Vratni kralješci


Karlovsky120
  • Izvori:

    Izvori:
    1. Marušić A., Anatomija čovjeka, Medicinska naklada, 2002.
    2. Moore K., Clinically Oriented Anatomy, Lippincott Williams & Wilkins, 2005.
    3. Jalšovec D., Sustavna i topografska anatomija čovjeka, Školska knjiga, 2005.
    4. Krmpotić-Nemanić J., Anatomija čovjeka, Jugoslavenska medicinska naklada, 1990.

Obilježje po kojem razlikujemo vratne kralješke od ostalih jest otvor na poprečnom nastavku, foramen transversarium. Kroz njih prolaze vertebralna vena i arterija, vena et arteria vertebralis, s iznimkog sedmog kroz koji prolazi samo vena ili pak nijedna od navedenih struktura.

Vratnih je kralježaka sedam te spajaju glavu (zatiljna kost) s ostatkom tijela (prvi prsni kralježak). Označavaju se simbolima C1-C7. Svi vratni kralješci, s iznimkom C1 i C2, imaju rascjepljeni poprečni nastavak. Time je on podijeljen na prednju kvržicu, tuberculum anterius, što je ustvari zakržljalo vratno rebro i stražnju kvržicu, tuberculum posterius, koja je ustvari pravi poprečni nastavak. Između to dvoje nalazi se kanal spinalnog živca, canalis nervi spinalis.



Tjelo je vratnog kralježka bubrežasta oblika, dok je njegov otvor trokutasta oblika s bazom s prednje strane. Uzdignuti superolateralni rub je uncus tijela, processus unicatus. Usmjerenost zglobnih ploha s gornje strane je superioposteriorno, dok su donje usmjerene inferioanteriorno.


Prvi vratni kralježak, atlas

Atlas ima dva luka, prednji, arcus anterius, i stražnji, arcus posterius. Na pojedinom se luku na prednjoj strani za prednji, a stražnjoj strani za stražnji, nalazi kvržica, tuberculum anterius et posterius. Prednji luk na svojoj stražnoj strani ima i zglobnu plohu za zub aksisa, fovea dentis. Lateralno od stražnje kvržice i na gornjoj strani nalaze se kanali za vertebralnu arteriju, canalis arteria vertebralis, koja u rijetkim slučajevima može biti nadsvođena koštanim mostićem tvoreći tada koštani otvor.


Baza lubanje, C1 i C2 kralješci. (A) Condyli occipitales koji se uzglobljuju sa superiornim zglobnim površinama atlasa. (B) Atlas, na kojem počiva lubanja, nema ni processusa spinosusa ni tijela. Sastoji se od dvije lateralne mase povezane anteriornim i posteriornim lukom. (C i D) Usjeci karakteriziraju drugi kralježak i daju pivot oko kojega se atlas okreće i nosi težinu kranija. Uzglobljuje se anteriorno s anteriornim lukom atlasa i posteriorno s ligamentumom transversumom atlasa.

Na samom spoju tih dvaju lukova nalaze se koštane mase, massae laterales, te se na njima nalaze zglobne plohe za uzglobljenje s kondilima zatiljne kosti s gornje strane i axisom s donje, foveae articulares superiores et inferiores. Gornje su plohe konkavne i zakrenute prema naprijed, dok su donje manje te manje konkavne ili čak gotovo ravne.

Poprečni nastavak atlasa nije rascijepljen.


Drugi vratni kralježak, axis

Obilježje prema kojem je axis vrlo prepoznatljiv jest njegov "zub", dens axis. Sa njegove se prednje strane nalazi zglobna ploha, facies articularis anterior, za uzglobljenje sa atlasom na odgovarajućem mjestu. Na stražnjoj se strani nalazi stražnja zglobna ploha, facies articularis posterior. Na samom vrhu "zuba" jest njegov vrh, apex dentis.

Gornje zglobne plohe axisa podjeljene su na dva dijela, prednja je strana plohe usmjerena prema naprijed, dok je stražnja strana plohe usmjerena prema nazad. Donje zglobne plohe smještene su više sa stražnje strane te im je usmjerenje anterioinferiorno.

Otvor je kralježka, kao i njegovo tijelo trokutasta oblika. Trnasti je nastavak, za razliku od poprečnih, rascijepljen.


