Kralješci


Karlovsky120
  • Izvori:

    Izvori:
    1. Marušić A., Anatomija čovjeka, Medicinska naklada, 2002.
    2. Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.
    3. Jalšovec D., Sustavna i topografska anatomija čovjeka, Školska knjiga, 2005.
    4. Krmpotić-Nemanić J., Anatomija čovjeka, Jugoslavenska medicinska naklada 1990.

Kralježnica čovjeka, columna vertebralis, sastoji se od 33 ili 34 kralježaka, vertebrae.
Kralježci se dijele u 5 skupina:


Svi kralješci, osim prvog vratnog, imaju određena zajednička obilježja. Sastoje se od trupa, corpus vertebrae, na koji se sa stražnje strane te lateralno nadovezuje korijen luka, pediculus arcus vertebrae, a na njega sam luk, arcus vertebrae, koji se sastoji od pločica, lamina arcus vertebrae. Na stražnjoj strani luka nalazi se trnasti nastavak, processus spinosus, dok se na korijenu luka prema lateralno nalazi poprečan nastavak, processus transversus sin. et dex.. Na prijelazu korijena u luk nalaze se dva para zglobnih nastavaka, processi articulares superiores et inferiores, jedan par s gornje, a drugi s donje strane. Oni služe uzglobljavanju sa susjednim kralježnjacima.


Tipični kralježak, u razini L2. (A) Funkcionalne komponente kralješka su tijelo kralješka (predstavljene bojom kosti), vertebralni luk (crveno) i sedam nastavaka: tri kao hvatišta mišića i osi rotacije (plavo), te četiri koja sudjeluju u stvaranju sinovijalnih zglobova s okolnim kralješcima (žuto). (B) i (C ) Koštane tvorbe kralježaka. Vertebralni otvor ograničen je lukom kralježaka i tijelom. Mala superiorna incisura vertebralis i velika inferiorna incisura vertebralis odjeljuju pediculus arcus vertebrae. (D) Superiorna i inferiorna incisura vertebralis odgovarajućih kralježaka skupa s intervertebralnim diskom koji ih povezuje tvore intervertebralni foramen za prolazak spinalnih živaca i pratećih krvnih žila. Svaki zglobni nastavak ima zglobnu površinu gdje se događa kontakt između artikularnih površina odgovarajućih kralježaka.

Dakle, sedam nastavaka pruža se s vertebralnog luka tipičnog kralješka:
  • Trnasti nastavak, processus spinosus, strši prema natrag (i najčešće prema dolje, preklapajući kralježak ispod njega) s vertebralnog luka na mjestu spajanja pločica.
  • Dva poprečna nastavka, processus transversus, pružaju se posterolateralno sa spoja korijenova i pločice.
  • Èetiri zglobna nastavka, processus articulares superiores et inferiores, dva gore i dva dolje, također se prižaju sa spoja korijenova i pločice. Svaki od njih nosi zglobnu ploštinu za zglob sa susjednim kralješcima.

Tri nastavka, trnasti i dva poprečna, služe za vezanje dubokih mišića leđa i nalik su poluzi koja olakšava mišićima učvršćivanje i mijenjanje položaja kralježnice.
Èetiri zglobna nastavka su u poziciji s odgovarajućim nastavcima susjednog kralješka (gornjeg i donjeg), oblikujući zglobove. Kroz njihovo sudjelovanje u formiranju tih zglobova, nastavci određuju načine pokreta koji su mogući i koji su ograničeni između susjednih kralježaka svake regije. Zglobni nastavci također pomažu pri održavanju susjednih kralježaka centriranima, konkretno sprječavajući jedan kralježak da sklizne naprijed na kralježak ispod njega. Općenito, zglobni nastavci nose težinu samo privremeno, npr. kada se dižu iz fleksije ili jednostrano kada su vratni kralješci lateralno fleksirani do granice. Međutim, donji zglobni nastavci kralješka L5 nose težinu i u uspravnom položaju.

Trup kralješka je najmasivniji prednji dio kosti, uglavnom nalik na valjak. Daje čvrstoću kralježnici i podupire tjelesnu težinu. Veličina trupova kralješaka povećava se prema donjem dijelu kralježnice, posebno od T4 prema dolje, jer svaki postupno podnosi veću tjelesnu težinu.

