Očna šupljina


pad nap0na
  • Izvori:

    1. Marušić A., Anatomija čovjeka, Medicinska naklada, 2002.
    2. Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.

Očne šupljine, orbite, su koštane šupljine u kosturu lica koje sliče šupljim četvrtastim piramidama s bazama usmjerenim anterolateralno te vrhovima usmjerenima posteromedijalno. Medijalni zidovi dviju orbita, razdvojenih etmoidalnim sinusima i gornjim dijelovima nosne šupljine, položeni su paralelno, dok su njihovi lateralni zidovi pod kutom od gotovo 90° stupnjeva. Posljedično, osi orbita sijeku se pod gotovo 45°. Optičke osi (osi pogleda dviju očnih jabučica) su ipak paralelne. Orbite sadrže i štite očne jabučice i priležeće vidne strukture, u koje ubrajamo:

  • Vjeđe, koje omeđuju i prekrivaju orbite anteriorno, kontrolirajući izloženost anteriorne očne jabučice.
  • Ekstraokularni mišići, koji pokreću očne jabučice i podižu gornje vjeđe
  • živce i žile koje prolaze do očnih jabučica i mišića
  • Orbitalne ovojnice (fascije) koje okružuju očne jabučice i mišiće.
  • Mukoznu membranu, conjunctiva, koja podstavlja vjeđe i anteriornu površinu očnih jabučica te veći dio lakrimalnog (suznog) aparata koji lubricira očnu jabučicu.

Prostor koji nije popunjen gore navedenim strukturama popunjen je i orbitalnom mašću; stoga to masno tkivo tvori ležište u koje su položene strukture orbite.

Orbita oblika piramide ima bazu, četiri stijenke i vrh:

Bazu orbite (veliki vanjski otvor ili ulaz u očnu šupljinu, aditus orbitae) omeđuje gore čeona kost, margo supraorbitalis, a lateralno zigomatična kost. Medijalno omeđenje auditusa orbitae daje processus frontalis gornje čeljusti, a donji rub djelomično izgrađuje također gornja čeljust, a djelomično zigomatična kost, margo infraorbitalis. Aditus je najveći otvor očne šupljine i predstavlja komunikaciju prema vanjskom prostoru. Kosti koje tvore rubove baze orbite su pojačane kako bi štitile orbitalne sadržaje te činile hvatište orbitalnog septuma, fibroznog lista koji se širi u vjeđe. Još dva ruba aditusa su margo lateralis i margo medialis.

Gornja stijenka, paries superior, odvaja očnu šupljinu od prednje lubanjske jame i gotovo je horizontalno položena. Najvećim je dijelom čini pars orbitalis čeone kosti. Blizu vrha očne šupljine gornju stijenku čini ala minor klinaste kosti. Anterolateralno, nalazi se plitka udubina u orbitalnom dijelu frontalne kosti, fossa lacrimalis, u kojoj je smještena lakrimalna žlijezda.

Medijalna ili nazalna stijenka, paries medialis, građena je najsloženije. Tvore je tri elementa splanhnokranija, i to gornja čeljust svojim čeonim nastavkom, zatim suzna kost i sitasta kost svojim labirintom odnosno orbitalnom laminom. Processus frontalis maksile i os lacrimale razgraničuju orbitu izravno od nosne šupljine. Lamina orbitalis sitaste kosti je pak tanka razdjelna stijenka između očne šupljine i prostora etmoidalnog labirinta. U području orbitalne lamine očna šupljina dakle ne graniči direktno s nosnom šupljinom, nego među njima postoje pneumatički prostori sitaste kosti. Medijalna stijenka stoji približno u sagitalnoj ravnini, usporedno s ravninom simetrije. Većina kostiju koje tvore medijalnu stijenku je tanka poput papira.

Donja stijenka ili pod, paries inferior, razdvaja očnu šupljinu od maksilarnog sinusa. Najvećim je dijelom tvori facies orbitalis na trupu gornje čeljusti, a upotpunjuje zigomatična kost i djelomično nepčana kost. Inferiornu stijenku od lateralne stijenke razgraničuje fissura orbitalis inferior.

Lateralna ili temporalna stijenka, paries lateralis, ima izrazito kosi položaj; pruža se od sprijeda i lateralno prema nazad i medijalno. Čini je lamina orbitalis zigomatične kosti, koja zatvara orbitu prema temporalnoj jami, i ala major klinaste kosti, koja razgraničuju orbitu i srednju lubanjsku jamu. Ovo je najjači i najdeblji zid očne šupljine, a bitan je jer je jako izložen i podložan direktnoj traumi.


Orbite. (A) Dijagram i MRI studija prikazuju relativni položaj orbita međusobno i u odnosu na optičke osi (linije pogleda. Orbite su razdvojene etmoidnim sinusima i gornjim dijelom nosne šupljine i septuma. (B) Prikazani su koštani zidovi orbite. Riječ 'etmoidna' je ispisan izravno na tankoj orbitalnoj ravnini etmoidne kosti koja razdvaja orbitu od etmoidnih sinusa. Optički kanal nalazi se na vrhu (najdubljem dijelu) piramidne orbitalne šupljine, gdje prolazi između tijela i dva korijena manjih krila (ala minor) sfenoidne kosti. Dugačka sonda mora proći duž lateralnog zida šupljine kako bi se prošlo kroz optički kanal.

Periost stijenki očne šupljine naziva se periorbita. Periorbita se nastavlja na periostalni sloj dure mater putem optičkog kanala i fissurae orbitalis superior. Periorbita se također nastavlja putem ruba orbite kroz fissuru orbitalis inferior na periost koji prekriva vanjsku površinu kranija, pericranium, i na orbitalni septum na orbitalnim rubovima na fascije vanjskih očnih mišića koje tvore fasciju očne jabučice.

