~Sentinel~
  • Izvori:

    Izvori:
    1. Marušić A., Anatomija čovjeka, Medicinska naklada, 2002.
    2. Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.
    3. Gray H., Anatomy of the Human Body, Philadelphia,Lea & Febiger, 1918, doi:10.5962/bhl.title.20311

Jezik (lat. lingua) je glavni organ osjeta okusa, te važan organ govora; također pomaže u žvakanju i gutanju hrane. Smješten je na podu usta , u zavoju tijela donje čeljusti.

Korijen jezika (radix linguae base) usmjeren je prema natrag i povezan s hioidnom kosti, mm.hyoglossi i mm.genioglossi te hioglosalnom membranom; s epiglotisom je povezan trima naborima (glosoepiglotičnim naborima) mukozne membrane, a sa mekim nepcem glosopalatinim lukovima; te sa ždrijelom mm.constrictore pharyngis superiores i mukoznom membranom.

Vrh jezika (apex linguae), tanak i uzak, usmjeren je prema naprijed, prema lingvalnoj površini donjih sjekutića.

Unutrašnja površina jezika (facies inferior linguae) povezana je s donjom čeljusti mišićima genioglossima; mukozna membrana pruža se s inferiorne strane jezika na lingvalnu površinu desni i na pod usta, gdje se u središnjoj liniji izdiže u vertikalni nabor - frenulum jezika. Sa svake strane lateralno frenulumu je lagani nabor mukozne membrane, plica fimbriata.

Dorzum jezika (dorsum linguae) konveksan je i obilježen medijalnim sulkusom koji ga dijeli u simetrične polovice; sulcus završava straga oko 2.5 cm od korijena jezika depresijom - foramen cecum - od kojeg teče plitki usjek, sulcus terminalis, prema lateralno i unaprijed na svakoj strani ruba jezika. Dio jezika ispred ovoga usjeka, koji čini otprilike dvije trećine njegove površine, usmjeren je prema gore i prekriven papilama; posteriorna trećina usmjerena je prema natrag te je glađa i sadrži mnoge sluzne žlijeze i limfne folikule (jezična tonzila). Foramen cecum ostatak je gornjeg dijela ductusa thyroglossusa ili divertikuluma od kojeg se razvija štitna žlijezda.


Papile jezika



Za karakteristični grubi vanjski izgled jezika odgovorne su papile jezika, distribuirane na ateriorne dvije trećine dorzalne strane jezika. Postoje četiri tipa papila:
  • Papillae vallatae su velike, najmanje brojne (u većine ljudi ih je prisutno 10 do 14), a sadrže preko pola svih okusnih pupoljaka ljudskog jezika. Smještene su odmah ispred foramena cecuma i sulcusa terminalisa, gdje tvore red sa svake strane; ta dva reda teku prema natrag i prema medijalno, susreću se u središnjoj liniji, te tako prave oblik poput invertiranog slova V. Povezane su sa odvodima Von Ebnerovih žlijezda, i inervira ih n.glossopharyngeus. Svaka ova papila sastoji se od projekcije sluzne membrane širine 1 do 2 mm, pričvršćene za dno kružne depresije sluznice; rub depresije se izdiže i tvori zid (vallum), te je između njega i papile kružni sulkus nazvan fossa. Pupoljak je oblika srezanog stošca, gdje je manji kraj usmjeren prema dolje i hvata se za površinu jezika, a širi dio ili baza projicira se malo iznad površine jezika te je prekrivaju brojne manje sekundarne papile, te je prekrivena stratificiranim skvamoznim epitelom.
  • Papillae fungiformes su, kako im ime sugerira, okusni pupoljci koji izgledom sliče gljivama. Brojni su i smješteni uglavnom na stranama jezika i njegovu vrhu, no također su i raštrkani nepravilno i oskudno preko dorzuma jezika. Lako se razlikuju od drugih pupoljaka veličinom, okruglim izbočenjima i duboko crvenom bojom. Uske su na svom hvatištu za jezik, ali široke i zaokružene na slobodnom kraju, te prekrivene sekundarnim papilama. Inervira ih sedmi kranijalni živac, točnije, putem submandibularnog ganglija, chordae tympani i gangliona geniculatuma koji uzlaze u nucleus tractus solitarii produžene moždine.
  • Papillae filiformes prekrivaju anteriorne dvije trećine dorzuma jezika. Vrlo su brojne, stožastog izduženog izgleda, te jako keratinizirane, što daje njihovoj površini sivkasti ili bjelkasti izgled. Njihov epitel nema okusne pupoljke, a uloga im je mehanička - daju površini jezika hrapav izgled koji olakšava pokretanje hrane tijekom žvakanja. S njihova vrha projiciraju se brojni filamentozni nastavci - sekundarne papile.
  • Papillae foliatae su kratki vertikalni nabori na lateralnim rubovima jezika. Na njihovoj mukoznoj membrani također su raštrkani okusni pupoljci.




