Desetljećima su policijske arhive bile pune “hladnih slučajeva” (cold cases) – dosjea o neriješenim ubojstvima i nestancima gdje je jedini trag bio neupotrebljiv, degradiran uzorak DNK. No, 2025. godine svjedočimo tihoj revoluciji u forenzici.

Umjetna inteligencija više ne služi samo za generiranje teksta ili slika; ona je postala najmoćniji detektiv u povijesti, sposobna rekonstruirati biološke tragove koje ljudsko oko i stari laboratorijski alati nisu mogli ni detektirati. Ovo je znanstvena vijest koja mijenja pravosudni sustav.

Problem: DNK kao “švicarski sir”

Kada istražitelji pronađu uzorak krvi ili tkiva na mjestu zločina starom 40 godina, taj DNK je često uništen vlagom, toplinom i vremenom. Zamislite knjigu od milijun stranica kojoj nedostaje 80% teksta, a preostale stranice su iskidane.

Tradicionalna forenzika tu nije mogla ništa. Ako uzorak nije bio savršen, nije se mogao usporediti s policijskim bazama. Tu na scenu stupa AI.

Metoda 1: Genotipska imputacija (Popunjavanje rupa)

Najveći doprinos AI-a je proces zvan genotipska imputacija. Znanstvenici koriste modele dubokog učenja (Deep Learning) trenirane na milijunima kompletnih ljudskih genoma.

• Kako radi? AI analizira ono malo preostalih fragmenata DNK s mjesta zločina. Na temelju statističke vjerojatnosti i uzoraka koje je naučio iz ljudske populacije, AI “predviđa” i popunjava nedostajuće dijelove lanca.
• Rezultat: Od neupotrebljivog fragmenta dobivamo kompletan genetski profil spreman za analizu. AI doslovno “rekonstruira” knjigu na temelju nekoliko preostalih riječi.

Metoda 2: Forenzička genetička genealogija (FGG)

Jednom kad AI rekonstruira profil, on se ne šalje samo u policijsku bazu (koja sadrži samo kriminalce). Šalje se u javne baze obiteljskih stabala (poput GEDmatcha), gdje ljudi dobrovoljno daju DNK radi istraživanja podrijetla.

Ovdje AI algoritmi pretražuju milijarde veza kako bi pronašli daleke rođake osumnjičenika – rođake u 3. ili 4. koljenu. Umjesto da traži direktno podudaranje, AI crta putanju kroz stotine obiteljskih stabala i sužava potragu na jednu specifičnu granu obitelji, sve dok ne dođe do imena.

Metoda 3: DNK Fenotipizacija (Snapshot)

Što ako nemamo nikakvog podudaranja u bazama? AI tada postaje umjetnik.

Koristeći tehniku fenotipizacije, AI modeli analiziraju genetski kod kako bi predvidjeli fizički izgled osobe. Algoritmi s velikom preciznošću mogu odrediti:

• Boju očiju, kose i kože.
• Oblik lica i pjegice.
• Podrijetlo (etničku pripadnost).

Tvrtke poput Parabon NanoLabs koriste ovu tehnologiju za kreiranje “digitalnog fotorobota” osumnjičenika isključivo na temelju kapi krvi, bez da je itko ikada vidio tu osobu.

Primjer iz stvarnog svijeta: Slučaj “Djevojke u kutiji”

Iako je najpoznatiji slučaj korištenja genealogije bio “Golden State Killer”, noviji uspjesi su još impresivniji zbog stanja uzoraka.

Jedan od najznačajnijih uspjeha laboratorija poput Othram Inc. (lidera u AI genomici) je identifikacija žrtava čija su tijela pronađena prije više desetljeća.

Koristeći svoju metodu “Forensic-Grade Genome Sequencing”, uspjeli su izvući podatke iz kostiju koje su bile kemijski kontaminirane i smatrane “nemogućim” za analizu. AI je razdvojio ljudski DNK od bakterijskog onečišćenja tla i omogućio da se bezimena žrtva napokon vrati obitelji, a policija usmjeri na pravog ubojicu koji je mislio da je siguran nakon 40 godina.

Zaključak: Nema više savršenog zločina

Poruka koju znanost šalje u 2025. je jasna: Vrijeme više nije saveznik kriminalaca. Uzorci koji danas ne znače ništa, sutra mogu biti ključni dokaz zahvaljujući napretku algoritama.

Ovo je savršen spoj biologije i informatike – dokaz kako tehnologija ne služi samo za profit, već i za pravdu i zatvaranje najtežih životnih poglavlja za obitelji žrtava.