Najširi dio očne šupljine odgovara ekvatoru očne jabučice, zamišljenoj liniji koja okružuje očnu jabučicu, a prolazi kroz suprotni anteriorni i posteriorni pol.


Otvori i komunikacije orbite



Nasuprot aditusu orbitae, u vrhu orbitalne piramide kao najdubljoj točki očne šupljine nalazi se canalis opticus koji spaja orbitu s cerebralnom šupljinom, točnije, srednjom lubanjskom jamom. Tim kanalom dolazi n. opticus iz lubanjske šupljine u očnu.

Dvije su velike pukotine povezane s lateralnom stijenkom. Fissura orbitalis superior leži u kutu između lateralne i gronje stijenke, a povezuje (kao i canalis opticus) očnu šupljinu sa srednjom lubanjskom jamom. Tu pukotinu omeđuje veliko i malo krilo klinaste kosti. Fissura orbitalis inferior leži između lateralne i donje stijenke, a omeđuje je veliko krilo klinaste kosti i trup gornje čeljusti. Prednji dio te pukotine vodi iz očne šupljine u infratemporalnu šupljinu, a njezin stražnji dio u pterigopalatinu jamu. Na lateralnoj stijenci u blizini ruba aditusa leži i ulaz u kanalić zigomatične kosti, koji se račva u obliku slova Y te se jednim krakom otvara na vanjskoj površini lamine malaris, a drugim u temporalnu jamu.

Na medijalnoj stijenci sprijeda u razini aditusa počinje canalis nasolacrimalis, prolaz koji vodi u nosnu šupljinu. Na stijenci se tu nalazi udubina koja sadrži suznu vreću pa se stoga i naziva fossa sacci lacrimalis. Omeđena je dvama vertikalnim grebnima, prednji, crista lacrimalis anterior, se nalazi u čeonom nastavku maksile, a stražnji, crista lacrimalis posterior, na suznoj kosti. Canalis nasolacrimalis je nastavak ove jamice, usmjeruje se prema dolje i malo nazad a vodi u nosu šupljinu u koju se otvara ispod donje nosne školje, cocha nasalis inferior. Kroz taj kanal prolaze suze iz suzne vreće u nos. Na medijalnoj stijenci u šavu između čeone kosti i orbitalne lamine sitaste kosti nalaze i sva uska kratka kanalića, prednji foramen ethmoidale anterius koji vodi u lubanjsku šupljinu, i foramen ethmoidale posterius koji vodi u prostore etmoidalnog labirinta.

Na gornjoj strani, na gornjem rubu aditusa, postoje dva prijelaza iz orbite u regiju čela: incisura frontalis i lateralno od nje foramen supraorbitale.

Na donjoj stijenci je sagitalna brazda, sulcus infraorbitalis, koja se naprijed nastavlja u canalis infraorbitalis, koji pak završava na prednjoj površini trupa gornje čeljusti svojim vanjskim otvorom, foramen infraorbitale.



Orbitalni tumori



Zbog bliskog smještaja optičkog živca sa sfenoidalnim i posteriornim etmoidalnim sinusom, maligni tumori u ovim sinusima mogu erodirati tanke koštane zidove orbite i pritisnuti optički živac i ostale orbitalne sadržaje. Tumori u orbiti stvaraju egzoftalmus. Najlakši način ulaska za tumor do orbitalne šupljine iz fossae cranii mediae je kroz fissuru orbitalis superior; tumori u fossi temporalis i infratemporalis ulaze u ovu šupljini kroz fissuru orbitalis inferior. Iako je lateralni zid orbite gotovo jednako dugačak kao i medijalni zid jer se šiti lateralno i anteriorno, on ipak ne doseže tako daleko anteriorno kao i medijalni zid, koji u principu zauzima sagitalnu ravninu. Stoga je gotovo 2.5 cm očne jabučice izloženo kada se zjenica usmjeri maksimalno medijalno. Stoga lateralna strana pruža bolji pristup pri operacijama očne jabučice.


Frakture orbite



Orbitalni rubovi dovoljno su snažni da štite sadržaj orbite. Ipak, kada su udarci dovoljno jaki kako bi utjecali direktno na koštani obruč, rezultat su frakture šavova između kostiju koje tvore orbitalni rub. Zbog tankog medijalnog i inferiornog zida orbite, udarac u oko može prelomiti orbitalne zidove dok rubovi ostaju netaknuti. Indirektna ozljeda koja dislocira orbitalne zidove naziva se 'blowout' fraktura. Frakture medijalnog zida mogu zahvatiti etmoidne i sfenoidne sinuse, dok frakture inferiornog zida mogu zahvatiti maksilarni sinus. Iako je superiorni zid jači nego medijalni i inferorni, dovoljno je tanak da ga se može direktno penetrirati. Stoga tanki predmet može proći kroz njega i zahvatiti frontalni režanj mozga.

Orbitalne frakture često rezultiraju intraorbitalnim krvarenjem, koji stvara pritisak na očnu jabučicu, uzrokujući egzoftalmus (protruziju očne jabučice). Bilo koja trauma oka zahvaća priležeće strukture; primjerice, krvarenje u maksilarni sinus, dislokacija maksilarnih zubi, i frakture nosnih kostiju koje rezultiraju krvarenjem, opstrukcija dišnih puteva i infekcija koje se mogu proširiti putem kavernoznog sinusa kroz oftalmičku venu.

  Report Tekst



  • Recently Browsing   0 korisnika

    Ni jedan registrirani korisnik ne pregledava ovu stranicu