Mišići jezika

Jezik je podijeljen na dvije lateralne polovice medijalnim fibroznim (vezivnim) septumom koji se širi cijelom njegovom dužinom i s donje je strane pričvršćen za hioidnu (jezičnu) kost. Na svakoj polovici dva su seta mišića, ekstrinzični i intrinzični - prvi imaju svoja polazišta izvan jezika, a intrinzični su u potpunosti unutar jezika.

Ekstrinzični mišići jezika su: m.genioglossus, m.chondroglossus, m.hyoglossus, m.styloglossus i m.glossopalatinus.
  • M.genioglossus je ravni trokutasti mišić blizu i paralelan s medijalnom ravninom; vrh mu odgovara polazištu s donje čeljusti, a baza s hvatištem na jezik i hioidnu kost. Polazi s kratke tetive sa superiorne spinae mentalis na unutrašnjoj površini symphysis menti, odmah iznad m.geniohyoideusa, te se odatle širi. Donja vlakna šire se prema dolje kako bi se uhvatila tankom aponeurozom za gornji dio tijela hioidne kosti; nekoliko vlakana prolazi između m.hyoglossusa i m.chondroglossusa te se stapaju s mm.constrictores pharyngis; srednja vlakna prolaze prema natrag, a superiorna prema gore i naprijed kako bi cijelom dužinom ušla ispod površine jezika, od korijena do njegova vrha. Mišići suprotnih strana odvojeni su na svojim hvatištima medijalnim fibroznim septumom jezika; sprijeda se uglavnom stapaju.
  • M.hyoglossus je tanki i kvadrilateralni mišić koji polazi sa strane tijela i cijele dužine gornjeg roga jezične kosti, te prolazi gotovo vertikalno prema gore kako bi ušao u stranu jezika, između m.styloglossusa i m.longitudinalisa inferiora. Vlakna koja polaze s tijela hioidne kosti preklapaju ona s gornjeg roga.
  • M.chondroglossus nekada se opisuje kao dio m.hyoglossusa, no odvojen je od njega vlaknima m.genioglossusa, koja prolaze s strane farinksa. Dugačak je oko 2 cm, polazi s medijalne strane i baze manjeg roga i dijela tijela hioidne kosti, te prolazi direktno prema gore i stapa se s intrinzičnim mišićnim vlaknima jezika, između m.hyoglossusa i m.genioglossusa.
  • M.styloglossus, najkraći i najmanji od triju stiloidnih mišića, polazi s anteriorne i lateralne površine stiloidnog nastavka, blizu njegova vrha, i sa stilomandibularnog ligamenta. Prolazi prema dolje i prema naprijez između unutrašnje i vanjske karotidne arterije, dijeli se iznad strane jezika blizu njegove dorzalne površine, stapajući se s vlaknima m.longitudinalisa inferiora ispred m.hyoglossusa; drugi, kosti, preklapa my.hyoglossus i ukrižava se s njegovim vlaknima.
  • M.glossopalatinus (ili m.palatoglossus) je mali mišić uži u sredini nego na krajevima, a skupa sa sluznicom koja ga prekriva čini glosopalatini luk (arcus glossopalatinus). Polazi s anteriorne površine mekog nepca, gdje se nastavlja na mišić suprotne strane, te prolazi prema dolje, naprijed i prema lateralno ispred nepčanih krajnika, te se hvata za stranu jezika.

