~Sentinel~
  • Izvori:

    Izvori:
    1. Marušić A., Anatomija čovjeka, Medicinska naklada, 2002.
    2. Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.
    3. Gray H., Anatomy of the Human Body, Philadelphia,Lea & Febiger, 1918, doi:10.5962/bhl.title.20311

Larinks ili grkljan smješten je u gornjem dijelu dišnog puta, između dušnika i korijena jezika, u gornjem i anteriornom dijelu vrat a, gdje na površinskoj anatomiji predstavlja značajan dio u središnjoj liniji. Dio kojem funkcionalno pripada je dišni sustav. Grkljan tvori donji dio anteriornog zida farinksa (ždrijelo); na stražnjoj strani prekriven je mukoznim slojem te šupljine, a na svakoj njegovoj strani leže velike krvne žile vrata. Njegov vertikalni položaj odgovara četvrtom, petom i šestom cervikalnom kralješku.



Dužina grkljana je prosječno 44 milimetra kod muškaraca, a 36 kod žena. Poprečni promjer mu je 43 mm kod muškaraca, 41 kod žena, anteroposteriorni promjer 36 mm kod muškaraca, 26 kod žena, te opseg 136 mm kod muškaraca, a 112 kod žena.

Grkljan je širok u svom gornjem dijelu, gdje se predstavlja u obliku trokutaste kutije spljoštene sa stražnje strane i sa strana, te omeđen sprijeda istaknutim vertikalnim grebenom. Ispod je uzak i cilindričan. Sastoji se od hrskavica koje su međusobno povezane ligamentima, a pomiču ih brojni mišići. Iznutra je obložen mukoznom membranom koja se nastavlja na onu farinksa iznad i dušnika ispod.



U grkljanu se stvara zvuk, te je mjesto gdje se upravlja visinom zvuka i glasno'om. Fina manipulacija larinksom upotrebljava se za stvaranje izvora zvuka s određenom osnovnom frekvencijom. Taj se izvor zvuka mijenja kako potuje kroz vokalni trakt, te se konfigurira drukčije ovisno o poziciji jezika, usana, usta i ždrijela. Također, tijekom gutanja, pomicanje jezika unatrag gura epiglotis preko otvora glotisa kako bi se spriječilo ulaženje progutanog materijala u larinks koji vodi u pluća - larinks se također podiže prema gore kako bi se potpomogao proces Stimulacija larinksa unijetim materijalom izaziva jaki refleks kašlja kako bi se zaštitila pluća.


Hrskavice larinksa (lat. cartilagines laryngis)

