima kako bi se dobilo novo ili bolje razumijevanje problema. Budite sigurni da ste naveli zaključke koji se mogu izvući iz rezultata . Možete odabrati i kratko spomenuti buduće studije koje bi razjasnile dalje vašu hipotezu.


Zahvale (Acknowledgments)

Njih možete uključiti ako je potrebno. Ako ste primili neku značajnu pomoć u smišljanju, dizajniranu ili izvođenju rada, ili primili materijale od nekoga tko vam je učinio uslugu opskrbljujući vas, morate napisati zahvalu za pomoć i ustupljene materijale. Autori uvijek zahvale svojim revizorima ili onima koji su im financirali istraživanje.

Zahvale smiještate između Diskusije i Literature.


Literatura

Svrha literature je dati abecednu listu (po prezimenu prvog autora) radova koje ste citirali u prethodnom tekstu. Načini citiranja ovise o časopisu, stoga smjernice za citiranje potražite u smjernicama časopisa u kojem namjeravate rad objaviti.


Dodaci (Appendices)

Apendiks sadrži infromacije koje nisu esencijalne za razumijevanje rada, ali mogu dati informacije koje dalje objašnjavaju izjave, a ne moraju opterećivati glavni rad. Apendiks je opcionalni dio rada, i rijetko se nalazi u objavljenim radovima.
Svaki apendiks treb identificirati rimskim brojevima, npr. Apendiks I, Apendiks II itd.

Apendiksi mogu primjerice sadržavati zemljopisne karte, dodatne fotografije, objašnjenje korištenih formula, specijalizirane računalne programe, generička imena kemijskih pripravaka, dijagrame korištenih aparatusa itd.
  • 0

Izvori: