Neuropatologija: Rozete i pseudorozete


~Sentinel~
  • Izvori:
Rozete su neuropatološko-histološko-arhitekturalni uzorak koji se često vidi s određenim tumorima. Ovdje je kratki pregled uzoraka rozeta i pseudorozeta u kontekstu takvih tumora kao što su meduloblastom/primitivni neuroektodermalni tumor (PNET), retinoblastom, ependimom, centralni neurocitom i pineocitom.


Što su rozete?
Rozete se sastoje od vijenca stanica (ili uzorka stanica izgleda poput kotača bicikla) koje okružuju centralnu jezgru (slika 1). Centralna jezgra može se sastojati od lumena koji izgleda prazno ili prostora popunjenog citoplazmatskim izdancima. Citoplazma svake stanice rozete je obično klinastog oblika s vrhom usmjerenim prema centralnoj jezgri; jezgre stanica koje stvaraju rozetu su periferno pozicionirane i tvore prsten ili vijenac oko jegre. Tvorbe su imenovane prema floralnom uzorku u arhitekturi, s obzirom na to da ovaj uzorak sliči na one koje vidimo često na gotičkim katedralama (slika 2). Rozete se smatraju primarnim ili sekundarnim manifestacijama tumorske arhitekture. Primarne rozete tvore karakteristične uzorke rasta određenih tumorskih tipova, dok su sekundarne rozete rezultat utjecaja eksternih faktora na rast tumora. Primjerice, u drugom slučaju, regresivno oticanje stanica može centripetalno razmjestiti citoplazmu dok se jezgra potiskuje na periferiju. Iako prisutnost primarnih rozeta može sugerirati dijagnozu, običčo se sam pronalazak rozeta ne smatra apsolutno patognomoničnim za specifilni tip tumora. Raznovrsna terminologija i opisi u prošlosti su pridonijeli konfuziji u uporabi termina; ipak, nekoliko tipova primarnih rozeta se obično prepoznaju u patološkoj literaturi.

Slika 1. Dijagram tipične rozete koji prikazuje vijenac stanica koji okružuje centralni lumen.



Homer Wrightove rozete
Homer Wrightove rozete imenovane su prema Jamesu Homeru Wrightu (1869.-1928.), prvom direktoru Massachusetts General Hospital Pathology Laboratoryja i developeru Wrightovog bojenja. Prepoznao je skupinu adrenalnih tumora i tumora simpatičkog živčanog sustava, koji su postali poznati kao neuroblastomi, te je u ovim lezijama opisao karakteristične loptaste strukture stanica uklopljene u mrežu vlakana (slika 3). Ova vlakna nisu se bojala kao ona povezana s neuroglijom, te je postulirao da prestavljaju primitivne neuralne izdanke koji sliče onima u razvojnim fazama simpatičkog živčanog sustava.

Tipične Homer Wrightove rozete s centralnim lumenom ispunjenim vlaknastim nastavcima također se mogu pronaći u meduloblastomima i histološki sličnim tumorima koji se pojavljuju izvan malog mozga, označenima kao PNET-ovi (slika 4). Iako se stanični mehanizmi odgovorni za nastanak rozeta u meduloblastomima te njihovo značenje u potpunosti ne razumije, većina istraživača vjeruje da njihova prisutnost označava neuralnu diferencijaciju. Osjetljivi fibrilarni materijal koji se nalazi u centralnom lumenu Homer Wrightovih rozeta sastavljen je od neuropila, koji sadrže primitivne neuronalne izdanke ili neurite.

Iako se većina meduloblastoma smatra primitivnima, razni stupnjevi diferencijacije se gotovo uvijek pronalaze na mikroskopskom, imunohistokemijskom i ultrastrukturnom nivou. Štoviše, neke stanice meduloblastoma u uzorcima i kulturama pokazuju prisutstvo mikrotubula, neurosekretornih vezikula razrijeđene jezgre, te sinaptičkih spojeva, i sve su to karakteristike i neuroblasta i zrelih neurona. Bez obzira na podtip meduloblastoma, imunohistokemijski dokazi neuronalne diferencijacije se pronalaze u gotovo svim slučajevima s neuronalnim markerima kao što je sinaptofizin, enolaza specifična za neurone i neurofilamentni proteini. Neki meduloblastomi mogu također pokazivati druge tipove diferencijacije kao što je dokaano s prisutnošću astrocitnog markera glijalnog fibrilarnog kiselog proteina. Diferencijacija skeletnih mišića i melanocita je znatno manje učestala i definira medulomijeloblastomski tip tumora i melanocitni tip tumora.