Hrskavica grkljana je devet, tri pojedinačne i tri parne.
  1. Tiroidna hrskavica (cartilago thyreoidea) najveća je hrskavica grkljana. Sastoji se od dvije laminae čija su dva anteriorna ruba spojena u središnjoj liniji vrata, te tvore potkožnu izbočinu nazvanu Adamova jabučica. Ova izbočina je najuočljivija u svom gornjem dijelu i veća je u muškaraca nego u žena. Odmah iznad lamine su razdvojene udubljenjem V oblika, incisura thyroidea superior. Lamine su nepravilno kvadrilateralne oblikom, a posteriorni kutovi su produženi u nastavke nazvane gornji i donji rog (cornu superius et inferius cartilaginis thyroideae).
    • Na vanjskoj površini svake lamine je kosa linija koja teče prema dolje i naprijed od incisure thyroideae superior do incisure thyroideae inferior na donjem rubu. Ta linija hvatište je mišića m.sternothyreoideusa, m.thyreohyoideusa i m.constrictora pharyngisa inferiora.
    • Unutrašnja površina je glatka; iznad i straga je lagano konkavna i prekrivena mukoznom membranom. Ispred, u kutu koji tvore spojište lamina hvata se korijen epiglotisa, ventrikularni i vokalni ligamenti, te mm.thyreoarytaenoidei, mm.tyreoepiglottici i mm.vocales, te tireoepiglotični ligament.
    • Gornji rub je konkavan straga i konveksan naprijed; za nju se hvata odgovarajuća polovica hiotireoidne membrane.
    • Donji rub je konkavan straga i gotovo ravan naprijed, a dva dijela razdvojena su incisurom thyroideom inferior. Njegov mali dio blizu središnje linije povezan je s krikoidnom hrskavicom krikotiroidnim ligamentom.
    • Posteriorni rub, debeo i zaobljen, sadrži hvatišta m.stylopharyngeusa i m.pharyngopalatinusa. Završava iznad, na superiornom rogu, i ispod, na inferiornom rogu. Superiorni rog dugačak je i uzak, usmjeren prema gore, natrag i medijalno, i završava konkavnim ekstremitetom, za koji se hvata lateralni hiotiroidni ligament. Inferirni rog je tanak i debeo; usmjeren je prema dolje, s laganim nagibom prema naprijed i medijalno, te sadrži na medijalnoj strani svoga vrha malu ovalnu zglobnu površinu za uzglobljenje sa krikoidnom hrskavicom.
    • [*]Krikoidna hrskavica (lat. cartilago cricoidea) je manja, ali deblja i jača nego tiroidna hrskavica, te tvori niži i posteriorni dio zida grkljana. Sastoji se od dvaju dijelova: posteriorne laminae quadratae i uskog anteriornog luka čija je debljina četvrtina do petina debljine laminae.
    • Lamina (lamina cartilaginis cricoideae) je duboka i široka, visine oko 2 do 3 cm; na svojoj posteriornoj strani, u središnjoj liniji je vertikalna izbočina sve do donjeg dijela gdje se hvataju za nju longitudinalna vlakna jednjaka; a sa svake strane izbočine je široka udubina za musculus cricoarytenoideus posterior.
    • Luk (arcus cartilaginis cricoideae) je uzak i konveksan, visine 5 do 7 mm, pruža sprijeda i sa strane hvatište m.cricothyreiodei, te straga hvadište za dio m.constrictora pharyngisa inferiora.
    • Sa svake strane, na spojištu lamine s lukom, mala je okrugla zglobna površina za uzglobljenje s inferiornim rogom tiroidne hrskavice.
    • Donji rub krikoidne hrskavice je horizontalan i povezan s najvišim prstenom dušnika krikotrahealnim ligamentom.
    • Gornji rub teče koso prema gore i unatrag, zbog veće dubine lamine. Daje sprijeda hvatište za srednji krikotiroidni ligament; sa strane hvatište za conus elasticus i mm.cricoarytaenoidei laterales; straga se u sredini prezentira ka plitki čvor sa čije je svake strane glatka ovalna konveksna površina usmjerena prema gore i lateralno za uzglobljenje s bazom arytenoidne hrskavice.
    • Unutrašnja površina krikoidne hrskavice je glatka i obložena mukoznom membranom.