Trup kralješka građen je od spužvastog koštanog tkiva koji na površini prelazi u kompaktno. Trabekularni dio kosti izgrađen je od mreže gredica: najvećim dijelom dugih vertikalnih gredica povezanih kratkim, vodoravnim gredicama. Međuprostor između gredica je ispunjen crvenom koštanom srži, koja je među najaktivnijim hematopoetskim tkivima odraslog čovjeka. Kroz jedan ili više velikih otvora na stražnjoj površini trupa prolaze bazivertebralne vene koje dreniraju koštanu srž.
U tijelu, većina gornjih i donjih površina trupova kralješaka je pokriveno fibrohrskavičnim intervertebralnim pločama, što odgovara ostatku hrskavičnog modela od kojeg se kost razvije (Bogduk, 1997). Na laboratorijskim ili muzejskim primjercima te hrskavice nema i izložena kost je spužvasta, osim na periferiji gdje je epifizni okvir ili prsten glatke kosti, porijeklom od prstenaste epifize, sjedinjen s trupom. Osim što su zone rasta, prstenaste epifize i njihovi hrskavični ostatci osiguravaju zaštitu trupovima kralježaka i omogućuju difuziju tekućine između intervertebralne ploče i kapilara u trupovima kralježaka. Gornje i donje epifize najčešće se ujedine sa središtem, primarnim centrom okoštavanja središnje tvari trupa kralježaka, rano u adultnom razdoblju (otprilike u 25.godini).


Unutrašnjost kralježnice i vertebralnog kanala. Tijela kralježaka sastoje se uglavnom od spongiozne kosti, s visokim, vertikalnim potpornim trabekulama povezanima kratkim horizontalnim trabekulama, prekrivenih relativno tankom kompaktnom kosti. Hijaline hrskavice prekrivaju superiornu i inferiornu površinu tijela kralježaka, okruženi glatkim koštanim epifiznim obručima. Ligamentum longitudinalis posterior, koji prekriva posteriornu površinu tijela kralježaka i povezuje intervertebralne diskove, tvori anteriorni zid vertebralnog kanala. Lateralni i posteriorni zid vertebralnog kanala tvore vertebralni lukovi (pidikuli i lamine) koji se izmjenjuju s otvorima intervertebralnih diskova i ligamentumom flavaom.

Na gornjoj i donjoj strani korijena luka nalazi se urez, incisura vertebralis inferior et superior. Donji urez gornjeg kralježka zajedno sa gornjim urezom donjeg kralježka čini koštani otvor, foramen intervertebrale, kroz koji prolaze korijenovi spinalnih živaca te krvne žile. Trup kralježka, zajedno sa korijenom luka te samim lukom omeđuje otvor kralješka, formane vertebrale. Svi otvori kralježaka zajedno čine kralježnični kanal, canalis vertebralis, kojim prolazi kralježnična moždina.



Laminektomija


Laminektomija

Kirurško otklanjanje jednog ili više processusa spinosusa i laminae arcusa vertebrae u određenoj regiji kralježnice naziva se laminektomija. Ovaj pojam se takoćer nekada upotrebljava za označavanje otklanjanja većeg dijela vertebralnog luka presijecanjem pedicula. Limenektomije se izvode kirurški (ili anatomski pri disekciji) kako bi se pristupilo vertebralnom kanalu, posteriorno otkrivajući kralješničnu moždinu (ako se izvodi iznad L2 razine) ili/i korijenove određenih spinalnih živaca. Kirurška laminektomije se obično izvodi kako bi se otpustio pritisak na kralješničnu možidinu koju uzrokuje tumor, hernirani intervertebralni disk ili koštana hipertrofija.



Sažetak

Kralješci se sastoje od trupa, koji podnose težinu i povećavaju se proporcionalno, i lukova, koji kolektivno učvršćuju i štite kralješničnu moždinu. Nastavci, koji se pružaju od lukova kralješaka, osiguravaju vezu i pokretanje pomoću mišića ili direktne pokrete između kralješaka.

  Report Tekst



  • Recently Browsing   0 korisnika

    Ni jedan registrirani korisnik ne pregledava ovu stranicu