Šesti vratni kralježak

Ovaj je kralježak specifičan po svojoj razvijenoj prednjoj kvržici, tuberculum anterius. Također tuberculum caroticum naziva se karotidnom izbočinom zato što se zajednička karotidna arterija, a. carotis communis, ovdje može pritisnuti, u usjeku između izbočine i tijela kralježka kako bi se kontroliralo krvarenje iz te krvne žile. Krvarenje se može nastaviti zato što karotida ima mnoge anastomoze distalnih ogranaka s kontralateralnim organcima, ali je to krvarenje mnogo sporije.


Sedmi vratni kralježak, vertebra prominens

S obzirom na svoj smještaj, sedmi je vratni kralježak vrlo sličan prsnim kralježcima. Njegova osebujnost je produženi trnasti nastavak koji je moguće vrlo lako i napipati ispod kože. Na poprečnom nastavku nema prednje kvržice, a trnasti nastavak nije rascijepljen. Također i ima nešto uži poprečni otvor.



Dislokacija vratnih kralježaka

Zbog svojih horizontalnije položenih zglobnih površina, cervikalni kralješci su slabije povezani nego drugi kralješci. Cervikalni kralješci, naslagani poput knjiga, mogu se dislocirati prilikom ozljede vrata, pri čemu je potrebna manja sila nego što je potrebna kako bi ih se slomilo. Zbog prilično širokog vertebralnog kanala u vratnoj regiji, lagana dislokacija se tu može dogoditi bez ozljede kralješnične moždine. Teška dislokacija, ili dislokacije kombinirane s frakturama ozljeđuju kralješničnu moždinu. Ako se pri dislokacije ne dogodi uklještenje dislociranog zglobnog nastavka, vratni kralješci mogu se sami vratiti na svoje mjesto, tako da se na radiografskim snimkama ne vidi da je kralješnična moždina ozlijeđenja. Na MRIu se, međutim, može vidjeti ozljeda mekog tkiva.


Fraktura i dislokacija atlasa

Kralježak C1 je koštani prsten, s dvije lateralne mase povezane relativno tankim anteriornim i posteriornim lukovima te transverzalnim ligamentom. Zbog toga što su lateralne mase usmjerene lateralno, vertikalne sile (kao što su sile pri udarcu na vrh glave padajućeg objekta, ili udarac o dno bazena pri nesreći u ronjenju), kompresija lateralnih masa između okcipitalnih kondila i axisa ih razara, slamajući jedan ili oba koštana luka. Ako je sila dovoljno razorna, dogodit će se ruptura transverzalnog ligamenta koji ih povezuje. Rezultat je Jeffersonova fraktura, koja sama po sebi ne rezultira ozljedom kralješnične moždine, zbog toga što se dimenzije koštanog prstena zapravo povećaju. Ozljeda kralješnične moždine je vjerojatnija ako je transverzalni ligament također rupturiran, što se vidi radiografski kao široko raširene lateralne mase.


Frakture i dislokacije atlasa

Frakture vertebralnog luka drugog cervikalnog kralješka su vjerojatno najčešće ozljede vratne kralježnice. Obično se fraktura događa u koštanom stupu koji tvore superiorni i inferiorni zglobni nastavci axisa, pars interarticularis. Prijelom na ovom mjestu, koji se zove traumatska spondiloliza kralješka C2, obično nastaje kao rezultat hiperekstenzije glave, češće nego kod kombinirane hipekstenzije glave i vrata, koja rezultira trzajnom ozljedom. Takva hiperekstenzija glave upotrebljavana je za smaknuća vješanjem, kada je čvor smještan ispod brade prije nego je tijelo odjednom gurnuto kroz otvor na drvenom podu. Stoga se takva ozljeda naziva frakturom obješenika. Kod težih ozljeda, tijelo C2 kralješka se dislocira anteriorno u odnosu na tijelo C3 kralješka. Sa ili bez takve subluksacije (nepotpune dislokacije) axisa, ozljeda kralješnične moždine i/ili moždanog djela je vjerojatna, što nekada rezultira kvadriplegijom (paralizom sva četiri uda) ili smrću. Frakture densa axisa su također česte ozljede aksisa, kao rezultat horizontalnog udarca u glavu ili kao komplikacija osteopenije (patološkog gubitka koštane mase).

  Report Tekst



  • Recently Browsing   0 korisnika

    Ni jedan registrirani korisnik ne pregledava ovu stranicu