    [*]Aritenoidne hrskavice (cartilagines arytaenoideae) su parne hrskavice smještene na gornjem rubu lamine krikoidne hrskavice, sa stražnje strane grkljana. Obje su piramidnog oblika i imaju tri površine, bazu i vrh.
    • Posteriorna površina je trokutasta, glatka, konkavna i daje hvatište za m.arytaenoidei obliquus i transversus.
    • Anterolateralna površina je pomalo konveksna i gruba. Na njoj je, blizu vrha hrskavice, okruglo izdignuće (colliculus) s kojeg kreće izbočenje (crista arcuata) prema natrag, a zatim i prema dolje i naprijed do processusa vocalisa (hvatišta vokalnog ligamenta na aritenoidnoj hrskavici). Donji dio ove izbočine teče između dvaju depresija ili fovea, gornje trokutaste i donje ovalne - ova zadnja daje hvatište m.vocalisu.
    • Medijalna površina je uska, glatka i spljoštena, prekrivena mukoznom membranom i tvori lateralno ograničenje interkartilaginoznog dijela rimae glottidis.
    • Baza svake ove hrskavice je široka, i njena konkavna glatka površine služi za uzglobljenje s krikoidnom hrskavicom. Lateralni kut je kratak, zaobljen i izbočen; projicira se prema natrag i lateralno te se naziva muskularnim nastavkom; daje hvatište za m.cricoarytaenoideus posterior straga i m.cricoarytaenoideus lateralis sprijeda. Anteriorni kut, također izbočen, je oštiriji i projicira se horizontalno prema naprijed - daje hvatište za vokalni ligament pa se naziva vokalni nastavak.
    • Apeks (vrh) svake hrskavice je oštriji, savijen prema natrag i medijalno i na njemu je mali konični, hrskavični čvorić - kornikulatna hrskavica.
    [*]Kornikulatne hrskavice (cartilagines corniculatae; Santorinijeve hrskavice) su dva mala stožasta čvora koja se sastoje od žute elastične hrskavice, uzglobljuju se s aritenoidnim hrskavicama te ih tako produžuju prema natrag i medijalno. Smještene su u posteriornim dijelovima ariepiglotičnih nabora mukozne membrane, i nekad su slijepljene s aritenoidnim hrskavicama.
    [*]Kuneiformne hrskavice (cartilagines cuneiformes; Wrisbergove hrskavice) su dva mala izdužena dijela žute elastične hrskavice smještene sa svake strane, u ariepiglotičnim naborima, s kojih polaze bjelkaste elevacije površine mukozne membrane, točno ispred aritenoidnih hrskavica.
    [*]Epiglotis (cartilago eppiglottica) je tanka pločica fibrohrskavice žućkaste boje, oblika lista, koja se projicira koso prema gore iza korijena jezika, ispred ulaza u larinks. Slobodni kraj je širok i zaobljen; kraj koji se hvata je dugačak, uzak i povezan tiroepiglotičnim ligamentom za kut koji tvore dvije lamine tiroidne hrskavice. Niži dio njegove anteriorne površine povezan je s gornjim rubom tijela hioidne kosti elastičnim ligamentom, hioepiglotičnim ligamentom.
    • Anteriorna ili lingvalna površina epiglotisa je zavijena prema naprijed i prekrivena u svom gornjem slobodnom dijelu mukoznom membranom koja se podvostručuje sa strane i na korijenu jezika te tvori medijalni i dva lateralna glosoepiglotična nabora; lateralni nabori su djelomično pričvršćeni za zid farinksa. Depresije iza epiglotisa i korijena jezika, sa svake strane srednjeg nabora nazivaju se valleculae. Niži dio anteriorne površine leži iza hioidne kosti, hiotiroidne membrane, i gornjeg dijela tiroidne hrskavice, no odvojen je od ovih struktura masom masnog tkiva.
    • Posteriorna ili laringealna površina je glatka, konkavna lateralno-lateralno, konkavno-konveksna odozgo prema dolje; niži dio projicira se unatrag kao izdignuće - tuberkul. Kada se makne mukozna membrana, površina hrskavice je indentirana brojnim jamicama u kojima su smještene mukozne žlijezde. Za njene strane hvataju se ariepiglotični nabori.