Iako se čini da je značaj rozeta u meduloblastomima odsjaj neuronalne diferencijacije u dijelovima inače primitivnog tumora, mehaniam nastanka i karakteristike uzorka rozeta još se u potpunosti ne razumiju. Populacije stanica koje pokazuju neuronalnu diferencijaciju vjerojatno luče površinske glikoproteine i glikolipide, koji služe u medijaciji staničnog prepoznavanja i adhezije. Jedna hipoteza veli da ovi ljepljivi markeri na staničnim površinama uzrokuju okupljanje stanica u razvoju. Kako stanice rastu, neuriti ostaju centralno locirani i stanična se tijela istiskuju na periferiju, te se tako objašnjava uzorak rozeta.

Iako je identifikacija Homer Wrightovih rozeta u tumorima posteriorne fossae gotovo patognomonična za meduloblastom, rozete se nalaze u samo trećini ovih tumora.Štoviše, Homer Wrightove rozete mogu se naći u drugim tumorima, poput supratentorijalnih PNET-ova i pineoblastoma. Za tumore koji se sastoje od ničega drugo do stanica primitivnog izgleda, definitivna dijagnoza oslanja se na dodatne tehnike poput specifičnih bojenja i imunohistokemijskih analiza.


Flexner-Wintersteinerove rozete
Simon Flexner (1863.-1946.), čiji je brat Abraham Flexner napisao slavni Flexnerov izvještaj o reformi medicinske edukacije, bio je inovativni patolog. Osim što je opisao bakteriju odgovornu za dizenteriju, Flexner je zamijetio skupine stanica u infantilnom okularnom tumoru koji je nazvao retinoepiteliom. Nekoliko godina kasnije, 1897. godine, austrijski oftalmolog Hugo Wintersteiner (1865.-1946.) potvrdio je Flexnerova zapažanja i zabilježio da stanične nakupine sliče štapićima i stošcima. Ti stanični agregati nazvani su rozetama i kasnije su prepoznati kao bitno obilježje retinoblastoma. Tumorske stanicekoje tvore Flexner-Wintersteinerove rozete okružuju centralni lumen koji sadrži male citoplazmatske ekstenzije okolnih stanica; ipak, za razliku od Homer Wrightovih rozeta, centralni lumen ne sadrži neuropil bogat vlaknima. Poput Homer Wrightovih rozeta, Flexner-Wintersteinerove rozete označavaju specifični tip tumorske diferencijacije. Ovu tvrdnju podupire elektronska mikroskopija gdje tumorske stanice koje tvore Flexner-Wintersteinerove rozete imaju ultrastrukturna obilježja primitivnih fotoreceptorskih stanica. Uz to, specijalne staining tehnike na pokazuju da lumen rozeta sliči onima koji se vide u štapićima i stožcima. Iako je ovaj tip rozeta osobito karakterističan za retinoblastome, može se također vidjeti u pineoblastomima i meduloepiteliomima, gdje se pretpostavlja da sličnost predstavlja retinalnu diferencijaciju.


Prave ependimalne rozete
Drugi uzorak rozeta može se prikazati u podskupini ependimoma i nazivaju se "prave ependimalne rozete" (slika 7). Za razliku od Homer Wrightovih i Flexner-Wintersteinerovih rozeta, lumen ependimalnih rozeta koji izgleda prazno sliči lumenu tubula i ne sadrži neuropil bogat vlaknima ili centralne citoplazmatske projekcije. Ove tubularne strukture, kao i dulje verzije poznatije kao ependimalni kanali mogu predstavljati pokušaj tomorskih stanica da ponove formaciju ventrikula s ependimalnim slojem. Ove rozete daju jak uvid u ependimalnu diferencijaciju na razini svjetlosnog mikroskopa. Nažalost, prave ependimalne rozete i kanali se nalaze samo u manjini najbolje diferenciranih ependimoma i najčešće u infratentorijalnim primjercima. Ironično, slična struktura poznata kao ependimoblastična rozeta nalazi se u rijetkom obliku PNET-a poznatom kao ependimoblastom, gdje se misli da označava ependimalnu diferencijaciju u drugačije visoko primitivnoj malignosti.



