Razvoj deep-tech proizvoda – onog koji se temelji na značajnim znanstvenim otkrićima ili inženjerskim inovacijama – tradicionalno se veže uz goleme budžete i velike istraživačke centre. Međutim, mali timovi danas mogu parirati velikima ako primijene disciplinu “Lean R&D“ (štedljivo istraživanje i razvoj).

Ključ uspjeha nije u trošenju manje novca na bitne stvari, već u strateškom odgađanju skupih troškova dok se ne eliminiraju najveći rizici. Evo vodiča kako strukturirati taj proces.

1. Strategije za radikalno smanjenje troškova

Umjesto izgradnje skupe infrastrukture, cilj malog tima mora biti korištenje postojećih resursa i virtualnih alata. Vaša strategija smanjenja troškova treba se oslanjati na tri stupa:

• Simulacija prije fabrikacije: Fizički prototipovi su skupi. Prije nego naručite prvi dio, koristite softver za validaciju fizike, elektronike ili kemije. Alati poput Fusion 360 (često besplatan za startupove), KiCad ili OpenFOAM omogućuju da greške napravite virtualno i besplatno, umjesto u skupom materijalu.
• Korištenje tuđe infrastrukture: Nemojte graditi vlastiti laboratorij. Povežite se s tehničkim fakultetima ili institutima. Često možete dobiti pristup vrhunskoj opremi (SEM mikroskopi, CNC strojevi, mjerne stanice) u zamjenu za malu naknadu ili koautorstvo na znanstvenom radu. To je drastično jeftinije od kupnje opreme (CAPEX).
• “Soft Funding” (Bespovratna sredstva): U ranoj fazi deep-tech razvoja, izbjegavajte davanje udjela investitorima (equity) za R&D troškove. Koristite EU grantove, nacionalne inovacijske fondove (vaučeri za inovacije, PoC programi) koji služe upravo za premošćivanje rizika u ranim fazama.

2. Postavljanje ciljeva: TRL umjesto KPI-a

U deep-techu ne možete postaviti klasične prodajne ciljeve jer ne znate hoće li tehnologija uopće raditi. Umjesto toga, koristite okvir TRL (Technology Readiness Level). Vaš jedini cilj je podići TRL razinu uz što manje potrošenog kapitala.

Fokus na “De-risking” (Uklanjanje rizika)

Svaki cilj treba biti formuliran kao pitanje na koje tražite odgovor, a ne kao značajka koju gradite:

• Loš cilj: “Izgraditi kompletan uređaj do prosinca.”
• Dobar cilj: “Dokazati do prosinca da senzor može raditi pri temperaturi od 80°C uz odstupanje manje od 1%.”

Agilni pristup u hardveru

Podijelite razvoj u dvotjedne sprintove. Cilj sprinta nije gotov proizvod, već validacija jedne kritične pretpostavke. Ako test ne uspije, mijenjate dizajn odmah, prije nego što ste potrošili novac na ostale komponente sustava.

3. Točke prolaza kroz proces (Gate Reviews)

Da biste spriječili “spaljivanje” budžeta na projekt koji ne vodi nikamo, uvedite stroge točke odluke (Go/No-Go). Na svakoj točki morate iskreno odlučiti ima li smisla nastaviti.

Točka 1: Validacija problema (TRL 1-2)

Pitanje: Postoji li stvarna potreba i dozvoljava li fizika ovo rješenje?
Izlaz: “Whitepaper”, matematički model i potvrda tržišne potrebe. Ako računica ne stoji, projekt se gasi.

Točka 2: Dokaz koncepta / Proof of Concept (TRL 3)

Pitanje: Možemo li ovo napraviti u laboratorijskim uvjetima?
Izlaz: Eksperimentalni postav na stolu (tzv. “breadboard”). Izgleda ružno, puno je žica, ali dokazuje da temeljna tehnologija radi.

Točka 3: Funkcionalni prototip (TRL 4-5)

Pitanje: Radi li ovo izvan idealnih uvjeta?
Izlaz: MVP (Minimum Viable Product). Prototip koji integrira sve ključne sustave i radi u simuliranom okruženju. Ovo je točka gdje obično tražite Seed investiciju za industrijalizaciju.

Točka 4: Dizajn za proizvodnju (TRL 6-7)

Pitanje: Možemo li ovo proizvesti po cijeni koju tržište prihvaća?
Izlaz: Prva mala serija proizvoda i optimizacija lanca opskrbe.

Zaključak

Mali tim može pobijediti velike korporacije u deep-tech utrci samo brzinom učenja, a ne brzinom trošenja. Vaša prednost je agilnost.

Fokusirajte se isključivo na vašu temeljnu inovaciju (“Core IP”). Sve ostalo – kućišta, napajanja, komunikacijske module – kupite gotovo (COTS – Commercial Off-The-Shelf). Ne izmišljajte toplu vodu tamo gdje ona već postoji. Budite nemilosrdni u testiranju i iskreni u rezultatima; neuspješan eksperiment koji vas je koštao 100 eura je pobjeda u odnosu na neuspješan proizvod koji vas je koštao 100.000 eura.