    Ligamenti larinksa

    Ligamenti larinksa su ekstrinzični (npr. oni koji povezuju tiroidnu hrskavicu i epiglotis s hioidnom kosti, te krikoidnu hrskavicu s dušnikom) te intrinzični (oni koji povezuju nekoliko hrskavica grkljana međusobno.

    Ekstrinzični ligamenti su oni koji povezuju tiroidnu hrskavicu s hioidnom kosti i hiotiroidnom membranom te srednji i dva lateralna hiotioidna ligamenta.
    • Hiotioroidna membrana (membrana hyothyreoidea) je široki fibroelastični sloj koji se hvata dolje na gornji rub tiroidne hrskavice i na prednji dio njenog gornjeg roga, a iznad za gornji rub posteriorne površine tijela i većeg roga hioidne kosti, pa tako prolazi iza posteriorne površine tijela hioidne kosti, a od nje je razdvaja i mukozna bursa, koja olakšava pomicanje grkljana prema gore tijekom gutanja. Njen srednji deblji dio naziva se srednji hiotiroidni ligament (ligamentum hyothyreoideum medium), a lateralne tanje dijelove probijaju superiorne laringealne krvne žile i unutrašnji ogranak superiornog laringealnog živca. Prednja anteriorna površina je u dodiru s m.thyreohyoideusom, m.sternohyoideusom i m.omohyoideusom, te s tijelom hioidne kosti.
    • Lateralni hiotiroidni ligament (ligamentum hyothyreoideum laterale) je okrugla elastična vrpca koja tvori posteriorni rub hiotiroidne membrane i prolazi između rha superiornog roga tiroidne hrskavice i ekstremiteta većeg roga hioidne kosti. Mali hrskavični čvorić (cartilago triticea), ponekad i okoštan, često se nalazi u njemu.
    • Epiglotis je povezan s hioidnom kosti elastičnom vrpcom, hioepiglotičnim ligamentom (ligamentum hyoepiglotticum) koji se širi od anteriorne površine epiglotisa do gornjeg ruba tijela hioidne kosti. Glosoepiglotični nabori mukozne membrane mogu se također smatrati ekstrinzičnim ligamentima epiglotisa.
    • Krikotrahealni ligament (ligamentum cricotracheale) povezuje krikoidnu hrskavicu s prvim prstenom dušnika. Sliči fibroznoj membrani koja povezuje hrskavične prstenove dušnika jedan s drugim.

    Intrinzični ligamenti - ispod mukozne membrane larinksa je široki sloj fibroznog tkiva koji sadrži mnoga elastična vlakna, stoga se naziva elastičnom membranom larinksa. Podijeljen je sa svake strane između ventrikularnih i vokalnih ligamenata, gdje se gornji dio širi između aritenoidne hrskavice i epiglotisa i često je slabo definiran; donji dio je dobro ograničena membrana koja tvori, sa svojim parom na suprotnoj strani, conus elasticus koji povezuje tiroidnu, krikoidnu i aritenoidnu hrskavicu međusobno. Uz to, zglobovi među tim hrskavicama ojačani su ligamentima.
    • Conus elasticus (krikotiroidna membrana) sastoji se uglavnom od žutih elastičnih vlakana. Sastoji se od anteriornog i dvaju lateralnih dijelova. Anteriorni dio ili srednji krikotiroidni ligament (ligamentum cricothyroideum medium) je debeo i jak, uzak iznad i širok ispod. Povezuje prednje dijelove tiroidne i krikoidne hrskavice. Prekriva ga sa svake strane m.cricothyreoideus. Horizontalno preko ligamenta prelazi mali anastomotski arterijski luk koji tvore dvije krikotiroidne arterije. Lateralni dijelovi su tanji i leže bliže ispod mukozne membrane grkljana - šire se od superiornog ruba krikoidne hrskavice do inferiornog ruba vokalnih ligamenata - na koje se direktno nastavljaju. Ovi ligamenti se zato mogu smatrati slobodnim rubovima lateralnog dijela conusa elasticusa, i šire se od vokalnih nastavaka aritenoidnih hrskavica do kuta tiroidne hrskavice.
    • Zglobna kapsula, ojačana posteriorno dobro ograničenim fibroznim snopom, zatvara zglob inferiornog roga tiroidne hrskavice s krikoidnom hrskavicom.
    • Svaka aritenoidna hrskavica povezana je s krikoidnom hrskavicom kapsulom i posteriornim krikoaritenoidnim ligamentom. Kapsula (capsula articularis cricoarytenoidea) je tanka i labava, te se hvata za rubove artikularnih površina. Posteriorni krikoaritenoidni ligament (ligamentum cricoarytenoideum posterius) širi se od krikoidne hrskavice do medijalnog i stražnjeg dijela baze aritenoidne hrskavice.
    • Tireoepiglotični ligament (ligamentum thyreoepiglotticum) je dugačka elastična vrcpa koja povezuje epiglotis s kutom tiroidne hrskavice, odmah ispod incisure thyroideae superior, iznad hvatišta ventrikularnih ligamenata.