Perivaskularne pseudorozete
Četvrti tip rozeta su pseudovaskularne rozete. U ovom uzorku, stanični nastavnici se šire oko zida centralno postavljene krvne žile. Modifikator "pseudo" diferencira ova uzorak od Homer Wrightovih i Flexner-Wintersteinerovih rozeti, možda zato što centralnu strukturu ne tvori samo tumor, nego umjesto toga je ona nativni, ne-neoplastični element. Također, neka rana istraživanja diskutirala su o definiciji centralnog lumena, odabirući "pseudo" da govori da centralni lumen nije pravi lumen nego sadrži strukture. Ipak, ovaj uzorak ostaje jako dijagnostički koristan i modifikator nepotrebno pravi konfuziju. Perivaskularne pseudorozete se nalaze u većini ependimoma bez obzira na razred ili varijantu. Kao takve, znatno su osjetljivije za dijagnozu ependimoma nego prave ependimalne rozete. Nažalost, perivaskularne pseudorozete su također manje specifične s obzirom na to da se susreću i u meduloblastomu, PNET-u, centralnim neurocitomima, te manje često u glioblastomima, i u rijetkom pedijatrijskom tumoru – monomorfnom pilomiksoidnom astrocitomu.

Razlog za tendenciju nekih ependimoma da se okupljaju oko krvnih žila nije dobro upoznat. Ovisno o svojoj lokaciji, ependimalne stanice mogu pokazivati dva pola. Luminalni pol projicira se prema lumenu ventrikula, a submezenhimalni pol projicira se prema površini mozga. Pretpostavlja se da je arhitektura ependimoma poput primitivne, izokrenute neuralne cijevi, gdje se submezenhimalni polovi okreću prema centralnoj žili, tako tvoreći pseudorozete – umjsto da se projiciraju centrifugalno prema pii. Krvne žile pseudorozeta su običčo fibrotične i hijalizirane.


Pineocitomatozne i neuritičke rozete
Pineocitomi centralni neurocitomi predstavljaju dobro diferencirane neuronalne neoplazme s malim okruglim jegrama, analogno onima koje nalazimo u unutrašnjem granularnom sloju cerebelluma ili fasciae dentatae hipokampusa. Iako vjerojatno potječu iz lagano diferenciranih prekursora, histološka obilježja ovih dvaju tumora su gotovo identična, uključujući tendenciju formiranja neropilom bogatih rozeta koje se nazivaju pineocitomatozne rozete u pineocitomima i neurocitičke rozete u centralnim neurocitomima. Oboje su vrlo sličči Homer Wrightovim rozetama, ali su općenito veće i nepravilnijih kontura. Poput drugih tipova rozeta, prisutnost pineocitomatoznih ili neuritičkih rozeta se općenito smatra odrazom diferencijacije tumora, u ovom slučaju neuronalne. Stanice pineocitomatičnih i neurocitičnih rozeta se također smatraju mnogo diferenciranijim nego stanice koje tvore Homer Wrightove rozete prema tomu što su jezgre malo veće, zaokruženije, manje mitotički aktivne i bljeđe ili manje hiperkromatične. U rijetkim slučajevima rozete mogu biti okupljene u grozdove koji sliče na kamenu ploču.

 


Sažetak
Ukratko, rozete i pseudorozete predstavljaju citoarhitektonski uzorak koji se vidi sa specifičnim tumorima živčanog sustava. Ti se uzorci sastoje od stanica uređenih u vijence sa centralnom šupljinom koja može biti prazna ili sadržavati vlakna, citoplazmatske izdanke ili krvnu žilu. Iako se značenje prisutnosti rozeta ne razumije uvijek, većina stručnjaka slažu se da predstavljaju razne stupnjeve diferencijacije tumora. Prisutnost rozeta je rijetko patognomoničan nalaz a specifččni tumor, iako je identifikacija rozeta često od velike pomoći u histološkoj dijagnozi meduloblastoma/PNET-a, retinoblastoma, ependimoma, centralnih neurocitoma i pineocitoma.

 

 

 

Uredio ~Sentinel~


  Report Tekst



  • Recently Browsing   0 korisnika

    Ni jedan registrirani korisnik ne pregledava ovu stranicu