Intrinzični mišići jezika su: m.longitudinalis superior, m.longitudinalis inferior, m.transversus i m.verticalis.
  • M.longitudinalis linguae superior tanki je sloj kosih i longitudinalih mišićnih vlakana smještenih odmah ispod sluznice dorzalne strane jezika. Započinje u submukoznom fibroznom sloju blizu epiglotisa i s medijalnog fibroznog septuma, te teku prema rubovima jezika.
  • M.longitudinalis linguae inferior uski je snop smješten ispod površine jezika između m.genioglossusa i m.hyoglossusa. Širi se od korijena do vrha jezika; straga su neka vlakna povezana s tijelom hioidne kosti; sprijeda se stapa s vlaknima m.styloglossusa.
  • M.transversus linguae sastoji se od vlakana koja polaze s medijalnog fibroznog septuma i prolaze lateralno te se hvataju za podsluznično fibrozno tkivo na stranama jezika.
  • M.verticalis linguae nalazi se samo na rubovima prednjeg dijela jezika.

Sve mišiće gore opisane inervira n.hypoglossus, osim m.palatoglossusa kojega inervira n.vagus.

Pokreti koje jezik izvodi su brojni i komplicirani, a mogu se razumjeti gledajući smjer širenja mišićnih vlakana. Mm.genioglossi, putem svojih posteriornih vlakana, vuku korijen jezika prema naprijed, te izbacuju apeks jezika van usta. Anteriorna vlakna vuku jezik natrag u usta. Kada ova dva mišića djeluju u potpunosti (ne samo dijelom vlakana), vuku jezik prema dolje, tako da čine superiornu površinu jezika konkavnom, tvoreći kanal kojim tekućina može proći prema farinksu, poput pri sisanju. Mm.hyoglossi spuštaju jezik i vuku prema dolje njegove strane. Mm.styloglossi vuku jezik prema gore i unatrag. Mm.glossopalatini vuku korijen jezika prema gore. Intrinzični mišići uglavnom djeluju tako da mijenjaju oblik jezika, tako primjerice longitudinalis superior i inferior obično skraćuju jezik, no superior okreće i vrh i strane prema gore tako da čini dorzum konkavnim, dok inferior vuče vrh prema dolje i čini dorzum konveksnim. M.transversus sužava i izdužuje jezik, a verticalis ga spljošnjuje i proširuje.


žile i živci jezika

Glavna arterija jezika je lingvalni ogranak vanjske karotidne arterije, ali vanjska maksilarna arterija i uzlazna faringealna arterija također daju ogranke za jezik. Vene se ulijevaju u unutrašnju jugularnu venu.

Senzorički živci jezika su:
  1. lingvalni ogranak mandibularnog živca (ogranak trigeminalnog živca, CN V), koji se distribuira na mukoznu membranu anteriornih dviju trećina jezika i daje opći somatski osjet;
  2. chorda tympani, ogranak facijalnog živca (CN VII), koja putuje skupa s lingvalnim živcem u njegovoj ovojnici, te daje osjet okusa anteriornim dvjema trećinama jezika;
  3. lingvalni ogranak n.glossopharyngeusa daje generalni aferentni somatički osjet za okus u posteriornoj trećini jezika.


  Report Tekst



  • Recently Browsing   0 korisnika

    Ni jedan registrirani korisnik ne pregledava ovu stranicu