    Unutrašnjost larinksa

    Šupljina larinksa (cavum laryngis) širi se od laringealnog ulaza do donjeg ruba krikoidne hrskavice gdje započinje dušnik. Podijeljen je na dva dijela vokalnim naborima, među kojima je uska trokutasta pukotina (fissura) - rima glottidis. Dio grkljana iznad vokalnih nabora naziva se vestibul - širok je i trokutast oblikom. Dio ispod vokalnih nabora isprva je eliptična oblika, no niže se proširuje, uzima okruglasti oblik i nastavlja se na cijev dušnika.

    Ulaz u larinks je trokutasti otvor, širok sprijeda i uzak straga, te se spušta koso prema dolje i unatrag. Ograničen je naprijed epiglotisom; straga vrhovima aritenoidnih hrskavica, kornikulatnim hrskaicama i interaritenoidnim usjekom; sa svake strane, nabor mukozne membrane koji obuhvaća ligamentozna i mišićna vlakna razvučen je između strana epiglotisa i vrha aritenoidnih hrskavica - ariepiglotični nabori.

    Ventrikularni nabori (plicae ventriculares, lažne glasnice) su dva debela nabora sluznice, od kojih svaki obavije uski snop vezivnog tkiva, ventrikularni ligament koji se hvata ispred kuta tiroidne hrskavice odmah ispod hvatišta epiglotisa, i iza do anterolateralne površine aritenoidne hrskavice, kratka udaljenost od vokalnog nastavka. Donji rub ovog ligamenta, obavijen mukoznom membranom, tvori mjesečasti rub koji čini gornju granicu ventrikula larinksa.

    Vokalni nabori (plicae vocales, inferiorne ili prave glasnice) brinu se za nastanak zvukova i obavijaju dva jaka snopa nazvana vokalni ligamenti (ligamenta vocales). Svaki ligament sastoji se od snopa žutog elastičnog tkiva koje se sprijeda hvata za kut tiroidne hrskavice, a straga za vokalne nastavke aritenoidne hrskavice. Njegov donji kraj nastavlja se na tanki lateralni dio conusa elasticusa. Gornji kraj tvori donju granicu ventrikula larinksa. M.vocalis leži točno paralelno s njim. Prekriven je medijalno tankom sluznicom.

    Ventikul larinksa (ventriculus laryngis, Morgagniijev ventrikul) je vretenasta fossa smještena između ventrikularnog i vokalnog nabora sa svake strane larinksa, i širi se gotovo cijelom njegovom dužinom. Fossa je omeđena s gornje strane slobodnim mjesečastim rubom ventrikularnog nabora; ispod, ravnim rubom vokalnog nabora; lateralno, sluznicom koja prekriva odgovarajući m.thyreoarytaenoideus.

    Apendiks laringealnog ventrikla (appendix ventriculi laryngis) je membranozna vreća, smještena između ventrikularnog nabora i unutrašnje površine tiroidne hrskavice, a povremeno se širi i do njenog gornjeg ruba ili čak više; stožastog je oblika i zavijena lagano prema natrag. Na površinu njene mukozne membrane otvara se šest ili sedam mukoznih žlijzda, smještenih u submukoznom areolarnom tkivu. Ova vreća je zatvorena u vezivnu kapsulu, na koju se u donjem dijelu nastavlja ventrikularni ligament. Njena medijalna površine prekrivena je s nekoliko delikatnih mišićnih snopova, koji polaze s vrha aritenoidne hrskavice i gube se u ariepiglotičnim naborima; lateralno je odvojen od tiroidne hrskavice m.thyreoepiglotticusom. Ovi mišići stišću vreću i tjeraju sekret na vokalne nabore i tako lubriciraju njihovu površinu.

    Rima glotidis je izdužena pokotina između vokalnih nabora sprijeda i baze vokalnih nastavaka aritenoidne hrskavice iza. Stoga se dijeli na veći anteriorni intramembranozni dio (glottis vocalis), i posteriorni interhrskavični dio (glottis respiratorisa). Posteriorno je omeđena mukoznom membranom koja prolazi između aritenoidnih hrskavica. Rima glottidis je najuži dio šupljine grkljana, a njena razina odgovara razini baza aritenoidnih hrskavica.


    Mišići larinksa

    Mišiće larinksa dijelimo na ekstrinzične (prolaze između grkljana i okolnih struktura), te intrinzične (ograničene samo na larinks) koje ćemo u ovdje opisati.

    Intrinzični mišići su: m.cricothyreoideus, m. cricoarytaenoideus posterior, m.cricoarytaenoideus lateralis, m.arytaenoideus te m.thyroarytaenoideus.

    Krokotiroidni mišić (m.cricothyreoideus) trokutasta je oblika, polazi s prednjeg i lateralnog dijela krikoidne hrskavice, a vlakna su mu grupirana u dvije skupine. Donja skupina tvori pars obliqua koji se pruža unatrag i lateralno od anteriornog ruba donjeg roga; anteriorna vlakna tvore pars recta koji teče prema gore i unatrag, te lateralno prema posteriornom dijelu donjeg ruba lamine tiroidne hrskavice. Medijalni rubovi dvaju mišića razdvojeni su trokutastim prostorom koji zauzima srednji krikotiroidni ligament.

    Posteriorni krikoaritenoidni mišić (m. cricoarytaenoideus posterior) polazi sa širokog udubljenja na odgovarajućoj polovici posteriorne površine lamine krikoidne hrskavice; njegova vlakna teku prema gore i prema lateralno, spajaju se kako bi se hvatala za stražnji dio mišićnog nastavka aritenoidne hrskavice. Gornja vlakna su gotovo horizontalna, srednja iskošena, a donja položena gotovo vertikalno.

    Lateralni krikoaritenoidni mišić (m. cricoarytaenoideus lateralis) manji je nego posteriorni krikoaritenoidni mišić, pravokutnog je oblika. Započinje na gornjem rubu luka krikoidne hrskavice te, prolazeći koso prema gore i prema natrag, hvata se za prednji dio mišićnog nastavka aritenoidne hrskavice.

    Aritenoidni mišić (m.arytaenoideus) nije parni mišić, nego pojedinačan, te ispunjava posteriornu konkavnu površinu aritenoidnih hrskavica. Polazi s posteriorne površine i lateralnog ruba jedne aritenoidne hrskavice, te se hvata za odgovarajuće dijelove suprotne hrskavice. Sastoji se od kosog i transverzalnog dijela. Arytaenoideus obliquus, smješten bliže površini, tvore dva snopa koji polaze s baze jedne hrskavice na vrh suprotne, te se stoga ukrštavaju poput slova X; nekoliko vlakana nastavlja oko lateralnog ruba hrskavice i produžuje na ariepiglotični nabor - ta se vlakna ponekad opisuju kao zaseban mišić, m.aryepiglotticus. Arytaenoideus transversus prolazi transverzalno među dvjema hrskavicama.

    Tireoaritenoidni mišić (m.thyreoarytaenoideus) je širok, tanak mišić koji je položen paralelno i lateralno od vokalnih nabora, te daje potporu zidu ventrikula i njegovu apendiksu. Započinje ispred donje polovice kuta tiroidne hrskavice i srednjeg krikotiroidnog ligamenta. Njegova vlakna prolaze prema natrag i lateralno, kako bi se hvatala za bazu i anteriornu površinu aritenoidne hrskavice. Donja i dublja vlakna mišića mogu se prezentirati kao trokutasta vrpca koja se hvata za vokalni nastavak aritenoidne hrskavice te za priležeći dio njene anteriorne površine; naziva se m.vocalis, i leži paralelno s vokalnim ligamentom.

    Značajan dio vlakana tireoaritenoidnog mišića produžuje na ariepiglotični nabor, gdje se neka od njih gube, a neka nastavljaju na rub epiglotisa. Primaju novo ime, m.thyreoepiglotticus te se ponekad opisuju kao posebni mišići. Nekoliko vlakana širi se duž zida ventrikula s lateralnog zida aritenoidne hrskavice do strane epiglotisa i tvore m.ventricularis.

    Općenito, pokreti koji ovi mišići izvode mogu se podijeliti u dvije grupe: oni koji otvaraju i zatvaraju glotis i oni koji reguliraju stupanj napetosti vokalnih nabora.

    Cricoarytaenoidei posteriores razdvajaju vokalne nabore i posljedično otvaraju glotis, rotirajući aritenoidne hrskavice prema vani oko njihove vertikalne osi koja prolazi kroz krikoaritenoidne zglobove; tako da vokalni nastavci hrskavice (i vokalni nabori koji se hvataju za njih) postaju široko razdvojeni.

    Cricoarytaenoidei laterales zatvaraju glotis rotirajući aritenoidne hrskavice prema unutra, kako bi približili vokalne nastavke.
    Arytaenoideusi približuju aritenoidne hrskavice, te tako zatvaraju otvor glotisa, osobito u njegovu stražnjem dijelu.

    Cricothyreoidei stvaraju napetost i produžuju vokalne nabore povlačenjem luka krikoidne hrskavice i povlačenjem gornjeg ruba njene lamine; udaljenost među vokalnim nastavcima i kutom tiroidne hrskavice se tako povećava, te se nabori posljedično izdužuju.

    Thyreoarytaenoidei, sastavljeni od dvaju dijelova s različitim hvatištima i različitim smjerovima, su malo kompliciraniji u pogledu svog djelovanja. Njihova glavna uporaba je povlačenje aritenoidnih hrskavica prema naprijed prema tiroidnoj hrskavici, te time skraćivanje i opuštanje glasnica. No zbog povezanosti s dubljim dijelovima vokalnih nabora, ovaj dio, djelujući odvojeno, trebao bi modificirati elastičnos i napetost, dok lateralni dio rotira aritenoidnu hrskavicu prema unutra, tako sužujući rimu glotidis dovodeći dvije glasnice skupa.


    žile i živci larinksa

    Glavne arterije grkljana su laringealni ogranci koji potječu od superiorne i inferiorne tiroidne arterije. Vene prate arterije; one koje prate superiornu laringealnu arteriju pridružuju se superiornoj tiroidnoj veni koja se ulijeva u unutrašnju jugularnu venu; one koje prate inferiornu laringealnu arteriju pridružuju se inferiornoj tiroidnoj veni koja se ulijeva u brahiocefaličnu venu.

    Limfne žile sastoje se od dvaju sklopova, superiornog i inferiornog. Prvi prati superiornu laringealnu arteriju i probija hiotiroidnu membranu, do svog svršetka u žlijezdama smještenim blizu bifurkacije zajedničke karotidne arterije. U drugom sklopu, neke žile prolaze kroz srednji krikotiroidni ligament i otvaraju se u žlijezdu koja leži ispred tog ligamenta ili ispred gornjeg dijela dušnika, dok drugi prolaze do dubljih cervikalnih žlijezda i žlijezda koje prate inferiornu tiroidnu arteriju.

    živci potječu od unutrašnjih i vanjskih ogranaka superiornog laringealnog živca, rekurentnog laringealnog živca i od simpatikusa. Unutrašnji laringealni ogranak je gotovo u potpunosti senzorički. Ulazi u grkljan probijajući posteriorni dio hiotiroidne membrane iznad superiornih laringealnih žila, te se dijeli na ogranak koji se distribuira na obje površine epiglotisa i drugi ogranak koji se distribuira na ariepiglotične nabore, te treći, najveći, koji intervira sluznicu stražnjeg dijela larinksa i komunicira s n.laryngeusom recurrensom. Vanjski laringealni ogranak inervira m.cricothyreoideus. Rekurentni laringealni živac prolazi prema gore ispod donjeg ruba m.constrictora phayingisa inferiora odmah iza krikotiroidnog zgloba, Inervira sve mišiće larinksa osim m.cricothyreoideusa. Senzorički ogranci laringealnih živaca tvore subepitelne pleksuse, odakle vlakna prolaze do svog završetka među stanicama koje prekrivaju sluznicu.

      Report Tekst



    • Recently Browsing   0 korisnika

      Ni jedan registrirani korisnik ne pregledava ovu stranicu